“Od kada se ovo dogodilo ja sam doslovno u kućnom pritvoru”, povjerila nam se 58-godišnja Gordana Martinec, djevojačko Bačić, iz Blata na Korčuli. Njen život se iz korijena promijenio od kada je na nju skočio i ugrizao je za lice pas kangalski ovčar.
Osim fizičkih i psihičkih posljedica traumatičnog iskustva, koje je proživjela i preživjela u ljeto 2020. godine, ogorčena je postupcima institucija koji su dodatno otežali njenu muku. U to posebno ubraja korčulansku policiju i državno odvjetništvo u Dubrovniku čiji površni pristup događaju je doveo do toga da je tek krajem prošle godine podignuta optužnica protiv vlasnika psa.
Spis je sada na Općinskom sudu u Dubrovniku te žrtva napada čeka njihovu odluku hoće li, i kada, krenuti suđenje na kojem će vlasnik psa odgovarati za teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi.
- To se desilo u nedjelju 28. kolovoza kada smo suprug i ja pozvani na ručak kod rodbine u uvalu Blaca, oko 4 kilometra od Blata. Jeli samo za stolom na balkonu i nakon ručka sam ustala sa stolice i zapalila cigaretu. U tom trenutku je pas skočio na mene, prema mom licu.
Od njegove težine sam leđima bila odbačena na ogradu balkona. Kako sam podigla ruku ispred lica, a na njoj je bilo veliki sat, mislim da me to doslovno spasilo smrti. Da nije bilo sata, na kojem se vidi trag zuba koji se zabio u njega, on bi mene priklao.
Ovako mi je pas čeljustima zahvatio lijevu stranu lica i ruku. Odmah smo otišlu u Blato na Hitnu pomoć gdje me doktorica previla i rekla mom mužu da me vozi u bolnicu u Split jer oni imaju odjel Maksilofacijalne kirurgije, kojeg u Dubrovniku nema.
S takvom stravičnom ranom na licu i dodatnim ugrizima po ruci vozila sam se 200 kilometara do Splita - prisjeća se Korčulanka.
Kaže kako ni sama ne zna kako joj je suprug uspio normalno upravljati automobilom jer je i on bio u šoku pošto je bio svjedok očevidac napada i iz prve ruke je vidio razderano lice svoje žene.
- Kada smo stigli u bolnicu u Split među prvim stvarima koje su me pitali bilo je: “Je li moguće da vas je dovezao muž?”. Ja danas kada pogledam unatrag, ni meni nije jasno zašto nisu angažirali medicinski prijevoz, sanitetsko vozilo ili čak helikopter.
Putem smo mogli i poginuti u kojem je stanju bio moj suprug. Osim toga, da sam ranije došla u bolnicu, postoji mogućnost da bi mi i posljedice ozljeda bile blaže - kaže nam Gordana.
U otpusnom pismu iz splitske bolnice je navedeno kako je Gordana Martinec zaprimljena zbog ugriznih rana psa. Vidljive su bile, stoji u nalazu, opsežna ugrizna rana gornje usne i opsežna ugrizna rana donje usne, koje se šire punom debljinom usnom dupljom prema lijevoj strani.
Liječnički opis tek u neznatnoj mjeri dočarava stanje koje je vidljivo na fotografiji snimljenoj neposredno prije operacije. Tko god je vidio navedeni snimak, instinktivno se trznuo unatrag uz zgroženi uzvik.
UPOZORAVAMO ČITATELJE DA JE FOTOGRAFIJA PRILOŽENA U NASTAVKU TEKSTA IZRAZITO UZNEMIRUJUĆEG SADRŽAJA
Na njemu je prizor koji djeluje kao mentalna šaka direktno u lice gledatelja. Vidi se otvorena rana lijeve strane lica na kojoj su koža i meso iznad i ispod usta strgnuti i drže se za lice uskom trakom tkiva.
S donje strane je rana otvorena sve do brade, a s gornje do nosa i proteže se u lijevo do obraza. Kako meso i koža vise sa strane rane, vide se ogoljena četiri zuba s gornje i tri zuba s donje strane u krvavom i razderanom zubnom mesu.
Osim opisane teške ozljede, Gordana Martinec je na lijevoj podlaktici imala četiri ugrizne rane od kojih jednu dublju, koja je probila kožu i potkožje punom debljinom, te tri pliće. Pod općom anestezijom su ozljede šivane po slojevima, čime se rekonstruirala usna šupljina te je u ranu postavljen dren.
Nakon toga su zašivene rane podlaktici koje su također drenirane. U bolnici je Gordana zadržana šest dana nakon čega je otpuštena na kućnu njegu.
- Nakon toga sam išla na previjanje i na skidanje šavova. Išla sam i na operaciju vađenja drena iz rane na licu te mi je u veljači 2021. godine uz lokalnu anesteziju provedena korekcija ožiljaka. Poslije sam išla svaka dva dana na previjanje i zatim na skidanje šavova.
Unatoč trudu liječnika funkcija živaca na tom dijelu lica nije mi se nikako povratila jer su prekinuti i nemoguće ih je rekonstruirati tako da ih spoje. A da vam tek ne govorim o unutarnjim ožiljcima od šavova koji mi izazivaju smetnje i fibrozu.
To je tek dio mojih problema jer zbog svega opisanog ne mogu uopće jest na tu stranu. Moram napomenuti kako sam neizmjerno zahvalna Bolnici za medicinsku rehabilitaciju Kalos u koju idem na fizikalnu terapiju.
Problem je jedino što me terapije strašno umaraju tako da se teško psihički na njih odlučujem - nabrojila nam je niz posljedica s kojima je prisiljena živjeti.
U Kalosu joj je neurolog utvrdio da je fizikalna terapija otežana jer Gordana Martinec ima intenzivne i svakodnevne bolove u lijevoj polovini lica, sve do ispod oka gdje se povremeno pojavi otok lica. Uz bolove ima i osjećaj “iglica” u licu i spušteni lijevi kut usana, navedeno je u nalazu.
Osim vidljivih fizičkih posljedica, našu sugovornicu opterećuje niz drugima nevidljivih problema.
- Bole me zubi ispod rane, a nisam u stanju ići u zubara jer teško podnosim da mi netko dira lice. Zatim, od kada se ovo dogodilo, ja sam kao u kućnom pritvoru jer mi je život kuća, auto, dućan.
Ja, naime, ne mogu nigdje bez auta jer se bojim hodati ulicom pošto čim vidim ijednog psa imam nekontroliranu reakciju straha. Nadalje, uzlupa mi se srce čim vidim policijsko vozilo ili čujem sirene. To nije život, već patnja, a još gore je što nitko nije odgovarao za to - rekla nam je Gordana Martinec.
Da njene riječi nisu prazna priča, pokazuju i nalazi psihijatra koji joj je dijagnosticirao intenzivnu fobija od pasa, tjeskobu i povlačenje u sebe. Osim boli koju trpi, naveo je psihijatar, tegobe su naglašene i zbog frustracije što navedeno djelo nije ni prekršajno ni kazneno sankcionirano.
Naime, neposredno nakon događaja iz PP Korčula su u konzultaciji s Općinskim državnim odvjetništvom zaključili kako nema osnove za prijavu protiv vlasnika psa, unatoč dijagnosticiranim teškim tjelesnim ozljedama. Napomenimo pritom kako su svi svjedoci događaja potvrdili da Gordana Matrinec nije ni jednom gestom izazvala psa ili ga na bilo koji način ozlijedila prije napada.
Dvije godine i tri mjeseca nakon napada, pokazalo se kako ipak postoje osnove za podizanje optužnice zbog kaznenog djela. Za prvobitnu krivu procjenu, koja je pogoršala posljedice napada, nitko neće odgovarati.