Šegedini o tučnjavi, sjekiri i šutnji svjedoka: 'Mene su pretukli, kćer je vrištala, supruga bila u stanju šok. Napuštamo otok i selimo u Split'

Više od tjedan dana nakon tučnjave koja je potresla korčulansku javnost, obitelj Šegedin donosi odluku: Napuštamo ovaj grad, prodat ćemo kuću i preseliti se u Split.

OTOČANI BRUJE O NEVIĐENOJ TUČNJAVI Žena sjekirom branila muža od razuzdanih vaterpolista, bijesni mještani više ne žele šutjeti

Ivan Šegedin, jedan od glavnih sudionika tučnjave koja je nedavno uznemirila ne samo korčulansku, nego i hrvatsku javnost, 39-godišnji je obrtnik koji gotovo dvanaest godina sa suprugom i dvoje djece živi u obiteljskoj kući u centru grada, piše Slobodna Dalmacija.

Danas, desetak dana nakon incidenta, odlučio je prvi put progovoriti za medije o događajima u noći s 30. na 31. prosinca. Kaže da je rastrojen, uglavnom nikamo ne izlazi, a njegova kći, koja je gledala cijeli događaj, ne želi izlaziti sama iz kuće, piše Slobodna Dalmacija.

– Osjećam se silovano, ne zbog batina, nego zbog provaljivanja u moje dvorište. Stalno mi prolazi kroz glavu glas moje kćeri, ona se inače uvijek igrala po susjedstvu ili u parku, a sad ne napušta dvorište. Kad moja supruga ide baciti smeće, kći traži od mene da idem s njom, kaže – ponovno će vas napasti – priznao je Ivan.

O događajima koji su se zbili te noći govori otvoreno i žustro. Kako navodi, policiju je prvi put, oko 00.30, zbog preglasne glazbe nazvala njegova sestra, koja je za vrijeme blagdana boravila u njihovoj obiteljskoj kući. Otprilike u 1.30 glazba je i dalje treštala te je Ivan uputio još jedan poziv policiji, a oko dva sata dvojica mladića provalila su u Ivanovo dvorište bacajući petarde ispred njegovih kućnih vrata, dok ih je on gledao s balkona.

Ivan točno navodi imena dvojice koji su provalili u dvorište, te još nekolicine koji su ostali ispred dvorišnih vrata smijući se kako će "svi završiti u zatvoru". U tom trenutku, prisjetio se Ivan, u čarapama je izletio u dvorište želeći uhvatiti dvojicu mladića na djelu, a na ulazna vrata izašla je njegova osmogodišnja kći, bosa, pitajući tko "baca bombe".

Ivan se prisjeća kako je jurnuo niz ulicu do obližnjeg kafića "Deja Vu", gdje je bilo više slavljenički raspoloženih ljudi, gurnuo je ispred sebe dva mladića u želji, kako tvrdi, da ih postroji i da im "održi bukvicu" uz prisutnost policije koju je namjeravao ponovno pozvati. No, u tom su ga trenutku, kaže, oborili na pod i počeli tući nogama, dok je njegova kći vrištala "ubit će mi tatu". Njegova supruga Jakica uskoro je dotrčala do kafića sa sjekirom u ruci. Bila je u stanju šoka, navodi, i samo je htjela obraniti muža i dijete.

– Sve se dogodilo u trenutku, mislila sam – Ivan će se sada vratiti, oni će mu se ispričati, no onda sam shvatila da je moja kći izletjela iz kuće prije mene. Čula sam kako mi dijete vrišti, dohvatila sam prvo što mi se našlo pod ruku, sjekiru za drva. Nisam razmišljala što ću sa sjekirom, bilo me je strah za život muža i djeteta. Nisam vitlala sjekirom niti prijetila njom, držala sam je rukom za željezni dio prislonjenu uz tijelo. Bila sam u stanju šoka – objasnila je Jakica.

Kad je Jakica došla na mjesto tučnjave, netko je povikao "luđakinja ima sjekiru", a jedan od mladića istrgnuo ju je iz ruke. 

 Nakon toga tučnjava je prestala, a na mjesto događaja došla je policija. Iako je Ivan izričito tražio od policajaca da legitimira sve prisutne koji su sudjelovali u tučnjavi, policajci su to, kako kaže Ivan, odbili nakon telefonskog konzultiranja s načelnikom PP Korčula.

Policajci su uzeli izjave od Ivana, Jakice i Ivanove sestre, rekli su kako će izjavu od osmogodišnje curice uzeti osoba u policiji zadužena za rad s maloljetnicima, no, tvrdi Ivan, te noći nisu uzeli izjave od mladića koji su sudjelovali u tučnjavi niti su ikome od sudionika napravili alkotest. Zbog svega navedenog, Ivan je odlučio protiv navodnih počinitelja podnijeti kaznenu, privatnu tužbu zbog kršenja dvaju zakona – nepovredivosti doma i nasilničkog ponašanja.

Smatra da će privatnom tužbom dobiti željenu zadovoljštinu te da će na sudu istina isplivati na vidjelo.

– Bilo je tamo starijih svjedoka koji su stajali sa strane gledajući što im djeca rade. Svi će oni biti pozvani na sud i siguran sam da će netko od njih reći istinu.

Roditeljima nemam što reći, nitko ne odgaja djecu da nekoga cipelare, nisu uvijek roditelji krivi. Uostalom, ta su djeca punoljetna, neka sami odgovaraju za svoje postupke. Sad bi mi jedina zadovoljština bila da se zakon pravedno provede – zaključio je Ivan, uvjeren u pozitivan ishod privatne tužbe.

Krajnji ishod ove priče je odluka obitelji Šegedin da prodaju obiteljsku kuću, napuste Korčulu te nastave svoj život u Splitu. Kako navodi Jakica, nije im više ugodno biti u ovom gradu, u društvu gdje te policija ne štiti, ne provode se zakoni, a kad prijaviš kršenje zakona, završiš s modricama, u društvu u kojem 30-ak svjedoka stoji skrštenih ruku ne želeći službeno izjaviti što su vidjeli.

– Ovim činom ti su mladići povrijedili ono što je najsvetije, a to je dom i obitelj. Percepcija hrabrosti u ovom gradu je skroz iskrivljena, hrabrost je potući se i napraviti sranje. Ali prava je hrabrost ustati sam između 30 ljudi i reći istinu, hrabrost je stati iza svojih dijela i preuzeti odgovornost – zaključio je Ivan.

Tema je uzburkala korčulansku javnost, pa su se ovih dana po društvenim mrežama pojavila i razna objašnjenja, komentari i različite verzije događaja. Pod motom "Neka se čuje i druga strana", neslužbeno je objavljena verzija događaja po kojoj Ivan namjerno siječe televizijske kabele obližnjeg kafića, neprestano zove policiju, te večeri prvi nasrće na mladiće koji su se samo branili, vrijeđa vlasnike kafića te da se radi o, po ničemu posebnoj, lokalnoj tučnjavi.

Činjenica je da je Ivan priličan broj puta prijavljivao sve ugostiteljske objekte koji se nalaze u blizini njegove kuće. Navodi kako svi ti kafići, za razliku od drugih ugostiteljskih objekata diljem grada, krše cijeli niz zakona, od kršenja propisa zaštite od buke do pretvaranja kafića u noćne klubove koji rade izvan radnog vremena.

Ivan je pokrenuo i peticiju koju je potpisalo 300 Korčulana u nadi da će animirati lokalne vlasti na primjenu zakona i propisa za ugostiteljske objekte u blizini njegove obiteljske kuće, a tvrdi da mu je za šutnju ponuđeno i mito.

Navodno je i policajcima dosadilo njegovo uporno prijavljivanje pa su te večeri, kako tvrdi Ivan, izjavili da je dobro što su ga "provukli kroz šake".