- Znam ja zašto me pitate za moje putovanje u Madrid, to vas zanima sad radi ovih kolega šta su trebali u New York....
Spremna nas je dočekala Jadranka Šošić, dugogodišnja ravnateljica kaštelanske Osnovne škole “Bijaći” kad smo je upitali gdje je putovala, zašto, što je naučila, na čiji račun i, što nije manje važno, s kim, piše Slobodna Dalmacija.
Ona je preko programa Erasmus putovala u Španjolsku, što je praksa mnogih škola uključenih u program razmjene iskustava, a provodi ga Agencija za mobilnost. No na pitanja o putovanju nije nas potaknula afera s putovanjem ravnatelja srednjih škola u New York, koliko to što u školi “Bijaći” kasni realizacija natječaja za radno mjesto nastavnik u razrednoj nastavi s produženim boravkom, koji je raspisan još 28. listopada 2019.
Neki od kandidata su se žalili Ministarstvu prosvjete zbog kašnjenja, a dobili su praktičan, ali nevjerojatan, odgovor: da se jave prosvjetnoj inspekciji.
Prava i čista
- Za mjesto učitelja hrvatskog i talijanskog jezika testiranje je obavljeno 28. siječnja, tri mjeseca nakon objave natječaja. Ali bar je obavljeno, a ovo za razrednu nastavu - ništa. Zašto i tko je za to odgovoran, nije li obaveza škole da objavi razloge za takvo ponašanje pa da znamo na čemu smo - pita se jedna od kandidatkinja i dodaje da sve to vrijeme netko na zamjeni radi , a zakonski to ne bi smio duže od 60 dana.
Budući da je ravnateljica Šošić kao jedina koja može odgovoriti na ova pitanja bila u Španjolskoj, nakon povratka vodili smo s njom vrlo zanimljiv razgovor. Usput, testiranje kandidata ovih dana ipak se provodi, pa smo mogli zaključiti da je Jadranka Šošić dobila dojavu o negodovanju, što i sama potvrđuje:
- Znam ja, he he, javili su meni da se opet netko pokušava sa mnom obračunavati. Ali znate što, nije mi prvi put i uvijek sam izlazila prava i čista, a ti koji su mi smještali su poslije plakali preda mnom i izvinjavali se.
- Dobro, možete li nam reći s kim ste bili na putovanju u Španjolsku?
- S puno ravnatelja iz Europe.
- Ali s kim iz vaše škole ste bili?
- A šta je to važno?
- Pa važno je, valjda nije tajna...
- Hm, bila sam s dvije profesorice jezika iz naše škole.
- A s koje dvije profesorice?
- Ma vidim ja di vi ciljate, evo reći ću vam: da, bila je moja kći, e, pa šta sad? Njih dvije išle su po odluci aktiva nastavnika stranog jezika i kakve veze to ima?!
- Da, čuli smo da se ste svojevremeno zaposlili kćer. Kako to opravdavate?
- Ma dajte, molim vas, pa toliki su mi htjeli zbog toga nauditi, a ja ću vam reć da je moja kći tada bila jedini kandidat i nitko drugi se nije javio na natječaj. Sve inspekcije svijeta ne bi mi riječ mogle reći na tada provedeni natječaj, kao što i nisu iako su ih slali. Moja kći je Tomislava Rogošić, diplomirana je profesorica, vrijedna je i može biti primjer drugima. Ja nju i ne viđam u školi, za razliku od nekih koji su zaposlili ženu kao računovođu. O njima nećete da pišete nego ste se uhvatili Jadranke Šošić. A ja nikad ne bi svoga zaposlila u računovodstvo, nikad! Moja kći je, ustvari, često segregirana baš zato što mi je kći. A vi dođite i provedite anonimnu anketu sa zaposlenima pa ćete vidjeti koliko se poštuje moj rad. Ja sam sto ljudi zaposlila, stoooo!
- Sto ljudi?!
- Daaa, dobro ste čuli, evo s njima vi dođite pa provedite anonimnu anketu tko je Jadranka Šošić. Svako malo se netko obruši na mene, a naša škola je izvrsna, dođite pa ćete vidjeti.
Nema s Nijemcima šale
- Koliko godina ste na mjestu ravnateljice?
- 28 i po godina.
- Dobro, sad ste s kćerkom bili na plaćenom putovanju u Madrid...
- Pa šta? Nijedna lipa škole “Bijaći” nije potrošena.
- A tko plaća ta putovanja?
- To nije novac poreznih obveznika, to je novac Europske unije i daje nam ga Agencija za mobilnost. To su vodili Nijemci, nema u njih šale.
- Pa i to je novac nas poreznih obveznika. Kažite nam što ste korisno naučili u Španjolskoj za bolju edukaciju i rad u svojoj školi?
- Naučila sam da u uređenim školama po svijetu svaki ravnatelj ima po četiri zamjenika, a ne da ja sve radim kao što sam noćas bila u tiskari radi našeg školskog lista Kapljice, znate da je, inače, od strane vaše novinske kuće proglašen najboljim u Hrvatskoj.
- A šta ste još naučili?
- Svašta, kad god negdje odem nešto naučim, upoznali smo se s iskustvima drugih škola. Susrela sam se s kolegama iz Bugarske iz nama prijateljske škole. Sve je dobro iskustvo, čak i neverbalna komunikacija...
- Ajmo se sad vratit na kašnjenje natječaja.
- Ma ne znam koliko vi znate o pravilnicima i procedurama. Vi znate da je Ministarstvo uvelo pravilnik o zapošljavanju, sad imate povjerenstva, testiranja usmena i pismena. E, taj pravilnik naša škola je dobila tek nedavno, dakle, čekali smo da ga usvoji Županijska skupština kao osnivač škole. Inače bi se natječaju mogli rušiti da ne poštujemo proceduru. To je prvi razlog, a drugi je štrajk....
Ja sam transparentna
- Ma dobro, ali natječaj ste raspisali još lani za više radnih mjesta, neka testiranja ste prije mjesec dana ipak obavili, a s ovim za razrednu nastavu dodatno kasnite. Pritom netko na tom mjestu radi na zamjeni dulje od 60 dana, što nije u skladu sa zakonom.
- Govorim vam, imali smo kašnjenje pravilnika, zatim štrajk...
- Štrajk je završio tamo negdje u studenome...
- Ma nije, pa znate da je traja do kraja jedanaestog, i eto vam.
- Svejedno je...
- A onda mi je jedna učiteljica iz Povjerenstva naglo završila na bolovanje.
- Uglavnom, razlog kašnjenju nije vaše putovanje u Madrid, to hoćete reći?
- Ma kakvo putovanje! Imam obrazloženje za sve, i uvijek sam ga imala. Ja sam transparentna, a stalno sam pod lupom javnosti. Nisam ja kao ovi jadni kolege šta su se uplašili pa odustali od New Yorka. Nema te sile da bih ja odustala ako sam u pravu, ja bih bila frajer do kraja i ne bi me zbunilo ništa. A zašto vi malo ne pišete koliko doktori putuju i na čiji račun? Nego o nama koji smo ionako potplaćeni.
Stvarno, zašto bismo mi pisali o prosvjetarima? Samo za kraj, još smo pitali ravnateljicu Šošić koliko joj je godina još ostalo do mirovine.
- Sedam, draga moja gospođo. Sedam.