Iako je od države tužbom tražio čak 67 milijuna i 630 tisuća kuna s kamatama naknade štete zbog toga što mu je nezakonito oduzeto pravo vlasništva nad istočnim dijelom Meštrovićeva Kašteleta na splitskim Mejama, Paškal Vukoja je nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu dobio “tek” nešto manje od tri milijuna kuna uz gotovo milijun i 100 tisuća kuna sudskih troškova.
Paškal je sin Mate Paška Vukoje, koji nije živ dočekao sudsko okončanje ove trakavice duge više od 20 godina koja prati jednu od najvrjednijih nekretnina u Splitu. Naime, postupak kojim je obitelj Vukoja dobila dio traženog novca zaključen je u veljači ove godine, no presuda je u pismenom obliku objavljena 23. lipnja, tri dana nakon što je stariji Vukoja preminuo, i to baš na dan kad mu je bio ispraćaj.
’Uredno sam kupio’
– Iako su nacionalizacija i sve ostale otimačine Ustavom RH iz 1990. godine poništene, u našem slučaju ta se ista država poziva na njih kao temelj svojeg vlasništva. Mi smo kupili od čovjeka koji je prije potpisivanja bio uredno uknjižen i imao je sve vlasničke isprave. Vjerovali smo državi, njezinim sudovima i službenim papirima. Ako je on nekoga prevario, što ja imam s tim? – kazao je prije nekoliko godina danas, nažalost, pokojni Vukoja novinaru Slobodne Dalmacije Zoranu Šagolju.
U tužbi podnesenoj u lipnju 2014. godine Paškal je tvrdio da je nekretnine dobio ugovorom o darovanju sa svojom majkom Inge Marijom Vukoja, koja je, pak, taj dio Kašteleta kupila krajem srpnja 1999. godine od tadašnjeg zemljišnoknjižnog i stvarnog vlasnika i posjednika Tome Meštrovića, koji je tada bio uknjižen kao nasljednik na osnovi oporuke svoga strica, bivšeg vlasnika Petra Meštrovića, brata čuvenog kipara Ivana Meštrovića.
Na osnovi tog ugovora Paškalova se majka i uknjižila kao vlasnik u zemljišnoj knjizi. No država je 12 dana prije negoli je Meštrović svoj dio Kašteleta prodao obitelji Vukoja zatražila zabilježbu spora, te ga je tužila tvrdeći da nije mogao prodati nešto što nije bilo vlasništvo njegova prednika Petra jer su navedene nekretnine eksproprirane (oduzete) od strane Odjela za financije Skupštine Općine Split 25. prosinca 1964. godine te da su navedene čestice i deposedirane. Za to je Petar Meštrović, po rješenju iz siječnja 1965. godine, dobio i novčanu naknadu.
’Sve je bilo zakonito’
Ustvrdili su i da su sva rješenja dostavljena Tomi Meštroviću, iz čega su zaključili da je itekako znao da je njegovu stricu Petru prestalo pravo vlasništva, pa je samim time “svako daljnje raspolaganje nekretninama bilo dolozno i nije učinjeno u dobroj vjeri, a svi pravni poslovi koji su uslijedili nakon toga nisu proizveli pravni učinak, bez obzira što su provedeni u zemljišnim knjigama”. Država je pravomoćno dobila spor protiv Tome Meštrovića te se uknjižila kao vlasnik. A obitelj Vukoja je ostala izigrana i na “vjetrometini” pravnih akrobacija.
Naravno, Vukoja je tvrdio da su oni nekretnine stekli na temelju povjerenja u zemljišne knjige i pravomoćnih rješenja suda, na zakonit, valjan i pošten način.
Naveo je i da državna tijela nikad nisu u zemljišnoj knjizi izvršila zabilježbu eksproprijacije, da nikad nisu izvršila upis prava vlasništva, da je Meštrović na temelju pravomoćnog rješenja splitskog Općinskog suda postao vlasnik nekretnina koje je prodao njegovoj majci. Ona je nekretnine kupila za tadašnjih 300 tisuća DEM, a u rekonstrukciju i uređenje uložili su još pola milijuna DEM.
Sve otišlo u - zastaru
Prvo je tražio od države 35 milijuna kuna, jer je prije osam godina vještak procijenio nekretnine na tu vrijednost, da bi 2021. godine zatražio više od 67 milijuna kuna s obzirom na novu procjenu.
Preko svojeg odvjetnika Vlahe Duplančića postavio je i dva podredna tužbena zahtjeva za slučaj da sud ne usvoji glavni zahtjev. Prvim je tražio više od 27 milijuna kuna s kamatama od 2000. godine na ime vrijednosti nekretnine u vrijeme kad je njegova majka postala i službeni vlasnik, a drugim podrednim zahtjevom zahtijevao je 2.891.474,99 kn plus kamate na osnovi ulaganja u nekretnine, naknade za plaćenu kupoprodajnu cijenu i porez na promet nekretnina.
Glavni i prvi podredni zahtjev sud je odbio jer je utvrđeno da su ta potraživanja otišla u zastaru.
– Sve i da je kupoprodajni ugovor zaključen između Tome Meštrovića i Inge Marije Vukoja bio valjan pravni posao, te da je tužitelj pretrpio štetu zbog nepravilnog rada tijela državne uprave RH, koji su propustili pravodobno provesti rješenje o eksproprijaciji, tužiteljevo potraživanje nije osnovano jer je palo u zastaru – naveo je, uz ostalo, u nepravomoćnoj presudi sudac Anto Božinović, koji je, pak, odlučio da je obitelj Vukoja po osnovi ulaganja u predmetne nekretnine, plaćene kupoprodajne cijene i poreza na promet imala pravo od države dobiti gotovo tri milijuna kuna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....