Nekoliko sati prije šibenske promocije knjige “Rusija naših snova”, izborniku Zlatku Daliću priređen je prijateljski ručak, na kojemu su mu, osim autora ovih redaka, društvo činili dva izbornika šibenskih korijena, Aleksandar Petrović i Ivica Tucak.
A budući da se objedovalo u Gradskoj vijećnici, rado smo prije deserta skoknuli dvadesetak metara dalje, do šibenskog biskupa Tomislava Rogića, koji nas je u biskupskoj dvorani častio fritulama i šibenskom travaricom. U prostoru, koji krase portreti svih Rogićevih prethodnika od 1298. godine, kada je utemeljena Šibenska biskupija s prvim biskupom fra Martinom Rabljaninom.
- Zašto ste među biskupe uvrstili i portret Petra Nadoveze – pokušali smo isprovocirati biskupa Rogića, suočeni s činjenicom da je poznati šibenski biskup dr. Jeronim Mileta doista nalik na sjajnog, nažalost pokojnog šibensko- splitskog nogometaša. Ne slučajno. Biskup Mileta bio je bliski rod Nadovezinoj majci Mariji, fetivoj Šibenki, koja se djevojački prezivala Mileta. Kao dio brojne težačke obitelji, koju su, među inim, činili njezina braća Ivan, Mate i Špiro. Izbornik Dalić, biskup Rogić i ostali su se od srca nasmijali sitnoj novinarskoj provokaciji, pogotovu kad smo im otkrili rodoslovlje šibenskog Pere i “splitskog Pelea” po majčinoj lozi.
Mi smo, pak, bili iznenađeni kad smo spomenutu anegdotu ispričali pokojnom šibenskom gradonačelniku i osvjedočenom komunistu ing. Vinku Guberini, a on nam uzvratio: Biskup Mileta je, neovisno o činjenici da sam ja ateist, bio jedan od najvećih Šibenčana. Svoje je domoljublje posebice iskazao tijekom Drugog svjetskog rata, kad je svojim usrdnim molbama spasio nemali broj mladih Šibenčana od strijeljanja talijanskih i njemačkih okupatora. Zato je ondašnji Općinski komitet SKH amenovao organizaciju Miletina sprovoda jeseni 1947. godine gotovo kroz cijeli grad. Od katedrale sv. Jakova do crkve sv. Frane, ispričao nam je Guberina.
A zapravo nismo ni trebali toliko ispitivati pokojnog ing. Guberinu, samo da smo temeljito proučili knjigu prof. Ive Livakovića “Poznati Šibenčani”, koju je prije točno 20 godina izdala šibenska Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”.
“Za vrijeme talijanske i njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu, biskup Jeronim Mileta iskazao je čovječnost i rodoljublje, zalažući se za sve nevoljnike bez obzira na političko uvjerenje… Biskup Mileta nastavio je surađivati i s novom narodnom vlašću nakon Drugog svjetskog rata. Uz hvarskog biskupa nazočio je prvoj sjednici Narodne vlade Hrvatske, održane 14. travnja 1945.”, napisao je, među inim, najplodniji šibenski kroničar, pokojni prof. Livaković.
Biskup Mileta rođen je daleke 1871. godine, te je kršten pod imenom Vjekoslav – Ivan. U rodnom je Šibeniku pohađao osnovnu i građansku školu, ali je od rane mladosti osjećao poziv za svećeničkim zvanjem, pa je odlukom franjevaca konventualaca upućen u njihov samostan i gimnaziju na Cresu. Mladu misu slavio je 24. rujna 1893. godine u bazilici Svetih 12 apostola u Rimu.
Split, Krk, švicarski Fribourg i Padova bile su, također, njegove svećeničke postaje. Živio je skromno, bio je silno ljubazan i susretljiv, ali i spreman da u svakoj prilici istakne kako je hrvatskog roda. Mileta je prvi Šibenčanin koji je imenovan biskupom u rodnom gradu. Tako je odlučio papa Benedikt XV. U Krešimirov grad Mileta je poslije posvećenja stigao 29. ožujka 1922. godine, kad je istodobno imenovan apostolskim administratorom jugoslavenskog (hrvatskog) dijela Zadarske nadbiskupije, jer je u to doba grad sv. Donata bio dio Italije. Na taj način Mileta je postao kršćanski pastir za više od 100 tisuća žitelja sjeverne Dalmacije.
- Moj stric Krešimir, također svećenik, nerijetko mi je pričao o biskupu Mileti, te o nemalom oduševljenju kojim je kršćanski puk primio imenovanje prvog biskupa, rođenog Šibenčanina. Posebno ga je hvalio i don Ante Skračić, koji je Miletino biskupovanje nazvao “Zlatnim dobom u povijesti Šibenske biskupije” – kazivao nam je 90-godišnji dr. Tomislav Zorić, poznat i kao predsjednik KK Šibenka.
U eri biskupa Milete izgrađen je šibenski Katolički dom, ali se u svojim projekcijama i planovima nije zaustavio u šibenskom kraju. Potaknuo je, među inim, izgradnju odmarališta za sjemeništarce u Svetom Filipu i Jakovu.
- Nema sumnje da je biskup Mileta spašavao skojevce od talijanskih i njemačkih fašista. O tome se tiho, ali uvelike pričalo u našem Šibeniku tijekom Drugog svjetskog rata, pa i u mojoj kući. Koliko ja znam, on je i prvi predložio Svetoj stolici da blaženog Nikolu Tavelića proglase prvim hrvatskim svecem – prisjeća se 94-godišnji Šibenčanin dr. Tomislav Vrcić, koji je već desetljećima na zadarskoj adresi, a koji gotovo svakodnevno živi sa svojim rodnim gradom, pa i lijepim šibenskim uspomenama.
Sjećanja dr. Vrcića potvrđuje i podatak da je upravo biskup Jeronim Mileta u svibnju 1938. godine na Međunarodnom euharistijskom kongresu u Budimpešti podnio Svetoj stolici molbu za proces proglašenja Nikole Tavelića svecem.
Proces silno podsjeća na neke druge “slučajeve” u hrvatskoj crkvi, jer je Tavelić proglašen svecem tek 32 godine poslije na beatifikaciji, upriličenoj u Rimu, na koju je stiglo više od 20 tisuća Hrvata. Koliko je biskup Mileta bio gotovo opsjednut Tavelićevim doprinosom kršćanstvu, vjerno svjedoči i njegova posljednja životna želja da bude sahranjen pred oltarom šibenske crkve sv. Frane, koja danas predstavlja i Svetište Nikole Tavelića.
- Bio je to najveći sprovod u povijesti Šibenika. Lijes je bio najprije izložen u katedrali sv. Jakova, a potom je potrebna povorka krenula preko rive do crkve sv. Frane. Bio sam mladić koji je sve to promatrao s pozicije ispred crkve Gospe vanka Grada – sjeća se Mario Radić, dugogodišnji tajnik Skupštine općine Šibenik, koji je nedavno uplovio u stotu godinu života.
Na posljednji počinak biskupa Jeronima Miletu ispratile su, kako je u svojoj knjizi “Poznati Šibenčanin” napisao već spomenuti prof. Ivo Livaković, predstavnici visoke crkvene i civilne vlasti. Kad se tome pridoda podatak da je sahrana obavljena samo dvije godine poslije završetka Drugog svjetskog rata, kad su političke (i ine) podjele bile radikalno izražene, onda nema nikakvog razloga sumnjati u svetost i domoljublje biskupa Jeronima Milete.