Poznati dalmatinski ugostitelj donio nesvakidašnju poslovnu odluku: Kćer mi je imala četiri godine, ja sam stalno radio i nisam imao vremena niti da je naučim plivati. I onda sam rekao - dosta!

Crnogorskim je vlastima pošlo za rukom ono što je u Hrvatskoj neslavno propalo - zabrana rada nedjeljom.

Baš kao onomad u nas, javnost je u susjednoj Crnoj Gori to gotovo pa stubokom pozdravila, radnici se neradnoj “neđelji” vesele, a dobar dio poslodavaca negoduje, traže od Ustavnog suda Crne Gore da zakon proglase neustavnim. Osporavajući ovaj Vladin potez, crnogorski ugostitelji, između ostalog, govore i o kratkoj turističkoj sezoni u kojoj poslodavci gledaju iskoristiti svaki božji dan da bi pokrili troškove, plaće i davanja državi.

Isti su se argumenti nudili i u nas, a zabrana rada nedjeljom u Hrvatskoj se pokušala provesti već dva puta, no Ustavni ju je sud i 2004. i 2009. godine - ukinuo.

Zabrane, očito, nisu urodile plodom. No, što kažete na one koji su dobrovoljno odlučili ne raditi nedjeljom iako znaju da se tako odriču dobre zarade? Uz to, sve se događa na Hvaru, gdje svi u vrijeme sezone dvadeset četiri sata trče za svakom kunom, svjesni da im slijedi duga otočna zima kad nema ni furešta, ni zarade, a računi stižu i živjeti se mora - piše Slobodna Dalmacija.

Stati na balun

Denis Vešović, vlasnik restorana “Dalmatino” u gradu Hvaru, napravio je upravo to: i sebi i radnicima priuštio slobodnu nedjelju. Tako je već četiri godine. Unatoč silnim turistima koji se ljeti “slijevaju” u “Dalmatino”, nedjeljom su vrata ovog poznatog restorana zatvorena, a vlasnik i radnici taj dan provode s obiteljima.

Kako je Denis procijenio da je to bolje za njega kao poslodavca i osoblje restorana? Je li dugoročno na dobitku?

- Mislim da jesam. Odluka o neradnoj nedjelji je sigurno bila dobra za sve nas u “Dalmatinu”. Evo, već četvrtu sezonu ne radimo nedjeljom, ne zato što sam ja ne znam kako dobar čovjek, nego jer je jednostavno ljepše biti nedjeljom doma sa svojima nego na poslu - kaže naš sugovornik.

Je li ga možda na to potakla činjenica da je sve teže doći do radne snage?

- Ne, dapače, uvijek je na Hvaru bilo teško doći do radnika, tako da to nema veze s time. Može se naći i radnike koji bi odradili te nedjelje, ali bolje je ovako, povući kočnicu i stati na balun. Da ne bi bilo zabune, mi smo i dalje profitabilni - veli Vešović, i još jednom naglašava kako je to bila dobra odluka.

Hvarski ugostitelj misli da bi bilo dobro da i njegovi kolege ne rade nedjeljom.

- I to čisto zbog njih samih. Nije ovo lažna skromnost, nego je najnormalnije da se čovjek nakon radnog tjedna nedjeljom odmori. Znate vi s kojim mi nestrpljenjem ljeti čekamo taj dan? Ma, brojimo ih kao u školi.

U subotu smo svi sretni. Govore mi, pa mogao si odabrati neki drugi dan, ali nedjelja je kao stvorena za obiteljsko druženje - govori Denis, i objašnjava da je lakše organizirati posao kada se zna da je nedjelja svima neradna.

Kombiniranje slobodnog dana u tjednu, veli, značilo je u principu da mu je kao poslodavcu uvijek nedostajao netko od radnika. Sada, kad se zna da nedjeljom svi odmaraju, sve štima.

”Ludi” turisti

- Nedjeljom i mobitel ostavljam sa strane. Ne javljam se nikome!

Uglavnom, svi se tih neradnih nedjelja malo rekuperaju.

- Je, može se vidjeti i na stranicama FINA-e da smo i dalje profitabilni, znači, nitko neće zbog neradne nedjelje bankrotirati. Moji kolege vele, turisti se žale, hoće uslugu i nedjeljom, oni su “ludi”, ali to je normalno kad smo i mi u Hrvatskoj “ludi” pa smo odlučili raditi i nedjeljom. U Švicarskoj svi znaju da se nedjeljom ne radi i nitko oko toga ne pravi problem. I u još nekim zemljama koje imaju veći turistički promet od Hrvatske, nedjelja je neradna, pa se opet ništa loše nije dogodilo - nudi Denis Vešović dobre argumente za još jednu javnu raspravu o neradnoj nedjelji.

Najbolje bi bilo, konstatira, da nam se dogodi cjelogodišnji turizam pa da svi njegovi dionici mogu imati i dva slobodna dana u tjednu. To bi, napominje, bilo idealno.

Na kraju će Vešović sasvim otvoreno.

- Iskreno, nikad nisam donio bolju odluku od te da moji radnici i ja ne radimo nedjeljom. U to vrijeme kći mi je imala četiri godine. Punac mi je iz Duge Rese kod Karlovca, i on punica su mi učili dijete plivati. I onda sam se pitao; ma, čekaj, je li ovo normalno, da mi netko s kontinenta uči dijete plivati, iako su i moji i najbolji, jer zbog posla nemam vremena biti s vlastitom kćerkom.

Pitao sam onda jednom malu kad sam došao s posla, kad ćemo se mi dvoje više družiti, a ona mi je rekla: “Zimi, tata”. E, onda sam prelomio i rekao, e, nećemo, družit ćemo se odmah. Eto, tako vam je bilo, to je kod mene prevagnulo.