Dok budete čitali ove retke, shvatit ćete da i novinski tekstovi mogu biti višedimenzionalni. Evo, ja, naprimjer; otkada sam čuo za štoriju o zaboravljenom brodu iz Murtera, ne mogu izbaciti iz glave leut Tome Bebića, a kako je njegov vlasnik bio čuveni slikar Mile Skračić, onda još to sve vizualiziram, pa bojam njegovim žarkim piturama.
A, vonj mora, i broda što se ljeljuška na njemu, ćuti se u ovoj priči sve do Dunava i Beograda pokraj njega. Tamo, naime, živi operna pjevačica Magda, kći Mile Skračića, jednog od najvećih splitskih slikara ikada - a baš je Magda ta koja je bila dušom i srcem za to da se brod njenog oca daruje najslabijima među nama - nezaposlenima. Riječ je o Udruzi nezaposlenih Splitsko-dalmatinske županije.
No, ta duboka gesta, kojom se nezaposlene htjelo otisnuti na nemirno tržište rada - nije (još) zaživjela, a to brine Skračiće. Magdu nismo uspjeli dobiti telefonom, no njena majka Vesna Katić Skračić, potvrdila nam je da brod još čami u Murteru. Nadamo se da se nije rastočija ka barilo...
Kršćanska gesta
- Pravo da vam kažem, ja ne znam više ni u kakvom je on stanju. To sve, kao i druge obiteljske poslove - Magda zna i vodi. Mogu vam reći da me samo zvao jedan čovjek iz Murtera da mu smeta, a šta su oni s njim napravili ili nisu - ne znam. Bojim se da propada - veli gospođa Vesna, koja je na spomen pokojnog muža koji je kao Murterin bio strašno vezan uz svoj leut prvo duboko uzdahnula, pa zajecala, jer, nema više velikog slikara da odriješi cimu i zaputi se put Kornata, u vale koje je naslikala božanska ruka.
A, ideja s brodom Mile Skračića, bila je - kažemo vam; baš takva - božanska, kršćanska, primjerena ovom blagdanskom duhu. Računalo se - neka brod pripadne nezaposlenima, pa da na njemu, prevozeći furešte - kruh svagdašnji zarade, jer bolje je čovjeka naučiti loviti ribu, nego mu je davati. No, tu se opet umiješao prst sudbine klete: predsjednica Udruge nezaposlenih Splitsko-dalmatinske županije, dobra Jasminka Lemo, alfa i omega organizacije u kojoj prekobrojni radnici nalaze utjehu - doživjela je tešku prometnu nesreću od koje se još oporavlja.
Umrla joj je majka, a otac ostao nepokretan, pa se brine o njemu po cijele dane. Tako se žena velikog srca i energije koja je kuražila nezaposlene da nađu svoje mjesto pod kapom nebeskom, i sama slomila pod teretom silnih obveza, pa u udruzi više se nije imao tko brinuti o sudbini leuta na mrtvom vezu. Članova je čak tisuću i osamsto, no kako su se u udrugu upisivali preko Facebooka, tako su mnogi i ostali tek prijatelji i podupiratelji udruge u virtualnom svijetu, a u stvarnom nisu "dali ruke" koja bi zaveslala za koju kunu i koji žulj.
Halo, sponzori
- A, šta da vam kažem, toliko se toga u mome životu zaredalo, da nismo uspjeli oživotvoriti projekt samozapošljavanja na račun broda koji nam je doniran, što je stvarno bila lijepo od obitelji Skračić. Nezaposleni su vam jedna specifična društvena skupina, ljudi se bore za goli opstanak, pokušavaju pronaći bilo kakav posao ili poslić da prežive, tako da je sve što je trebalo odraditi u udruzi najviše palo na mene, pa još kad su zaredale moje privatne nevolje, nisam imala vremena niti poslati dopise kojima bih animirala donatore, sponzore, a da bi stavili brod u funkciju.
Znam da nije bilo novca niti za dizalicu da se izvuče iz mora, pa on sad tamo čeka da mi u udruzi smognemo vremena i snage, pa uz pomoć sponzora ostvarimo ono što smo zamislili - kaže Jasminka, kojoj je drago da je Udruga nezaposlenih uspjela dobiti na upravljanje smještaj u Gundulićevoj ulici za roditelje sa strane čija se djeca liječe u Splitu, a oni nemaju mogućnosti ovdje platiti apartman ili hotel. To je sada prioritet, a kad njene brige minu, već će netko i put Murtera, do zaboravljenog leuta, pa okolo naokolo sa strancima i našima koji su za to spremni platiti.
- Nadam se da će projekt broda kojim bi prevozili turiste, jer ima dvanaest sjedećih mjesta - skoro zaživjeti - reći će na kraju Jasminka kojoj valja držati palčeve u borbi s problemima koji su je shrvali, ali i u društvenom angažmanu u Udruzi nezaposlenih koji traži cijelog čovjeka dvadeset i četiri sata. Do tada, junak ove naše pričice i dalje će biti sam, napušten brod - tužan i tih; bez nasmijanih, gologuzih Švabica, i preplanulih Čeha, leute moj, osta si...
Umjetnik za pamćenje
Mile Skračić rođen je 30. listopada 1939. u Murteru. Školu za primijenjenu umjetnost i Pedagošku akademiju završio je u Splitu, a Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radio je kao profesor na Odsjeku za likovnu kulturu Filozofskog fakulteta u Splitu. Izlagao je na osamdesetak samostalnih te na više od stotinu i trideset skupnih, koncepcijskih ili kritičkih izložbi u nas i svijetu. Umro je u Splitu 2013., a ovi će ga ljudi pamtiti kao jednog od najvećih umjetnika koje je dao Dioklecijanov grad.