Iz nekog razloga svi nestrpljivo čekaju njegov trideseti rođendan. Zašto se stvorila tolika fama, ne zna ni sam. Možda zato što ga je ugledni “Forbes” uvrstio na listu trideset najperspektivnijih poduzetnika mlađih od trideset godina. Možda jer je jednom u šali izgovorio da će već tada, kada otpuhne trideset svjećica na torti, predati zahtjev za mirovinu.
No, danas, kada je malo stariji, s 24 godine, Ivan Mrvoš kaže da se nakon ulaska u treće desetljeće neće ništa spektakularno dogoditi.
- Barem ćemo znati je li “Include” uspio ili nije - potvrdno klima glavom najpoznatiji mladi poduzetnik iz Solina i tako pronalazi barem jedan razlog zbog kojeg bi se radovao idućoj okrugloj brojci.
Do tada ćemo zasigurno nebrojeno puta pisati o njegovim uspjesima, a neke nećemo stići niti zabilježiti, jednako kao što nam je promakla informacija da je s 23 godine zaradio svoj prvi milijun.
Zato, malo je prostora na novinskim stranicama kako bi prenijeli svaku riječ mladića kojeg pratimo još od srednjoškolskih dana, a vrijedi prenijeti svaku njegovu riječ.
Odrastao je i još uvijek odrasta vodeći firmu koja je postala poznato ime na globalnom tržištu, a nama je priznao da ga čeka uzbudljivo razdoblje u kojem će njegov startup na tržištu pokazati koliko su daleko tehnološki napredovali i na čemu su radili posljednjih godina. Bolje rečeno, na što su potrošili tolike milijune koje sigurno nisu uložili “samo” u proizvodnju pametnih klupa.
Za početak, proteklog tjedna na “Smart City Expo” sajmu u Barceloni, predstavio se s novi proizvodom, baterijom “X24 Powerpack”. Time se “Include” širi na sasvim novo tržište energijom.
Doduše, još uvijek službeno ne proizvode navedene baterijske pakete, a na sajmu je predstavljen prototip, ako se to uopće može tako nazvati, budući da takvu bateriju već koriste u pametnim klupama Monna Country, ali je nikada nisu predstavili kao izdvojeni proizvod.
- Barcelona je ove godine bila idealno vrijeme i mjesto da pokažemo bateriju, da vidimo kakav je komentar ljudi iz Smart city svijeta na to kao na odvojen proizvod. Vidimo da su poprilično zainteresirani i već smo krajem prošlog, i ovaj tjedan, imali nekoliko upita za kupnju tih baterija.
Tek iduće godine počinjemo s ozbiljnim razvojem i na tržište ćemo vjerojatno plasirati više verzija, od manjih koji su namijenjeni za senzore ili računala, pa do jako velikih i složenih baterijskih paketa koji bi mogli potencijalno održavati kuće, industriju… - govori Ivan.
Sličan proizvod razvio je američki “Tesla” i na tržište izbacio još 2015. godine.
- Kada smo krenuli nismo znali da već to nudi Tesla, niti da to oni zovu isto kao i mi - “Powerpack” - uz smijeh kaže naš sugovornik.
- Moram naglasiti da se mi ne možemo uspoređivati s Teslom. Mi smo firma iz Hrvatske, iz Solina… Mali smo, i u usporedbi s njima - nemoćni. Što Tesla potroši u jedan sat, mi vjerojatno potrošimo godišnje. Svakako, oni su imali sličnu filozofiju. Njihovi baterijski paketi su nastali kao posljedica razvoja baterija za auta, tako i nama, baterijski paket nam je nastao iz klupa - pojašnjava solinski poduzetnik.
Ističe kako nema drugih konkurenata budući da je tržište malo, a u međuvremenu, “startup” Elona Muska, kao i njegov, pokušava saznati kako što bolje i efikasnije iskoristiti bateriju, odnosno svaku njezinu ćeliju. Da se ne pregrije, da se brže napuni, da se dobiju maksimalne performanse iz nje...
- Tesla ima sličnih problema u autima. Non-stop se pokušava pronaći odgovor na pitanje kako da se ta baterija što bolje i brže ohladi tako da ne dođe do pucanja, eksplozije, zapaljenja. Pa tako ih sad i mi pokušavamo na neki način ukrotiti.
Naime, baterijski paketi nisu baš mala stvar i da se ovakav primjerak kakav mi radimo zapali, to bi bio nekontroliran požar enormnih razmjera, jer se u tom trenutku oslobađa sva moguća energija koja u njima postoji. Mislim da na YouTubeu ima dovoljno snimki kako izgleda kada se jedan Tesla auto zapali i koliko traje gašenje takvog požara - navodi Mrvoš.
Još se uvijek tražimo
Na pitanje smatra li da su baterije bolja budućnost energetike, iskreno i bez uljepšavanja odgovara:
- Jesu, ako se nađe bolji način i da se to sve skupa čišće proizvodi. Električna auta su u globalu manji zagađivači nego obični automobili, ali je opet u pozadini priča koju ljudi ne znaju. Tu posebno mislim na način na koji se dolazi do litija, a u nekim dijelovima svijeta čak i djeca kopaju i izvlače ga iz rudnika. To je prljav, nezdrav posao i zato se u Europi to ne radi.
U budućnosti možda budu neke naprednije verzije baterije, od nekakvih polimera. Možda se i jednog dana od reciklirane plastike napravi baterija i onda će to biti puno čišće. Mi to još ne znamo, ali moguće je - kaže najpoznatiji hrvatski startup poduzetnik koji priželjkuje taj dan, a možda upravo on utječe na razvoj takvog proizvoda.
Do tada, uskoro bi mogli na tržištu očekivati prvu bateriju “X24 Powerpack”, ali prije nego što se to dogodi, potrebno je provesti eksperiment na “domaćem” terenu.
- Cijeli naš ured ima oko 1500 kvadrata, a iduću godinu bi pokušali napraviti veliki “Powerpack”. Isključili bismo vanjsko napajanje, te se prebacili na baterije da vidimo radi li to ili ne radi, ako radi, onda bi išli dalje u ozbiljniji razvoj tih baterija, ako ne, par desetaka tisuća eura je potrošeno i to je to - slegnuo je ramenima Mrvoš.
Nakon takve izjave nameće se pitanje je li zaposlenicima zanimljivo raditi s mladim solinskim poduzetnikom.
- (smijeh) Pa mislim da ponekad i nije. Za većinu ljudi to je zapravo malo previše šokantno i dinamično, a pojedinci vole stabilnost i monotoniju. Kod nas se događaju nagle promjene, dosta često mijenjam smjer u kojem poslovanje ide, ali mislim da je to normalno.
Mi se kao tvrtka još uvijek tražimo. Znamo koja je naša filozofija i što želimo, baviti se Smart cityjem i razvojem pametne i urbane opreme, ali dosta šaramo i tražimo se još - iskreno će Ivan, a njegov mladi startup, bez obzira na “šaranja” i traženja, napunio je pet godina.
Do sada su instalirali oko 1300 pametnih klupa u 300-tinjak gradova u 50 država svijeta, nude jedanaest različitih klupa i desetak dodatnih opcija koje se mogu kupiti uz te proizvode.
- Više puta sam rekao, daleko smo mi otputovali od prve klupe na kojoj se pune mobiteli. Danas imamo jako kompleksne i složene sustave od kojih određene tvrtke na globalnoj razini žive i financiraju se iz njih.
U Bratislavi, Dublinu i još nekolicini lokacija imamo klupe s ekranima na kojima se vrte reklame ili marketinške kampanje, koje koriste naše sustave, a neke agencije od toga žive i stvaraju godišnje prihode.
Naravno da je tu na nama pritisak, jer ako nešto kod nas ne radi, onda netko zbog toga gubi novac, a pričamo o jako velikom novcu. Samo tih tridesetak klupa koje je prodano, vrijednosti je više od milijun i pol kuna, dakle, to mora funkcionirati - odlučno će naš sugovornik.
Dodaje kako trenutno razvijaju i već imaju testne primjerke klupa koje imaju mogućnost “prepoznavanja” dobi i spola prolaznika kako bi se korisnici mogli preciznije oglašavati, a koliko će to pomoći tvrtkama koje zarađuju od proizvoda “made in Solin”, dovoljno govore brojke.
Naime, na globalnoj razini su prošle godine imali više od dva milijuna ljudi koji su neku funkciju njihovih proizvoda koristili. Ovakvi podaci su još jedan pokazatelj da je Ivan Mrvoš po mnogo čemu pionir u Hrvatskoj.
Njegova prva, izrazito uspješna, investicijska runda krenula je u proljeće 2017. godine i bila je to ujedno i prva Funderbeam crowdfunding kampanja u Hrvatskoj, koja je ovom mladom poduzeću omogućila nesputan nastavak razvoja i ostvarenje izvrsnih poslovnih rezultata.
- I ove godine smo opet pokrenuli kampanju i samo kroz Funderbeam skupili negdje oko 1,4 milijuna eura. To je za sada najveća Hrvatska kampanja koja je bila na toj platformi - dodao je.
Osim toga, ove godine je pokrenuo dokapitalizaciju “Includea”, a koliki je bio interes ulagača dovoljno govori informacija da je prikupio čak 20 milijuna kuna.
- Mi trenutno trošimo novac naših investitora od kojih su neki stranci, neki privatnici, svakako, ima tu šarolikog tima. Normalno, dodatnu vrijednost imamo i sami kroz svoju prodaju - kaže Mrvoš, te navodi da su s većinom investitora blisko dobro povezani, ali, koliko god to neobično zvučalo, novac nije najvažnija stavka.
- Neke investitore smo odbili jer su bili isključivo novac. Mene zanima vrijednost koju možemo dobiti od investitora: znanje, iskustvo, savjet, kontakte… Tako da smo s dosta većih investitora na dnevnom kontaktu, vidimo se jednom tjedno - govori poduzetnik.
Već smo spomenuli kako se sav taj novac ne troši samo u razvoj pametnih klupa, čija je tehnologija bila samo podloga za razvoj brojnih, jednako pametnih proizvoda, kao i želje za realizacijom ideje o Smart cityju.
Ne znam kakav sam kao šef
- Krećemo sa skroz novim projektima. Filozofija je da u nekom trenutku, u kojem god to bilo, bilo tko od nas kada izađe iz svoje kuće svu interakciju s proizvodima u javnom prostoru vodi kroz - “Include”. Mi ćemo biti ti čije se klupe koriste, čije se kante za smeće koriste, rasvjeta, autobusne stanice, znakovi…
Pokušavamo osmisliti svu tu urbanu opremu na neki način tehnološki povezanom i pametnijom, a da ona značajno ne odstupa od nekog standardnog dizajna, oblika, čak i cijena, ali da ljudima daje dodatnu vrijednost.
S klupama smo krenuli na jedan način i vidimo da imamo odličan odaziv tržišta, ali ćemo i ove klupe kakve sada postoje u nekom trenutku ukinuti i napraviti još jednostavnije, jeftinije i usklađenije s običnim klupama, tako da se niti ne prepozna da je to pametna klupa dok ne sjedneš na nju i ne vidiš da pruža dodatne mogućnosti.
Isto tako radimo u razvoju nekih stvari za rasvjetu, imamo jako zanimljive i tehnološki napredne projekte kao rasvjeta koja prepozna stanje prometa pa prema tome prilagođava svjetlosni snop. Stvaramo i podnu signalizaciju, horizontalne obavijesti, kao što je znak koji pokazuje gdje je prvi slobodan parking.
Radit ćemo i projekte za otpad, tako da dosta toga radimo, a svemu je podloga tehnologija koju smo već razvijali - otkriva nam samo nekoliko ideja naš sugovornik.
Upravo zato danas tvrtka “Include” od jedne je neovisne revizorske kuće procijenjena na više od 110 milijuna kuna vrijednosti. Do kraja godine solinski start-up će brojati pedeset ljudi, a Mrvoš priznaje da je bez obzira na činjenicu da je uspješan poduzetnik, s 24 godine ipak neiskusan šef.
- Ne znam kakav sam kao šef. Najbolje je njih pitati. Je li ovo najbolji način za voditi tvrtku - ne znam, je li najbolje komuniciram s ljudima - ne znam, radim li najbolje što mogu - radim ono što ja mislim da je najbolje, ali mislim da će vrijeme pokazati je li to nešto što je logično ili nije - dodaje.
No, zna što mu je najvažnije kod zaposlenika - motivacija.
- Važno je da zagrizu u projekte koje radimo. Da su zadovoljni s poslom, da su zadovoljni financijski, kada smo u nekom projektu da mi ne govore o tome kolika im je plaća. To me ne zanima, želim da su ljudi što se toga tiče pokriveni i zadovoljni u startu i da se možemo baviti poslom.
Mi nudimo sasvim konkretne plaće i ne krijemo ih: za razvoj plaćamo do dvadesetak tisuća bruto, nekima čak i više, može ići do 24 tisuće bruto, što je plaća od nekih 17 do 18 tisuća kuna neto. Na to plaćamo dodatno zdravstveno osiguranje, zatim božićnicu, bonuse, opremu, putovanja, edukacije, konferencije, to su ozbiljni novci, ali takvo je i tržište.
Najniža plaća je zapravo proizvodnja, no ispod šest tisuća kuna neto plaće nema nitko, što je mnogo više u usporedbi s bilo kojom drugom proizvodnjom u Hrvatskoj.
Do Nove godine će biti 50 ljudi, a iza, u prvom kvartalu iduće godine, oko šezdesetak. Počeli smo zapošljavati sve više ljudi iz Zagreba. Čak i njima osiguravamo besplatan smještaj za vrijeme radnog odnosa kod nas. Sada otvaramo i ured u Zagrebu, tako da će ljudi koji su iz glavnog grada moći tamo i raditi.
Naime, Split je ograničen s kvalitetnim kadrom i ono malo IT-ovaca se bori za iste ljude. U ovoj godini smo izgubili jako puno dobrih prilika, odnosno ljudi koji su bili zainteresirani raditi za nas, ali im nije odgovaralo preseliti se u Split, tako da smo to riješili tako što ćemo otvoriti ured u Zagrebu.
Prepoznajemo kvalitetnu radnu snagu, tako imamo zaposlenika iz Francuske, Kazahstana, Italije… - nabraja Mrvoš, a radni prostor kroz koji nas je proveo već nam dovoljno govori koliko je drugačiji od “tipičnih” poduzetnika.
Naime, za višejezični ured prodaje osmislio je i zvučno izolirane prostorije u kojima zaposlenici mogu nesmetano razgovarati na telefon. Samo taj detalj dovoljno govori koliko osluškuje potrebe svojih djelatnika. Da sada otvara tvrtku, priznaje kako ne bi odabrao Solin kao sjedište.
- Ne zato što ga ja ne volim, ali mislim da na kraju dana zna se zašto funkcioniraju firme ili poslovi i prirodnije je ako ćeš se baviti IT-em da ćeš biti tamo gdje postoji velika baza ljudi vezana uz IT, a u Hrvatskoj je to isključivo u Zagrebu - govori Mrvoš.
No, negdje gore visoko, gdje se ovaj mladi poduzetnik trenutno nalazi, još se uvijek čvrsto drži za “oblak realnosti”.
- Mi sada možemo propasti kao i bilo koja druga firma, a to smo mogli vidjeti na brojnim primjerima, pa čak i kao što je “Agrokor”. To je sve standardni dio života i procesa firmi. No, drago mi je da je u posljednje vrijeme sve veći broj mladih, pa čak iz Solina, koji predstavljaju svoje ideje, što je jako zanimljivo, cool, pa čak i da ne bude ništa od toga, važno je da imaju inicijativu i želju da žele pokušati.
Međutim, na kraju dana moramo biti svjesni da živimo i Hrvatskoj i ne možemo očekivati da ćemo ovdje graditi nekakve multinacionalne kompanije koje imaju pet ili deset milijardi godišnjih prihoda. Treba to staviti u nekakve realne okvire. Nije i nekakva idealna poduzetnička klima…
Zna se odakle dolaze svjetski igrači, iz Amerike, Kine, ali svakako mislim da mladi trebaju pokušati. Ne radi novaca, ja se s ovim ne bavim radi novaca. Život je zanimljiv, baviš se nečim s čime se stvarno želiš baviti. Ja znam zašto se ujutro probudim, zašto navečer legnem, što me motivira, a to je da proizvedemo nešto što je novo, zanimljivo, cool, nešto što ljudi žele koristiti… - poručio je solinski poduzetnik.
Na pitanje koliko su mu državni ili lokalni poticaji pomogli u stvaranju i rastu startupa, Ivan napominje kako u Hrvatskoj postoji percepcija da svi samo troše novce iz proračuna, a većina naših poduzetnika radi samo s državom.
- Istina je da mi kada smo počeli nismo imali drugih kupaca nego gradove u Hrvatskoj i prodali smo 250.000 kuna vrijednosti klupa gradovima u našoj državi. Tada smo iz proračuna gradova, od naših stanovnika uzeli taj novac. To stoji jasno kao dan i to ne krijemo.
No, isto tako “Include” trenutno svakog mjeseca uplati u proračun isti taj iznos. Mi smo u tri godine s tih vanjskih tržišta unijeli nekih dvadesetak do 25 milijuna kuna, podijelili te novce među domaćim dobavljačima, našim zaposlenicima, i taj novac je “uvezen” te se troši po Hrvatskoj.
Već dosta vremena, točnije, zadnje tri godine ne živimo od Hrvatske i unutar naših granica ostvarujemo možda pet posto prihoda. Sve što uprihođujemo je iz Europske unije ili nekih vanjskih tržišta kao Australija, Kanada, Indija…
Osim toga, kako smo ozbiljniji izvoznik, barem u ovom splitskom dijelu, tako smo u situaciji u kojoj su svi izvoznici na svijetu, a to je da je država prema nama ima obveze povrata PDV-a, odnosno imamo mnogo pretporeza. Njima je to u početku bilo nejasno, onda pošalju poreznu, pa češljaju malo po papirima, pa ne nađu ništa… To je tako.
“Include” nije balkanski stil poslovanja, mi poslovanje vodimo ozbiljno. Sve je dokumentirano, sve je po zakonu i kako treba biti. Za bilo koji natječaj koji smo ikada dobili, a nismo se fokusirali puno na domaće natječaje, imamo zaklamano pet stranica objašnjenja za svaki račun. Mislim da je i ovaj moj račun dokaz… - govori Ivan, referirajući se na račun koji smo primijetili iza njegovih leđa u uredu.
Uz osmijeh je objasnio da je taj račun dokaz kako i je sam, bez obzira na činjenicu što je vlasnik i direktor, morao platiti opremu koju je uzeo iz svoje tvrtke.
Od ovog mladog poduzetnika i vlasnika brzorastućeg startupa često smo imali prilike putem društvenih mreža i medija čuti i mišljenje o dnevnim političkim temama, kao i najavi projekata, investicija… No, bez obzira što jasno iznosi svoje stavove, kaže kako nikada nije niti pomislio na politički angažman.
- A ne, mislim da mi to ne treba u životu. Nema potrebe. Po nekim svojim mini istupima shvatio sam da nema ništa od toga, već je to samo gubljenje vremena i energije, a oboje koštaju jako puno po jedinci jednog sata. Nema smisla i to neće promijeniti stvari, besmisleno je boriti se protiv sustava, kakav je takav je - kratko je odgovorio.
No, morali smo se osvrnuti na komentar koji je posebno odjeknuo u javnosti, a to je kritika privremenog rješenja autobusnog kolodvora na Kopilici. Čak se potrudio i sam smislio rješenje za koje je smatrao da će biti reprezentativnije od predloženog.
- Čuo sam da se puno arhitekata zbog toga uvrijedilo. Ja nisam arhitekt, ali ne moraš sve znati i razumjeti, no moraš imati stav. Ako je nešto loše kažeš da je to loše, ako je dobro onda i to kažeš. Tu je, više-manje, priča jasna. Što ja na kraju dobijem od toga - ništa.
Neki su se složili sa mnom, neki nisu, tako je bilo prije, tako će biti opet i to sve skupa meni ne donosi ništa, samo mi oduzima vrijeme. Odlučio sam da se nemam zašto time trenutno baviti - dodao je uz osmijeh najpoznatiji mladi poduzetnik.
Budući da je još prošle godine postao milijunaš, sada može priuštiti sve što je kao dječak htio imati. Mi smo jedva čekali otkriti čega je htio imati u izobilju, a da sada može sebi priuštiti. No, nije nam otkrio koja je bila njegova najveća želja, ali je zato kazao da je ispunio dugogodišnju želju.
- Obećao sam davno da ako ikada dođe do toga da zaradi prvi milijun, napravit ću ozbiljniju donaciju i tako je bilo s KBC-om. Nismo mi to medijski eksponirali i niti mi to treba. Sad si puno toga mogu priuštiti, ali se ne treba time zanositi. Nije mi to važno, važno je normalno živiš, kao i prije svega ovoga - odgovara.
Nažalost, teško da ovaj 24-godišnjak više može “normalno” živjeti. Već duže vremena pola godine živi u Zagrebu, a pola u Solinu. Zbog toga je čak 130.000 prijeđenih kilometara na autocesti samo u ovoj godini dodao na brojač u automobilu.
Nema vremena za gledanje filmova, hobije, treniranje, kaže da mu je jedino užitak nakon cijelog dana na televiziji pogledati “Mentalista”. No, dodaje - sve je to normalno. O obiteljskom životu, još ne razmišlja, što je i očekivano budući da mu još pola godine preostaje do dvadeset i pete.
No, kako je porijeklom i još uvijek dijelom živi u Solinu koji nosi tituli Grada prijatelja djece, u šali smo ga, naravno, upitali hoće li uzeti poticaje kada dođe do trenutka osnivanja obitelji.
Uz smijeh je odgovorio da više neće uzeti nikakve poticaje.
- Donio sam odluku da više nikada nećemo tražiti lokalne poticaje. Ne želim. Nemam obvezu prema nikome, a meni tih 30 do 40.000 kuna što Solin može dati - ne treba. Ja ću ih radije dati njima - zaključio je mladi poduzetnik.
Bez obzira na uspjeh i slavu, Ivan je više puta naglasio da samo želi ostati normalan, a to dokazuje sa sitnicama, koje su svima, osim njemu, velike i značajne. Naime, kroz razgovor se prisjetio i svoje Tehničke škole u Splitu i na trenutak se vratio u srednjoškolsku klupu.
- Svi naši profesori iz tehničke škole su većinom ljudi koji su puno svoga slobodnog i privatnog vremena potrošili na nas. Imali smo mogućnost dolaziti na edukacije, robotiku, što te god zanimalo…
Oni su, tako reći, molili okolo opremu kako bi nas dodatno educirali. Od škvera dobili tokarske strojeve, pa od nekih firmi dobili senzore, robote, a nitko ih na to nije tjerao. Mogli su nam na papiru pokazati robota, ali mi smo iz prve ruke imali priliku raditi s pravim, profesionalnim robotima koje nema niti jedna škola u Hrvatskoj.
Dragi su mi, imamo s njima dobar odnos, u kontaktu smo, par puta smo neke stvari donirali za njih. Mislim da ćemo čak i ove godine donirati neku dodatnu opremu za razvoj robotike.
Kada odem do škole vidim da imaju moje slike i članke iz novina, znam koliko su ponosni na mene. Ne mora iz te škole izniknuti neki genijalac, ali sretan sam da svake godine izađe generacija dobrih mladih ljudi, super programera, inženjera…