Bivša ravnateljica Lucija Sekula izgubila je spor protiv Osnovne škole Zrinskih i Frankopana iz Otočca gdje je 2015. godine dobila otkaz ugovora o radu.
U sudskom sporu protiv škole, u kojoj je bila ravnateljica dva mandata, tražila je poništenje otkaza smatrajući kako je razriješena ‘zbog političkog revanšizma‘. Sutkinja Općinskog suda u Gospiću Žana Vlainić odbacila je, međutim, 5. srpnja njezin tužbeni zahtjev.
Sekula je u središte javnosti dospjela 2011. godine kada su učenici Osnovne škole Zrinskih i Frankopana, gdje je tada bila ravnateljica, umjesto na nastavu morali otići u gradski park na doček tadašnje premijerke Jadranke Kosor. I učenici Srednje škole, gdje je ravnatelj tada bio njezin suprug Dinko Sekula, također su bili tamo. Roditelji djece su je zbog toga namjeravali tužiti.
- Evo, danas na Veliki Petak Isusa su razapeli, tako sam to i ja upravo doživjela i to po vrlo žurnom postupku. Na sjednici Školskog odbora koji je jučer žurno sazvan, danas mi je priopćeno da temeljem mog očitovanja kojega dostavila odboru na prošloj sjednici, okarakterizirano je da sam grubo prekršila zakonske odredbe, no ja sam čovjek koji će uvijek skrušeno priznati svoje grijehe, tako da i ako jesam prekršila zakonske odredbe, navela sam da sam to samo smatrala proceduralnom pogreškom. Ja više nemam posao, neraspoređena sam, ne znam kuda, ni kamo idem- izjavila je tada.
U tužbi je navela kako je razriješena na sjednici Školskog odbora 3. travnja 2015. godine, te da svojim ponašanjem i postupanjem nije prouzročila nikakvu štetu, a poglavito ne veću, niti su nastale bilo kakve veće smetnje u obavljanju djelatnosti. Ukonkretnom slučaju nije postupao prosvjetni inspektor, a niti je podnio prijedlog za razrješenje nje osobno kao ravnateljice. Istaknula je i kako odluka osim materijalnopravnih, sadrži i formalnopravni nedostatak jer je potpisala predsjednica Školskog odbora, umjesto vršitelj dužnosti ravnatelja. Navodi i da Školski odbor nije odlučivao u propisanom sastavu. Pojasnila je kao jedan član imenovan od osnivača ima srednju stručnu spremu, s tim da se iznimke u takvom sastavu odnose samo u malim seoskim i školama na otocima, dok je Otočac grad koji ima više od stotinu osoba sa završenim studijem. Osporila je razloge donošenja takve odluke i zbog nesavjetovanja s Radničkim vijećem, kao i zbog okolnosti što od Školskog vijeća prethodno nije zatražena suglasnost za njezino donošenje. U drugom dijelu tužbenog zahtjeva tražila je da joj škola isplaćuje plaću ravnatelja do okončanja parničnog postupka.
Škola je u odgovoru na tužbu, međutim, navela kako je Sekula sa učiteljicom Antonijom Vučković sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, bez zakonom propisane prethodne suglasnosti Školskog odbora. Tada je obnašala dužnost ravnateljice u drugom mandatu, pa je stoga nedvojbeno bila upoznata sa zakonskim obvezama i dužnostima ravnatelja, s tim da je u svom pisanom očitovanju sama pšriznala kako nije zakonito postupila, pa je stoga i donijeta Odluka o njenom razrješenju.
Seukula je pojasnila kako je tada i Područnoj školi u Sincu došlo do povećanja broja učenika te se otvorilo jedno radno mjesto za učitelja razredne nastave, radi čega je od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta zatražila i dobila suglasnost za navedeno radno mjesto, a nakon toga uputila prijavu Uredu državne uprave u Ličko-senjskoj županiji,
Ured državne uprave obavijestio je da je učiteljica Antonija Vučković tehnološki višak u školi Korenici, uz poziv da se očituje u roku od tri dana da li će s njom zasnovati radni odnos. Nakon toga obavijestila je Ured državne uprave da će osobu primiti u radni odnos bez raspisivanja natječaja, pa je s njom naknadno sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Priznala je da nije zatražila suglasnost Školskog odbora za sklapanje istog ugovora o radu na neodređeno vrijeme, ali da nije imala spoznaju da time krši Zakon. Smatra da je to samo proceduralna pogreška jer je provela sve potrebne prethodne radnje sukladno Zakonu, te smatra da je prednost trebalo dati osobi koja je zaposlena na neodređeno radno vrijeme u školi Korenici koja pripada Ličko -senjskoj županiji, vodeći računa da ta osoba uskoro odlazi u mirovinu, a primljena je na zahtjev Sindikata i Ureda državne uprave.
Sud joj, međutim, nije dao za pravo utvrdivši kako niti jednim navodom nije dovela u sumnju zaključak suda o zakonitosti u postupku donošenja odluke o njezinom razriješenju.
U postupku je utvrđeno kako je s učiteljicom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 5. studenog 2014., bez zakonom predviđene prethodne suglasnosti Školskog odbora.
Sud je zaključio kako odluku o zasnivanju i prestanku radnog odnosa ravnatelj može donijeti samo uz prethodnu suglasnost školskog odbora, osim u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme od 15 dana, a potonje se ne odnosi na predmetni slučaj.
- Za istaći je da između stranaka nije sporno da je tužiteljica u svojstvu ravnateljice s učiteljicom Antonijom Vučković sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 5. studenog 2014., bez zakonom predviđene prethodne suglasnosti Školskog odbora te da je na takav način postupila protivno prethodno citiranim zakonskim odredbama i odredbama članka 81. Statuta tuženice- navodi se u obrazloženju presude.