Zbog stravična brzine širenja vatre u vodičkom zaleđu i, odmah se počelo govoriti o eruptivnim karakteristikama požara zbog kojih ni 10 kanadera ne bi spasilo kuće. Izraz "eruptivni požar" u javnosti je postao općepoznat nakon tragedije na Kornatima i pogibije vatrogasaca. Radi li se na požarištu u Zatonu i Raslini upravo o toj pojavi, provjerili smo kod stručnjaka.
Specijalist za utvrđivanje uzroka požara i tehnološke eksplozije Zvonko Rumenjak, stalni sudski vještak i viši vatrogasni časnik prve klase, objasnio nam je koja su obilježja eruptivnog požara.
- Karakteristike eruptivnog tipa požara se javljaju kada ima puno raslinja na kosom terenu koje je suho i puno je eteričnih ulja, smola i drugih lako isparavajućih tvari. Ta ulja, smole i druge tvari isparavaju, a naročito kada do njih dođe toplina iz požarišta na nižoj razini i/ili donesena strujnicama vjetra. To ulje, smole i drugo isparava, u požaru ne gore krutnine, kapljevine nego plinovi. Kada gore plinovi plamen se gotovo matematičkom progresijom širi, gotovo nezaustavljivo.
Pošto je to površinski plamen, velikom brzinom ide dalje jer gore plinovi. Trebalo bi ustvari hladiti ''teren'' požarišta ispod temperature paljenja, da se spriječi isparavanje ulja, smole i drugih tvari čiji plinovi gore te da se ne širi na taj način. Kanaderima se to radi, ali u nedovoljnom broju i okolnostima visokih temperatura i vjetra to je nemoguće, iako postoje kemijske supstance, redutanti, koji osim kemijskog djelovanja i hlađenjem spriječavaju gorenje, ali to se ne može koristiti u ovakvim situacijama, naseljenih mjesta, već u drugačijim okolnostima, npr. ako su ugrožena skladišta goriva i/ili vojna skladišta. Znači, širenje vatre je nemoguće spriječiti jer bukte plinovi nošeni vjetrom, a njihova toplina gorenja uzrokuje da se izlučuju novi plinovi koji ponovno gore - kazao je Rumenjak.
Od Slobodana Kocijana, sudskog vještaka za požare i tehnološke eksplozije saznajemo kako postoji mogućnost da se na vodičkom području radi o tzv. vršnom požaru kojem je također jedna od karakteristika da se širi enormnom brzinom.
- Eruptivni požar je proučavao portugalski doktor znanosti koji mu je i dao ime. Oni se prvenstveno dešavaju kod visokih stabala u šumama u klancima u brdima. Kada vatra krene od podnožja do vrha brda i zahvati krošnju zbog strujanja vjetra, sve više sama sebe ubrzava. To je silina kao kod erupcija vulkana jer plamena stihija velikom brzinom juri prema vrh brda.
U okolini Vodica, na opožarenom području, ne znam ima li velikih klanaca u kojima su stabla. Međutim, ako nije eruptivni požar po isključivoj definiciji, velika je vjerojatnost da je to onda tzv. vršni požar, koji se onda dosta brzo širi niz vjetar. Ti "vršni požari" se pojavljuju kada krošnje gore uz veliku brzinu vjetra te se jako šire i teško ih je gasiti. Pogotovo kada ima dima, zračne snage od velike količine dima i vrućine ne mogu doći blizu i pogodit vodenom bombom.
Plinovi na Kornatima
Na Kornatima su napravljena četiri različita vještačenja od raznih struka, u pravilu su se složili da nije bila pojava "eruptivnog požara" nego zapaljenje nehomogene plinske smjese. U onoj kotlini gdje su vatrogasci stradali se nakupio dim od požara koji je krenuo šest i pol kilometara dalje. Vjetar je nosio dim i kada se nakupio u kotlini, on se kovitlao i dodatno gomilao. U svakom dimu ima još uvijek dosta plinova, pogotovo ako je otvoreni prostor, i para zapaljivih tekućina.
Zapaljivi plinovi su prvenstveno ugljični monoksid, metan, vodik i pare od zapaljivih tekućina tj. pare eteričnih ulja. Sve se to nakupilo u kotlini, a temperature gorenja plinova i para su preko tisuću stupnjeva celzijusa. Nadalje, ugljični monoksid, osim što gori, enormno je otrovan te su ga i svi stradali vatrogasci imali u krvi - objasnio nam je vještak.
