U trenutku kad je postao poznat hrvatskoj javnosti, imao je 235 kilograma i bio daleko najkrupniji kandidat RTL-ova televizijskog showa “Život na vagi”; sljedeća osoba ispod njega bila je pedesetak kilograma laganija, što nama s donekle uobičajenom kilažom zvuči nestvarno.
Nama koji kuburimo sa sedam-osam kila viška. Njima, pretilim ljudima, to je jedan čestiti ručak.
Splićanin Filip Mrčela je divan 26-godišnjak koji je zaslužio postati poznat po nečemu puno ljepšem od senzacije na vagi. On je razborit, obrazovan, bistar, pristojan momak.
Lijep momak.
Na stranu sad i show i televizija, u ovom kontekstu važno je reći da se mladi Mrčela na vrijeme osvijestio, uvidio da ima zdravstveni problem. Jer, da je nastavio s trendom sustavnog debljanja, vjerojatno ne bi doživio pedesetu, svim svojim ljudskim kvalitetama usprkos. Takvi kao što je (bio) on, preminu od bolesti krvožilog sustava premladi, a i ono što požive ne bude bogznakakav život. To je, realno govoreći, život težeg invalida.
’Ubilo’ ga gazirano
– Zašto su Amerikanci među najdebljim ljudima? Zato šta svugdi idu autom, sve su prilagodili svojim gabaritima, a dok nisi svjesan koliko ti je kretanje ograničeno, teško ćeš pristati na promjenu životnih navika. Meni je bilo odlično kad ne bi izlazija iz kuće; čim bih napravija deset skala, zapuva bi se, srce bi tilo iskočit. Jedva bi uša u lift. Nigdi mi nije bilo dovoljno prostrano, ni udobno – sažima Filip fazu prije negoli mu je, slikovito, “pukao film”.
Sad je on već, reklo bi se, druga osoba; skinuo je nevjerojatna 82 kilograma, pa teži oko 153 kg. Prevalio je prvih pola puta (i više), cilj mu je “uloviti stotku”, to bi, smatra, bilo optimalno za njegovih 187 centimetara visine, ali i – kožu. Organ koji je već dobrano “opatio” njegovu staru težinu, koji će se unatoč Filipovoj mladosti još dugo nakon drastičnog mršavljenja oporavljati, možda će ga trebati i kirurški tretirati. No, bolji su i ožiljci od onoga prije, ne ponovilo se.
Razgovaramo s Filipom u kafiću pored teretane u koju odlazi skoro svakodnevno, dvaput dnevno. Udaljena mu je oko kilometar i pol od stana na splitskom Dobriju, do nje dolazi pješice, i vraća se pješice – to je šest kilometara šetnje plus vježbe snage koje odrađuje ujutro uz (diplomiranog kondicijskog) trenera Peru Bilića, te takozvani kardio poslijepodne. Ujutro snaga, popodne traka, nekad ide i na Marjan, u zadnje vrijeme rjeđe zbog vremenskih prilika. Sve je podređeno – ne ljepoti – nego zdravlju. Ono što je drugima fensi-pothvat za mišiće i “biti in”, Filipu je terapija.
Pije kavu s mlijekom bez ikakvog zaslađivača, mi smo na onoj s natrenom. Filip se smijulji.
– Nema tu puno filozofije; ili kalorije, ili kemija – kaže, pa povjerava da je sebi dozvolio mali ustupak po tom pitanju. Naručuje putem internetske prodaje aromatizirane sokove koji sadrže sasvim malo kalorija jer mu ti okusi donekle nadomještaju ono čega se, vjeruje, trajno (premda jedva) odrekao: gazirana pića. Obožavao ih je! Ona su ujedno bila najveći čimbenik njegova nakupljanja kilaže.
– Pio sam puno tih obojenih gaziranih napitaka, strahovito puno. Više sam kalorija dnevno unosio pićem, nego ićem; zato bih svakom ovisniku o slatkišima predložio da, za početak, cukar radije unese u organizam kroz fetu torte nego piće. U torti ima barem još nečega nutritivno iskoristivog, barem te zasiti. U gaziranom piću su najgore, potpuno jalove kalorije – kazuje Filip.
Cijeli život kuburi s kilažom, naslijedio je nepovoljan gen od djeda. I dvije (nekoliko godina) starije sestre su u kategoriji “triba pripazit”. Roditelji nemaju problema s tjelesnom težinom: štoviše, otac Eduard (inače naš nagrađeni pomorski časnik) sportski je tip i trenira kad god ne navigaje, a majka – obiteljska liječnica, jednostavno se od obveza ne stiže udebljati.
Virtualni asistent u turizmu
Nažalost, Filip nije bio te sreće, najviše se debljao tijekom godina. Fakultet je, međutim, završio u roku, Turistički menadžment u Šibeniku, ima i diplomu Cambridge-tečaja, superiorni level znanja engleskog jezika. Vidi se iz obiteljskog pedigrea, dečko je to s manirima i dobrim građanskim odgojem, nažalost, sve su njegove vrline, rekosmo, donedavno bile u sjeni – izgleda.
Bio je predebeo, u djetinjstvu predmet poruge. Djeca u svom neznanju i iskrenosti znaju biti okrutna na poseban način. Onoga što je proživio kao dijete ne želi se sjećati, samo šturo daje na znanje da je tu bilo uistinu ružnih epizoda.
Nakon školovanja s obzirom na svoju mladu dob nije stigao nakupiti puno staža; radio je samo nekoliko mjeseci u svojstvu virtualnog asistenta u sektoru turizma, od kuće. No, proces debljanja bio je konstantan. U show se prijavio kad je vrag odnio šalu; gledatelji se sjećaju da je ispao negdje nakon dva mjeseca, ukupni program trajao je tri. Na sreću, i nakon izlaska iz realityja nastavio je s treninzima, a u asketsku prehranu koja se provodila pod paskom nutricionista tijekom showa, doma je uvrstio tek – nešto više začina.
– Ustvari, puno začina! Ako čovik nije “tlakaš” (visokog krvnog tlaka, nap. a.), onda može jelo posoliti po želji. Sebi sam priuštija više soli, papra, maslinova ulja – i slične normative spize ka za vrime snimanja – povjerava nam Filip.
Dakako, zanima nas što jede, s obzirom na to da je (uz treniranje) uspio skinuti čak 83 kilograma od trenutka kad je dostigao osobni rekord u težini.
– Jutro započinjem ugljikohidratima, ali složenijim: zobena kaša s malo mlijeka, granola, pola banane na integralnom tostu, kikiriki-namaz, čak i malo čikolate ponekad – do tri reda tjedno. Ljudi najčešće čokoladu jedu samu, pa pretjeraju s količinom (znam to dobro, nažalost). Čokolada je, uz sendviče i gazirano piće, bila jedna od mojih slabosti. Sad je stavim na crni tost uz ostale dodatke, i puno više uživam u njoj – odaje naš disciplinirani sugovornik, uz napomenu da jede samo tamnu, gorkastu čokoladu.
Ljubav? To kod mene nije postojalo
Ruča nešto uobičajeno, ono što “skuva mater”, komad mesa uz prilog, dvaput tjedno ribu, i slično. Normalna hrana, bez pretjerivanja u količini. Jede koliko mu je potrebno, bez prejedanja, a ako zaželi malo repeta pojača proteinski dio, ne kruh.
– Ne valja skroz izostavit ugljikohidrate iz prehrane, oni su jako važni. Bez njih se čovik osjeća slomljeno – napominje.
Večera je obrok koji Filip ne preskače, to je nešto dozirano proteinsko, jednostavno jelo poput jaja, šunke, ili onoga što je ostalo od ručka. Međuobrok je također stavka koju ne ignorira, to bude šaka zdravih grickalica poput bajama, neprženog kikirikija. Kave s prijateljima (bez sladila) također su prihvatljiv unos, srećom pa mladi Mrčela nije od alkohola, nije ni pušač, usput rečeno. Toga se nikotinskog zla davno riješio.
– Moj veliki problem, dugogodišnji, bilo je – spavanje. U snu mi se (zbog debljine) događala apneja, ostajao sam bez zraka i nisam uspijevao postići (za organizam neophodnu) REM razinu sna, onu okrepljujuću. Pojednostavljeno, budio me nedostatak zraka... Bio sam neispavan kronično, zbog toga su mi se događala spontana “utonuća” u san, čak i kad bih stajao na nogama, čekao u nekom monotonom redu... Najgore bi mi bilo na predavanjima na faksu; znao bih “zahrkat” pa bi se (posebno jedna) profesorica i naljutila, doživljavala je to osobno, ka neku provokaciju. A ja bih propada u zemlju od stida – nevoljko se prisjeća naš sugovornik.
Otprije nekog vremena noću nosi masku za spavanje, medicinski instrument s memorijskom karticom koja bilježi moždanu aktivnost tijekom spavačke faze, količinu onog (svima nam neophodnog) kvalitetnog sna.
– Planiram se maske skroz riješit kad skinem još tridesetak kila. Već sad mi je puno bolje – povjerava nam.
A prvih osamnaest na svom zacrtanom putu – do konačnih pedeset “i kusur” koji bi ga doveli do željenih stotinu kilograma – priželjkuje “istopiti” do sredine nadolazećeg ljeta, točnije do prvog srpnja.
– Ne želim brzat, osušit se i “izdušit” – smije se mladić.
Pitamo ga, pomalo novinarski indiskretno, je li mu ljubavni život trpio zbog kilaže. Filipov odgovor nas je dirnuo, malko i rastužio.
– Kakav ljubavni život? Ta stavka kod mene nije postojala. Nikad nisam ni pokušavao afirmirati ljubavni aspekt, to mi je izgledalo kao pothvat unaprijed osuđen na propast. Neka nemoguća misija – iskren je mladi Mrčela.
Želimo mu u realnom vremenu radikalnu promjenu stajališta, ili drugim riječima: budućnost s puno manje kilograma, i puno više ljubavi. On to definitivno zaslužuje.