Reporterka ‘Slobodne‘ cijelu je večer po Splitu tražila kafiće sa zatamnjenim staklima u kojima se potajno tulumari, a kad je čula buku iznenadila se

Na prostoru cijele Splitsko-dalmatinske županije policija je posljednja dva tjedna evidentirala pet ugostiteljskih objekata u kojima se kršila Odluka o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja.

Usporedimo li taj podatak s 805 registriranih ugostiteljskih objekata u 2018. godini na području grada, postavlja se pitanje s kakvim informacijama raspolaže nacionalni Stožer civilne zaštite kada su na jučerašnjoj konferenciji za medije izjavili da se mladi okupljaju u splitskim kafićima.

Prema podacima Županijske komore Split, ako brojci registriranih objekata pridružimo još i 465 obrta u branši turizma i ugostiteljstva na području grada, dolazimo do 1270 objekata koji bi mogli kršiti Odredbe stožera. 

Budući da smo znali s kakvim brojkama raspolažemo, očekivali smo da će u Splitu, u četvrtak navečer biti težak zadatak pronaći šesti ili danas već možda sedmi kafić u županiji u kojem se krše mjere Stožera civilne zaštite.

Međutim, imali smo barem nekakve smjernice kako bi lakše locirali takve ugostiteljske objekte. Prema izjavama prijatelja i kolega ministra zdravstva Vilija Beroša, mladi se najčešće druže i piju u kafićima sa zatamnjenim staklima, pa smo tijekom noćne vožnje gradom najviše pažnje obraćali baš na takve objekte.

Zbog više pokazatelja, sinoć je bilo jasno da nije riječ o uobičajenom četvrtku. U blizini centra grada u Gundulićevoj, Kavanjinovoj i Starčevićevoj ulici, kao i parkirališta u Mikačićevoj ulici pokraj robne kuće “Dalma”, bila su poluprazna, na nekim mjestima bilo je tek nekoliko parkiranih automobila.

Konačno su stanari centra grada dočekali dan kada se neće mučiti u potrazi za parkirališnim mjestom, ali nažalost, dogodio se u krivo vrijeme i na potpuno pogrešan način.

Sva ta vozila koja bi sinoć ili večeras kružila gradom u potrazi za mjestom, parkirana su po kvartovima koji su prekrcani automobilima. U kotarevima kao što je Sućidar, Pujanke, Kman, Trstenik, Brda, na određenim mjestima teško je proći automobilom, a kamo li "ubosti" mjesto ispred stambenih zgrada. Svi ovi pokazatelji, kao i svjetla koja su uključena u gotovo svakom stanu, govore da se velika većina Splićana u pridržava uputa nacionalnog Stožera.

Što se tiče ugostiteljskih objekata koji bi možda i htjeli kršiti mjere Stožera, na lokacijama gdje je veći broj stamenih zgrada to nisu u mogućnosti raditi, jer će se uvijek naći susjed koji će sa zadovoljstvom pozvati policiju ako uoči ikakve sumnjive kretnje.

Ulicama grada su prolazili rijetki. Bračni parovi u šetnji, vlasnici s ljubimcima i samci u trenirci sa slušalicama u ušima koji su iskoristili noć kako bi malo "protegli" noge i uživali u svježini hladnog zraka. Grad je spokojan, tih i snen, jedno pomalo sablasno u mraku izgledaju šetači sa zaštitnim maskama na licu, ali i taj osjećaj je nestao kada je potpisnica ovih redaka ispod maske prepoznala oči i hod dugogodišnjeg poznanika.

- Jesi čuo da rade kakvi kafići po kvartovima - upitala sam ga i tako mu otkrila svoj zadatak.

- Niko ti ne radi. Jedino ćeš možda nać nekoga u zavučenim kvartovskim kafićima, al' to ti je dvoje troje ljudi koji su doma poludili i prijatelji su od gazde, pa se zaključaju u kafiću da u miru popiju barem pivo. Ali teško da ćeš to nać večeras, možda za vikend - savjetuje me stari poznanik te mi predložio nekoliko lokacija na kojima bi se mogao skriti takav kafić sa zatamnjenim staklima.

Prisjetio me svih "birtija" u kojima smo se od roditelja skrivali tijekom srednje škole i igrali biljar i pikado dok bi ispijali kavu i sok po akcijskoj cijeni od osam kuna. Baš na takve i slične kafiće mislili su prijatelji i kolege od ministra zdravstva.

Putem smo provjeravali ugostiteljske objekte na frekventnim lokacijama i većim prometnicama poput Ulice Domovinskog rata, Dubrovačke, Vukovarske, Poljičke i Velebitske ulice, objekte kojima gotovo svi Splićani znaju ime i gdje se točno nalaze. Svi oni redom u mraku i tišini zjape prazni. Za takve kafiće nismo niti očekivali da će raditi, pa smo zato skrenuli u kvartove.

Preko pazarića na Skalicama, došli smo do Spinuta, Marjana, Sukojišana, pa sve do Kmana, Kocunara, Sućidra, Splita 3, Firula, Bačvica…

Vozajući se gradom praktično cijelu večer nismo pronašli niti jedan ugostiteljski objekt koji je radio. U blizini zgrada Krstarica, kao i Vile Velebita gdje se nalazi nekoliko poslovnih prostora i skrivenih ugostiteljskih objekata, čula sam samo svoje šuljanje dok sam pokušala osluhnuti bilo kakve kretnje ili prigušene glasove društva prijatelja. Svaki pokušaj bio je bezuspješan.

U jednom kafiću u kojem smo čuli buku, bilo je jasno da je riječ o jednoj osobi i lupanju alata, a vrlo vjerojatno o vlasniku koji je ovu priliku iskoristio kako bi konačno popravio ono što već dugo odgađa.

Nekoliko puta nas je prenulo prigušeno svjetlo u pojedinim objektima koje je ostalo uključeno vjerojatno radi estetike i hladnjaci koji u mraku bliješte, ali u niti jednom od njih nismo uočili kretnje ljudi.

U ovom "điru" gradom otkrili smo i jednu zanimljivost, a to je da su vrata većine objekata sa zatamnjenim staklima, kao da to moraju "po difoltu", s vanjske strane zaključana velikim lokotom. U ovom slučaju kao da šalju jasnu poruku - ne radimo!