‘Prije bi moga nabasat na koju minu nego na meteorit‘: naši reporteri u Čistoj Velikoj, u potrazi za nebeskim kamenčićem

Amerika je imala zlatnu, a naša Zagora ovih dana ima svoju – meteorsku groznicu.

​Nakon vijesti da se prošlih dana na područje Dalmatinske zagore srušio meteorit, čiji ostaci mogu vrijediti od najmanje tisuću, pa do xy – sami napišite broj – eura, ne prestaju zvoniti telefoni svih onih koji u Zagori žive ili u njoj imaju nikakva utjecaja. – I ne znaš di je pa? I ti si mi neki novinar neka čunka! – razljutio se na mene jedan moj što me je još u srijedu navečer zvao iz Splita. Spreman krenuti u potragu s terencem, psima i detektorom metala.

– Što će ti psi? – u nevjerici pitam.

– Psi imaju dobar njuh. A ovaj komad meteora što je pa negdi u zaleđu Šibenika, u Zagori, kako javljaju, gibaju se kroz Zemljinu atmosferu velikom brzinom, od 72 kilometra u sekundi. Ulaskom u atmosferu užare se na čak milijun stupnjeva Celzija, a onda slijedi usporavanje. Na zemlju pada prosječnom brzinom od oko 300 km na sat. I to potpuno ohlađen. Crn je u 90 posto slučajeva... – navija se moj prika.

– Dobro, dobro, stani, to san i ja pročita na portalima. I što ćeš onda, dat pasu komad garbuna, da omiriše, i krenit za njin u potragu?!

– Bravo, Kolumbo, vidiš kako si ti pametan, samo kad oćeš! – pohvalio me slavodobitno.

– A što ćeš kad te pas dovede na opožareni teren? – pitam. A s druge strane muk. Na to nije mislio, veli. Ali, dobro, ne može se baš sve predvidjeti...

Pao na granicu

U svakom slučaju, iz obično dobro obaviještenih izvora ekipa "Slobodne" je saznala da je meteorit – čija veličina varira od nogometne pa do teniske loptice, a pod utjecajem atmosferilija, koje ga smanjuju, procjene idu i do veličine lješnjaka – pao u Zagori, na granici između Zadarske i Šibensko-kninske županije, negdje na prostoru sela Čista Velika. I uputila se tamo.

– Eto na, i baš kod nas palo! A kažu da novci ne padaju s neba! Kako ne padaju, kad padaju milijuni –​ zezaju se odmah s nama mještani Čiste, koji nas upućuju u centar mjesta, u kafić "Dišpet".

– Tamo ćete čuti sve najnovije informacije!

A da je meteorit tema dana svugdje u Dalmaciji, pa tako i u Čistoj, potvrđuje nam i gazda Ante Pešić, koji je ujedno i vijećnik Grada Vodice, kojima Čista pripada.

– Pričalo se o tome još sinoć na balotama, na derbiju između Grabovaca i Stankovaca. I svi smo se pitali di je to palo. Neki kažu vako, neko onako, neko viruje, neko ne viruje, uto ste zvali i vi novinari. Svi su se zainteresirali, kad su na portalima vidili da bi onaj ko ga nađe moga u dobru lovu upast. Samo, sitno je to, ko zna di je to moglo past... Sinoć je odmah nakon balota bila zafrkancija, ajmo u potragu! Ima li tko detektor metala? A tko će znat tko što ima! Ja osobno ne znam za nikog, ali ne bi me iznenadilo da ljudi i to imaju. Po meni bi prije moga nabasat na koju minu, zaostalu iz Domovinskog rata, nego na meteorit.

Toga se triba pazit, za sve drugo je lako! – veli nam Ante, koji kaže da se mještani više raspituju kakva će biti turistička sezona.
Čista Velika, kako joj i ime kaže, lipo je, čisto, veliko selo, u koje se iz matičnih Vodica, samo 15-ak kilometara udaljenih, prelio zadnjih godina turizam, pa sad i oni, ko i oni na moru, grade vile za odmor, kopaju bazene, iznajmljuju apartmane, "cimer fraj".

– Prema zadnjem popisu imali smo nekih 500-tinjak stanovnika koji imaju sve potrebno za ugodan život – uz kafić, tu je i pekara, trgovina, pošta, crkva svete Ane, škola osmoljetka, sportska dvorana, vrtić, igralište za djecu, nogometno igralište. Ma, mali raj! Imamo čak i pikado klub! – nabraja Ante. I pored svega ovog njima još čak u dvorište i basnoslovno skupi meteorit padne! Stvarno imaju sriće! I sve uvjete za – meteorski uspon!

– Je, kažu da je pa u polje između nas i Velima, nema 500 metara zračne linije, to je baš granica između dvi županije, Šibenske i Zadarske, mi smo u stvari na granici. Čista je u Šibenskoj, a groblje nam je u Zadarskoj županiji – vele nam momci sa susjednog stola. Kojima su od meteorita zanimljivije teme sport, žene, auti. Pogotovo kad dođe naš mehaničar Valentino Storić.

A kum Ante Pešić, on je kompetentan za sve teme, ko i svaki političar –​ zezaju se dečki.

Naletit će slučajno

A Valentino, koji ima 28 godina, veli da nema šanse da će ići tražiti meteorit;

Znate kako to ide. Kad nešto tražiš, nema šanse da ćeš ga nać. Na njega će netko naletit slučajno, tražeći šparoge! Šta bih ja da ga nađem? – Ništa posebno. Iman već sve šta mi triba... Al, eto, kad već pitate, jednu avionsku kartu za Maldive. To bih mogao! –​ zacaklile su se i njemu oči. I njega je prihvatila meteorska groznica. Možda je tome pridonio i pogled na studentice u susjedstvu – Laru Pešić, Saru i Anu Biluš, koje je također zaintrigirala priča o meteoritu. Prate i cure portale, guglaju...

– Evo vam meteora, ovo je sigurno trag od pada! – spremno prihvaća šalu i Dario Brajković, inženjer s gradilišta u samom centru mista, gdje ispred crkve niče novi trg, na 4500 kvadrata. Vrjedniji čak i od meteorita – dva milijuna kuna. Izvođač je tvrtka "Polinom" iz Splita. On i Petar u bageru rade na iskopima, bit će tu i lijepi mali bazenčić s ukrasnim biljem, lopočima, kamenjem, klupe za odmaranje, zelenilo, šetnica oko cijele crkve, lijepo popločana s betonskim kockama. Sve treba biti gotovo za pet mjeseci, što bi moglo izići baš na blagdan svete Ane, zaštitnice župe, 26. srpnja, kada svi Čišćani, ma gdje bili, slave svoju feštu. Čista će dobiti pravi centar, ovo će za nju biti ono što je Šibeniku Poljana!

A mi idemo dalje, u potragu za meteoritom. I nalijećemo na Luku Pešića, u dresu "Šahtara" iz Karagandija.

– To mi je od sina, sin mi je tamo igrao. Sad je u Rumunjskoj! – veli nam, dok u frezi vozi praznu bocu, ide po plin u dućan. Ajde neka, bit će mu drago vidit ćaću u novinama. Pogotovo ako nađe koji grumen meteorita, dok ovih dana radi oko loza ili maslina. A njegov 75-godišnji prezimenjak Mladen umirovljeničke dane provodi oko cvijeća u svom dvorištu.

- Ne tražim meteorit, ne. Mi smo stariji nezainteresirani, ili ne možemo, a ovi mladi imaju svoje brige, ili neće. A i čitam da to dođe, koliko... tisuću eura. Pa više bi se – i sigurnije – moglo zaradit od šparoga, ako koga već zarada zanima – kaže Mladen koji je svoju mirovinu zaradio radeći 40 godina u "Diokija", dok tvrtku nije sredio Ježić i kompanija. U Čistoj je već 15 godina, od 2006. I lipo mu je.

– Imamo sve, samo nam još ambulanta, eventualno, fali. I kad bi mi mogli godine vratit nazad. Umisto meteorita! – smije se Mladen.

A slično razmišlja i susjed mu Boris Storić. I njemu teče 80. godina. I ništa mu, veli, ne fali! Ima za sebe, i za svoju gospođu, i dicu, koliko ima, i koliko mu triba. Još da se s bratom podijeli i riješi imovinsko-pravne odnose na očevini, bilo bi idealno.

– Ma pustite meteor, tko će to nać, to je ko iglu tražit, u plastu sijena. Hoćemo li mi pancetu probat, vidit je li valja! – nudi nas, ali mi moramo dalje. U potragu za meteoritom. A ako tko zna, kakav povjerljivi podatak o njemu, onda to sigurno zna Klaudija Storić, koja radi u čišćanskoj pekari. Istranka je rodom, iz Nove Vasi, a Korado Korlević joj je susjed, u Višnjanu! Taj nam intrigantni podatak otkriva njezin suprug Zdenko Storić, dok grli suprugu i poziva je da se slikaju zajedno.

– Ja sam svoje blago našao prije 35 godina! – veli Zdenko i šeretski nam namiguje. A i Klaudiji drago! No, što se meteorita tiče, otkriva nam ono što je sigurno: Taj će se meteorit otkriti samo slučajno! I nikako drukčije!

Uzdaj se u se

– Svi kažu da je negdi tu u blizini palo, tako sam i ja čula! – potvrđuje nam Milena Šunjerga.

– Ali, čujte, što se mene tiče, ja ga sigurno ne bih tražila! Pa da vridi milijune. Ne patim ni od Maldiva, ovo je ionako vrime od korone, di se nigdi ne putuje. A i šta bih onda od novaca, samo probleme stvorila sebi i drugima! Malo nam za sriću triba, svima, malo mira, ljubavi, triba brak čuvati, mužu ugoditi, dicu okupljati, sa susidima biti dobar, a ovo materijalno je sve prolazno. Poput meteora, ili zvijezde repatice! Ma da znam točno di je pa, ne bi išla po njega, je li mi virujete?

– Virujem vam. Nije bogat onaj ko puno ima, nego onaj kome malo triba! – velim ja, a Milena se slaže sa mnom, jedno smo drugom dan osvježili. Dan koji je ionako bio lip i prekrasan, bogomdan. A meteorite, meteorite, jesi i ti zna di ćeš pasti! U selo – misto – u kojem žive skromni i rijetko zadovoljni ljudi, koji se na ništa i na nikog ne žale, ni na Vladu ni na Stožer, ni protuepidemijske mjere, i u kojem ih iz njihove nirvane i zena, ni basnoslovno skupa mana s nebesa ne može izbaciti.

– Ma triba se uzdat u se, i u svoje kljuse. A ne u komad garbuna! – smije se Robert Storić dok sa stricem i prijateljem radi oko maslina u polju. To je valjda bila poruka za kraj potrage za svetim gralom, koji traži pola Dalmacije, ali očito ne i oni pokraj kojih je – navodno – pao.