Prvaci države u izvlačenju iz EU-fondova su Zadrani, a Split debelo zaostaje. Možda zato što nema ćaću ni mater koji bi u Zagrebu lupili šakom o stol!

Hrvatska je u 2030. godini konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve."

Nije ovo baba Vanga rekla nego tako piše u glavi Nacrta Nacionalne razvojne strategije RH za idućih deset godin. Poklopilo se to s donošenjen dugoročnoga proračuna EU za razdoblje od 2021. do 2027. godine. Kakve to ima veze jedno s drugin? Takve šta će se nacionalna strategija povezat s proračunon EU-a, iz kojega će se dobrin dilon financirat projekti pomoću kojih bi 2030. godine Hrvatska bila, lipo gori piše, "konkurentna, inovativna i sigurna zemlja kvalitetnih životnih uvjeta" i tako dalje, sve po redu.

Znači to da počinje novi ciklus financiranja iz evropske muzine, friške milijarde eura čekaju samo naše projekte. I mi u Splitu se, normalno, pitamo: a di smo tu mi?

A di nan je ferata?

Godinama ljubomorno gledamo kako manji gradovi od nas ćućaju evropske pineze za dobre projekte, svi već znamo za šibensko čudo jer su dosad povukli milijardu i šesto iljada kuna za različite projekte, od kojih su najvidljivije obnovljene tvrđave. Prvaci države u planiranju i izvlačenju iz EU-fondova su Zadrani. I njihove županije dobro stoje na tome planu. Kad idete na njihove internetske stranice, nać ćete desetke projekata izvedenih i onih koji se planiraju ovin sredstvima.

Na splitskome području najveći je financirani projekt za aglomeraciju Split - Solin od 1,8 milijardi kuna za vodnu infrastrukturu. Sam Split uvatija je oko 220 milijuna kuna. S tin da do 2016. nismo uvatili nego osan milijuna kuna, a tek poslin toga pinezi su potekli. Planirano je svega, od uređenja Marjana do Tehnološkoga centra na Dračevcu, energetske obnove škola, uređenja vrtića.

A šta ćemo dalje? Nedavno je splitski SDP s nekolicinom nezavisnih vijećnika diga frku jer da se u onoj nacionalnoj strategiji naš grad marginalizira. Samo jedan od primjera: u strategiji se navodi da će se "raditi na jačanju luka Rijeka, Ploče, Zadar i drugih manjih luka te njihovu povezivanju željeznicom i cestama", a po tom bi ispalo da Split, koji je daleko najveća hrvatska putnička luka i druga teretna luka u zemlji, spada u "druge manje luke".

Da ne spominjemo feratu, koja je glavno, najjeftinije i najbrže prijevozno sredstvo u razvijenin zemljama Evrope, a u nas skoro da i ne postoji. Traže vijećnici da se reagira prema Vladi.

A iz Grada su također komentirali ovo zanemarivanje Splita, tim prije šta se u državnoj strategiji spominje daljnja izgradnja luke Rijeka i dvotračna pruga do Budimpešte!

Ima zanimljivih podataka: u putničkome morskome prijevozu Lučka kapetanija Split sudjeluje s 32 posto od svih prevezenih putnika u državi, a sa 71.730 brodova čini dvadeset posto od svih brodova u hrvatskim lukama.

Omče oko vrata

Kako je onda splitska luka i splitska željeznica uspila 'ispast' s popisa prioriteta u budućoj razvojnoj strategiji? A najprije će bit zato šta Split malo ko zastupa prid oltaron u metropoli. Davimo se u prometnome zagušenju na izlazima iz grada, a tek smo nedavno to uspili riješit, dok je Rijeka vječno u oporbi i bez vertikale milijarde državnih para uspila povuć za zaobilaznice.

Zadar je za lobiranje "privuka" autocestu, mi naš životno važan drugi izlaz na Vučevici, pa niz Kozjak do Mosta svetoga Duje u Kaštila možemo još uvik samo snivat.

A tek zavrzlame sa državnin, županijskin i gradskin terenima u gradskoj luci i tamošnjoj na željezničkoj stanici, pa na Kopilici "novome prometnome čvorištu" i na Dračevcu, di bi triba doć Tehnološki centar. Godine prolaze dok se razabere šta je čije. Ne pomažu nan sve vertikale ni horizontale vlasti. Sve ovo su omče oko vrata koje nas dave u svakome smislu i o tome se naklapalo toliko da je nevjerojatno kako nikome "gori" nije stalo da se olakša.

Sva je prilika da ovi grad nema ćaću ni mater koji bi doletili u Zagreb i udrili šakon u stol i direturu rekli: dosta, daj nan priliku da se izbavimo.

Slaba terapija

Opet, ko će? Naši se gradski političari većinon bave zubićima i zapošljavanjima, vladajući grabe, a oporba ih vata za nogavicu. Pare se troše na monade i krpanje rupa po cestama koje koštaju ka da ih se zlaton asfaltira. Ko ima vrimena bavit se strategijama? I ko ima koristi od tih strategija? Nego daj vidi di se može utirat još koja zgrada, di se može kogod zaposlit, može li se kakvi poslić izbit za moga čovika.

SDP i oporba dobro su reagirali na ovu sramotu u nacionalnoj strategiji, ali slaba in je terapija: traže sazivanje tematske sjednice Gradskoga vijeća. A šta će s njon? Tamo će se dobro iskarat, napast vladajuće, možda poslat bisno pismo drugovima u zagrebačku centralu i nikome ništa. Gori triba ić ne sa dopison nego sa držalon od motike!