Samotnjaci iz krša mogu nas stajati glave! Dok od ljudi bježite u prirodu, tamo vrebaju zmije. Zamijenimo neopravdani strah odgovarajućom dozom opreza

Premda nam je proljeće ove godine kalendarski započelo 20. ožujka, ono je klimatološki tu već mjesec i pol. Naravno, dolaskom toplih dana i zmije se bude iz zimskog sna, one više nisu u hibernaciji, nego iz svojih skrovišta kreću u potragu za partnerom ili hranom.

A lijepa vremena, unatoč preporukama epidemiologa da budemo odgovorni i ostanemo doma zbog aktualne situacije s koronavirusom, mnoge ljude mame na izlazak iz kuća, pa tako odlaze obavljati radove na svojim poljima, u lov, ribolov, šetnju, na planinarenje i slično.

Dakle, sada imamo pojačanu prisutnost i zmija i ljudi u prirodi, stoga je dobro iznova podsjetiti na neke samozaštitne mjere i kako se trebamo ponašati ako se s njima susretnemo na mjestima kojima se krećemo, pogotovo zbog toga što godinama bilježimo ugrize otrovnica koji su tu i tamo znali završavati čak i smrtnim ishodom.

U tom smislu ponajprije ide preporuka da se u ovom godišnjem dobu u prirodu odlazi u dugim hlačama te u visokim i čvrstim cipelama. Mora se paziti gdje stajemo, gdje sjedamo i što dodirujemo rukama, a zmije općenito možemo zateći na stazama kojima se krećemo te na osunčanim mjestima, kao što su suhozidi, gomile, odloženo granje, grmlje...

Nije naodmet znati da mi u Lijepoj našoj imamo ukupno 15 vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug). Njih 12 strogo je zaštićeno sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode, odnosno Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama, uz napomenu da su sve one izuzetno važne za očuvanje ekosustava, osobito u kontroli glodavaca i nekih neželjenih kukaca.

Prema tome, i zmije imaju svoju ulogu u prirodi, stoga je u slučaju da naiđemo na nju najbolje da je zaobiđemo ili zaplašimo udarcima nogom ili štapom od tlo, nikako je uznemiravati, pokušati uhvatiti ili usmrtiti.

Ljudi moraju znati da zmije, čak ni otrovnice, nisu agresivne životinje i da izbjegavaju svaki kontakt s većim bićima od sebe.

Opasne su tek ako se osjećaju ugroženo i prestrašeno. No, ako se ugriz ipak dogodi, najbolje je da osoba ostane mirna koliko je god to moguće, te da ukloni odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja tkiva. Ekstremitet je poželjno imobilizirati, dok ranu treba očistiti i pustiti da slobodno krvari, bez rezanja ili isisavanja otrova.

U svakom slučaju, ne smijemo gubiti vrijeme, unesrećene se mora žurno prevesti do najbliže medicinske ustanove, po potrebi zvati 112 ili HGSS, nakon čega će liječnik razlučiti radi li se o ugrizu otrovnice ili neke druge zmije te primijeniti odgovarajuću terapiju.

Recimo i to da se za ugrize svih triju naših otrovnica primjenjuje isti protuotrov, a da zmije općenito žive samotnjačkim životom, osim kad je posrijedi hibernacija, parenje i slično. U takvim prilikama mnogi zaključuju da je riječ o najezdi zmija, a ne prirodnoj pojavi, pa ih onda pokušavaju usmrtiti, što je potpuno pogrešno. Na kraju, budimo svjesni da se ovdje zapravo radi o neshvaćenoj prirodnoj ljepoti, čovjek se u pravilu boji onoga što nedovoljno poznaje.

Zamijenimo neopravdani strah odgovarajućom dozom opreza, pa će život za sva bića na kugli zemaljskoj biti ljepši i ugodniji. Nemojte nikad zmije namjerno uznemiravati, hvatati ili usmrćivati, isto tako uzimati ili uništavati njihova jaja, sve je to strogo kažnjivo, stoga prijavite nadležnim tijelima sve one koji to čine ili pak drže, prevoze, prodaju i razmjenjuju te prekrasne reptile.