Selo koje krije mnoge tajne, donosimo što se sve može otkriti u Zelengradu!

Od deset godišnjih nagrada, koliko ih dodjeljuje Zadarska županija, ove godine samo je jedna „otišla“ u područje kulture, i to – u Zelengrad. Laureat je tamošnji Zavičajni klub „Janko Mitrović“, koji upravo ove godine postaje punoljetan, obilježava 18-tu godinu osnivanja.

Tako je Zelengrad, mjesto 55 kilometara daleko od Zadra, selo na obrovačkom području koje se uvuklo duboko u Bukovicu, zahvaljujući svom Zavičajnom klubu postalo najkulturnija ovogodišnja točka u županiji.

Je li to malo neobično, pitali smo predsjednika Zavičajnog kluba Ivicu Mitrovića kojega, uz svih u Zelengradu, poznaje „pola Zadra“, te osobito generacije koje su bile iza rešetaka zadarskog zatvora jer Mitrović već 20 godina radi kao pravosudni policajac.

- Nas je nagrada iskreno razveselila. I mislim da nije neobično što smo je dobili, jer mi ne radimo samo na istraživanju tradicije i onoga „kako su radili naši stari“, već kultura zauzima barem trećinu našega rada. Izdali smo četiri knjige, radimo izložbe fotografija koje su neizostavni dio naše manifestacije „Odškrinimo vrata Bukovice“, radimo na stvaranju etnografske zbirke, imamo tribine o povijesti Zelengrada, Bukovice, liku i djelu Janka Mitrovića… Na knjigama se ustrajno radilo i nadam se da se Bukovicu sada doživljava sasvim drugačije – kaže Ivica Mitrović, govoreći i o očuvanju izvornih „biračkih kola“ i pjesama.

- Tu se može govoriti o tradiciji i o kulturi. Naše kolo zovemo „biračko“ jer su tu momci i cure imali priliku gledati jedni druge, prići bliže… A stihovi su brojni… U biračkom kolu popularna je ona „Veli ćaća: ne ženi je, sine, ako nema po štum'ku slanine!“ Eto, uvijek smo nekako preferirali „kršne“ cure – kaže 40-godišnji Mitrović, koji je i sâm korpulentan i visok gotovo dva metra.

Što je još u Zelengradu dio tradicije koju vi želite sačuvati?

- Puno toga. Možemo li prvo o gastronomiji?

Može, što je, osim prisnaca, tako autohtono?

- Imamo izvornu bukovačku šaru (šarenu) kozu. Njezino meso je apsolutni specijalitet, sprema se „lešo“, janjetina joj nije ravna. Meso joj je posebnog okusa ne samo zbog vrste i podneblja, već i stoga što ova koza rijetko pase, ona brsti sa drveta.

Prisnac je potpuno domaći proizvod, svi njegovi sastojci napravljeni su u kući, od brašna do sira?  

- Da, naravno, tu vam idu još jaja, kravlji sir, kukuruzno brašno, začina i skorup od mlijeka.

Začina?

Začina, da, drugo ime za to je basa. Pravi se od kiselog mlijeka koje se cijedi kroz krpu, ostane namaz, basa. To je prehranjivalo narod, stavljala se na uštipak ili na puru, zato je ostalo ime „začina“.

Koristite mlin na Zrmanji, u selu pravite i čvarke, sušite pršute…

- Imamo sve to, ali to ima i u drugim selima. Apsolutno autohtoni su prisnac i šara koza. Ali za prisnac treba reći najvažnije: on se ne peče u tepsiji, već se loparom stavlja direktno na ognjište i peče se na ciglama. Sve naše proizvode, a osobito ovčje, kozje i kravlje sireve, te kiselo mlijeko i basu, prodajemo na sajmenom danu jednom tjedno u Obrovcu.

Odjeća se izrađuje ručno, tkanjem?

- Tako je, ručno se radi odjeća i razni drugi proizvodi, kao naša bukara od smrike. Vunu dobivamo na starinski način: ošišamo ovce, nosimo vunu na pranje, a onda žene imaju posla na preslici, vretenu… Tako nastaju odjevni predmeti, neki posve osobiti, kao aljak ili zobnica.

Aljak?

- To je kaput od vune, težak i po deset kilograma, ali zato kroz njega ne mogu proći ni bura ni kiša. A zobnica je, kako bi rekao moj stric Marijan, „starinska pederuša“, muškarci su je nosili za svoje stvari kao torbicu koja je, prema vezenim ukrasima, pokazivala koliko je tko bogat.

U Zelengradu su svima pune ruke posla, znači županijska nagrada je zaslužena…

- Imamo samo jedan nerješiv problem: vukove. Toliko blaga su nam su nam poklali, a ne možemo im ništa – kaže Ivica Mitrović.

JANKO MITROVIĆ JE OTAC STOJANA JANKOVIĆA!

Zavičajni klub iz Zelengrada nosi ime Janka Mitrovića, sjevernodalmatinskog serdara, hrvatskog vojskovođe u borbama protiv Turaka gdje se istaknuo nakon osmanskog zauzimanja Zelengrada 1523. godine.

Manje je poznato da je on otac Stojana Jankovića, koji se također borio u više ratova protiv Turaka i za te zasluge dobio posjed u Islamu Grčkom gdje je niknula kula Stojana Jankovića, danas zaštićeno kulturno dobro.

- U to je vrijeme bio običaj da se uzme očevo ime kao prezime, i zato je sin našeg Janka Mitrovića dobio ime Stojan Janković. U literaturi ćete Stojana Jankovića pronaći i kao Stojana Mitrovića.

- Stoga je jedan od naših planova preimenovanje Trga serdara Stojana Jankovića na zadarskom Poluotoku u Trg serdara Stojana Mitrovića Jankovića, da se zna o kome se radi – kaže nam Marijan Mitrović, jedan od osnivača Zavičajnog kluba u Zelengradu.

'PRISNAC FEST' ZBOG VELEPOSLANICE AUSTRALIJE

- Prisnac fest je osmišljen i nastao u Zelengradu, jer je prisnac uistinu najizvornije staro jelo našega kraja. Manifestacija „Benkovački prisnac“ nastala je kasnije i nema veze s ovom u Zelengradu, no naš „Prisnac fest“ nastao je na neobičan način. Posjet našem području, točnije Gračacu i Zelengradu, je u travnju 2010. godine najavila veleposlanica Australije Beverly Mercer i mi smo se namučili razmišljanjem čime da je počastimo, sve nam se činilo nedovoljno „fino“. Onda je netko iz Kluba „presjekao“ rekavši da se prisnac u Zelengradu pravi stoljećima, da su svi sastojci domaći, ukusni, i da će biti najbolje da joj to ponudimo. Dogodilo se da je veleposlanica Mercer bila toliko oduševljena okusom izvornog prisnaca da je potanko ispitivala od čega se pravi. Već iduće godine mi smo napravili manifestaciju „Prisnac fest“ – priča Ivica Mitrović.