Prije negoli je postao monah iz redova Hare Krishne zvao se Mate Radovčić i bio je - hrvatski branitelj iz Šibenika. Ovo je njegova priča

Prije negoli je postao monah iz redova Hare Krishne, s monaškim imenom Ananda Tirtha Swan (46), protagonist ove priče zvao se Mate Radovčić i bio je - hrvatski branitelj. Običan momak iz Šibenika, koji je kao mladi punoljetnik sudjelovao u veličanstvenoj oslobodilačkoj akciji Oluja, a prošao je i bojišta u Bosni i Hercegovini. Nakon što je odslužio domovini, pak, nije tražio vojnu penziju, pa čak niti nekakav konvencionalni građanski posao, nego se zamonašio.

Otišao nakon Oluje u hram u Rijeci, odjenuo narančastu tradicijsku halju, započeo svoj novi, bezmesni život u celibatu, sa jakim fokusom na duhovnost kako poučava vajšnavizam. Njegova je obitelj to dobro prihvatila i podržala ga, a on je - nikad sretniji, iako nema pod nebeskom kapom ama baš ništa. Ide svijetom i progovara o svojoj vjeri uz uvažavanje drugih, živi kao ptica nebeska od darovanih mrvica i u sebi je prepun mira i zahvalnosti. Po "lifestyleu", božeprosti, živi slično kao Isus Krist.
- Da sad vidite Isusa u onoj vešti, i on bi vam izgleda komično – primjećuje komunikativni Nikola Šutić, također pripadnik sljedbe Hare Krishne, ali "u civilu", i Matin (Anandin) prijatelj.

- Je, tribalo bi i njegovu odoru malo modernizirat. Da je, kamo sreće, sad među nama i tjelesno, jer duhovno je – primjećujemo, a Mate potvrdno kima glavom. On je – ma kako nekima izgledao smiješan sa nacrtanim simbolom od bijele gline na čelu i pri korijenu nosa – istinski kozmopolit, svjetska marka. Razmišlja onako kako otprilike "radi" i joga koju prakticira: tako da ljude i energije spaja, a ne razdvaja. Multikulturalno, ekumenski.

Paun Paunović/Cropix

Sa Swanom smo se, moramo reći, jedva uspjeli naći. Pokušavali smo više od tjedan dana dogovoriti susret, ali imao je obveze, među ostalim i smrtni slučaj u široj obitelji; inače je zbog razgovora s nama došao iz Vodica, a Nikola s Brača, dok je još jedan njihov član – magistar kineziologije Domagoj Smolić – pristigao iz Šibenika. Jedino je vajšnavist i bivši bankar (a sad računovođa) Ante Bubalo iz Splita. Napomenimo da je Nikola inače pomorac i glazbenik, dakle, elitno (a opet tako skromno!) društvance ipak se našlo na okupu.

Zajednica Hare Krishne u Splitu (Dalmaciji) nema istaknut kontakt, namučili smo se doći do bilo koga od njih; na kraju smo uspjeli tragom jednog od seminara koje su održali u poznatom splitskom hostelu. Naime, trenutno su u Splitu bez hrama (ovo "trenutno" malo duže traje), pa unajmljuju po potrebi prostor za susrete, nešto što bi se u kršćanskom svijetu moglo prevesti kao "bogoslužje".
Na žalost, zvali smo ih tužnim povodom; nedavne smrti djeteta bračnog para koji je živio u zajednici Hare Krishne u Puli. Mate (Swan) kao njihov najistaknutiji predavač i monah odmah se diplomatski ogradio od slučaja; nije upoznat sa detaljima, a i ne poznaje osobno skoro nikoga iz Pule.

- Mi smo svi hijerarhijski jednaki, ali mislim da u toj kući oni imaju nekog svog glasnogovornika i(li) voditelja. Malena su grupa, svega ih je petnaestak... Inače, koliko znam, nisu članovi Međunarodnog društva za svjesnost Krishne (kao mi), samoorganizirani su i zajednica za sebe. Doduše, mantramo isto i povremeno se susrećemo na nekim sastancima, ali nemamo ništa osim površnog kontakta – oprezno veli Mate Swan.

- Dobro, ajmo otvoreno pričat; jeste li vi neki čudaci koje liječi šaman umjesto da idu kod liječnika s diplomom Medicinskog fakulteta? - pitamo Matu "u glavu", odlučujemo biti bezobrazni unatoč tome što nam je na radnu kavu (čaj) donio prekrasan veganski kolač od mljevenih indijskih oraščića, brusnica i datulja povezanih kokosovim uljem. Nema tog kolača koji će novinaru začepiti usta, ma neka je i sto puta "slakoran" kao mi.

- Ma kakav šaman, pa u našim redovima imamo likare, zubare, kirurge! Svih profesija, ozbiljne ljude, evo i jednog bivšeg bankara (spomenuti Ante), Nikolu-poduzetnika, moreplovca i glazbenika. Poštujemo obrazovanje ljudi, odmah moram reć da ne negiram ni važnost cijepljenja, baš sam namjerava uzeti neko; nešto manje putujem ovih dana, ranijih pet godina bilo je to intenzivnije... A to što me netko smatra čudakom jer sam vegan i nosim haljinu, nema veze; naviknu se ljudi – umirujućim glasom veli Mate. Vidi se da je iz Vodica (čuje se, u stvari), po naglasku. Povremeno ubacuje engleske riječi u "spiku", ipak je bio od 1999. do 2016. godine u SAD-u.

- Pa to je sedamnaest godina! - iznenađeni smo.

- Yes, bija san dugo tamo. Zamonašija san se nekoliko miseci nakon Oluje, dugo je to kuvalo u meni, ima san aspiracije prema ovoj vjeri i životu. Bila je to dobro promišljena odluka... Nakon odlaska u hram u Rijeci, kad san još bolje upozna Krishnu (šta znači "Sveprivlačan"), uskoro san partija za Ameriku. Tamo san živija u Portlandu, Seattleu, Los Angelesu i pogotovo San Diegu u Kaliforniji, u hramovima. Putova san i u Indiju svake godine. A onda san se vratija, ali u stvari rijetko boravin kod strine u Vodicama (di mi je službena adresa na osobnoj). Mater mi inače živi u Šibeniku, otac je na žalost preminija. Iman i sestru koja s mužen živi u Italiji, u Arezzu; tamo imaju svoj hotel, restoran – i kredite – veselo će monah Mate.

Pitamo ga putuje li po Dalmaciji.

- O, nou, najmanje san tu. Proliće buden u SAD-u, u jesen putujen po Europi; Češka, Slovačka, Njemačka, Austrija, Slovenija. Zimi san na Balkanu, a lito najčešće po Jadranskoj obali, svugdi držin predavanja, meditiran, mantram. Tako živin zadnjih pet godina, to jest prije korone. Drago mi je da se situacija s epidemijom smiruje – primjećuje naš sugovornik.

Pitamo ga koji mu je izvor prihoda, ipak ta putovanja iziskuju dosta novca.

- Nemam nikakav prihod, ali iden tamo di me pošalju. Neman ja ništa, a opet, iman puno. Mi se financiramo po principu međusobne solidarnosti, oni koji imaju više daju onima koji imaju malo. I oni koji rade i ostvaruju prihod omoguće nama, monasima, da živimo i pronosimo vjeru – jednostavno će monah.

Paun Paunović/Cropix

Zanima nas i je li mu, kao mladom momku kad se zaredio, bilo teško odreći se nekih ovozemaljskih radosti kao što je ljubovanje, dobar biftek, provodi i drugo.
- Skužaj ako zvučim kao barbarka, ali zar nas nije Bog dizajnirao kao svejede? Uostalom, i ribu treba netko uloviti da se ne nakoti previše – kušamo ga.

- Čuj, biftek mi sigurno ne nedostaje, a za ribu nisam siguran da se ne bi ravnoteža uspostavila i bez ljudskog prisustva. Kakva je uopće uloga čovika u toj priču, u hranidbenom lancu, u prirodi? Mislim da joj uopće nismo neophodni, štoviše najčešće samo remetimo njen sklad...
Što se ljubovanja tiče, bitno je shvatit proizvod te aktivnosti, analizirati rezultat, naći smisao. Izabra san bit duhovno biće fokusirano na viši cilj, agape-sveprožimajuću božansku ljubav. To me usrićilo – priznaje Swam.
- Pročitala sam u knjizi Teologija tijela – inače napisanoj po učenju Ivana Pavla Drugog – da "ne trebamo pristati na krivotvorine ljubavi" jer je to slično kao "kopanje po smeću u potrazi za hranom dok nas na Nebu sve čeka Gozba Jaganjčeva". Čini mi se da ova ideja ima poveznica sa kršćanstvom – primjećujemo.

- Svaki pravi vjernik uvažava druge konfesije jer je svjesan činjenice da je Bog uvijek samo jedan, ma kako se on zva; razlikuju se samo običaji. No, tvoju bih izjavu malo preformulira. Mislin da ne triba ništa čekat, nema potrebe; iskustvo prave ljubavi je dostupno odmah sad. Agape (sveprožimajuća božanska ljubav po vajšnavizmu) je već tu – kazuje sljedbenik i monah.
Pitamo ga gleda li se u njegovoj vjeri blagonaklono na homoseksualnost.

- Dobro pitanje; stvar je to intime, ne zadiremo u izbor pojedinca. Moglo bi se reć da to nije naša stvar, nego čovika ka individue – sažima Mate.
Napominje da su strogo protiv bilo kakvih opačina – i opijata.

- To šta govore da ste "hašišari", pušači trave i slično, laž je? - provjeravamo.

- Sto posto! Čiste smo glave, staloženi i smireni. Normalni smo; gledamo televiziju i koristimo Internet, problem naime nije u stvarima nego u ljudima ovisno o tome kako ih upotrebljavaju. Idemo u likara, mene osobno uvik pohvale jer san vegan, dobro, nekad malo i vegetarijnac – zasmijulji se Mate, koji tu i tamo na pjat prošverca komad ribe ili žlicu meda; naime, ni med nije dobrodošao na veganskom jelovniku u najstrožem smislu, jer je proizvod životinja, pčela.

Nastavlja.

- U ljubavi smo sa samima sobom i ljudima. Ima među nama i sportaša, znaš. Bodybulidera čak. Ljudi inače imaju potribu nalaziti vridnost izvan sebe samih; na primjer, vezuju se uz Hajduka, ili bilo koji drugi nogometni ili sportski klub. Ali, onda dolaze u konflikt sa drugin klubovima; znači, triba nać najprvo mir u duši, a onda neki viši smisao, nešto iznad samoga sebe i svega. A to je univerzalna vrijednost, jedina - Bog, bez obzira kako Ga ko zva – poručio je Mate Radovčić/Ananda Tirtha Swan, vajšnavist iz Vodica.