Da vas netko vezanih očiju dovede na Kornate i ostavi na Lavsi usred noći, pomislili biste da ste usred afričke savane. Ali ne, ne zavijaju i 'jauču' sablasno iz daljine hijene, nego čagljevi (Canis aureus L.), psoliki predatori poput križanca vuka i lisice koji su privučeni janjcima i ovcama na slobodnoj ispaši zadnje dvije godine osvojili i neke kornatske otoke doplivavši s kopna tamo gdje ih nikad nije bilo.
Ovih dana na Piškeri počinje organizirani odstrjel uljeza koji nemilice kolju janjce ostavljajući ovčare i stada bez priploda, a odrasle ovce teško ozljeđuju.
Od prodora grabežljivaca na 'rajske' Kornate zabrinuti i nestrpljivi Kurnatari ovčari – a nema više od desetak obitelji koje za stoku primaju državne poticaje - nemoćno gledaju gubitke janjaca žaleći se na sporost Uprave nacionalnog parka u suzbijanju nove pošasti. Tvrde da su im čagljevi odnijeli 80 posto priploda, uistinu naselivši raj budući da ih se ničim nije uznemiravalo. Ne smiju samostalno djelovati u suzbijanju napasti: bez odluke i nadzora nacionalnog parka ruke su im vezane, u protivnome su teški prekršitelji zaštitarskih propisa, što nitko ne želi.
Uprava NP Kornati lanjskog proljeća utvrdila je pomoću foto-zamki, nalaza tragova oko lokvi i akustičnih naprava koje reproduciraju njihovo glasanje da čopora čagljeva zasad ima na sjeverozapadnom dijelu najvećeg otoka, Kornata, zatim na Lavsi i Piškeri.
Koliko je zvjeradi još uvijek nije točno utvrđeno, no, prema dosta pouzdanim procjenama na svim spomenutim otocima ima ih najviše 20-25 u nekoliko čopora. Usred pisanja ovoga teksta, od Mateja Šikića-Balare, maslinara s otoka Kornata, stigao nam je kratki video zapis čaglja snimljenog iz gumenjaka kako bez obzira na prisustvo ljudi u brodici preko Proverse pliva s Dugog otoka bliskog Kornatu na Katinu i zamiče u borov šumarak.
Balara je nekoliko čagljeva jedne večeri zatekao na terasi kako vršljaju bez ikakva zazora i to mu je doslovce bilo bolno iskustvo. Zato, nasmijao se, jer je u žurbi da se dokopa mobitela da snimi nepozvane goste – svom silinom udario u otvorena vrata viseće kuhinje! Šalu na stranu, njihova 'pjesma' prije štetočinskih pohoda budi jezu i mogli bi Kurnatari i Murterini, nakon robinzonskog, zbog čagljeva ustanoviti i horor turizam. Balarini nisu ovčari, nego maslinari, a on u svome masliniku, zbog prorijeđenih ovaca, primjećuje sve više trave. Tolika je važnost ovce u kulturi Kurnatara: plijeve, gnoje…
Grabežljivci su se ustremili na sam kulturološki temelj Kornata prijeteći ugroziti vjekovni način života malobrojnih stalnih stanovnika i ono zbog čega je otočje postalo nacionalnim parkom jer su upravo ovce na slobodnoj ispaši stvorile karakteristični, ogoljeni krajobraz s prizemnom vegetacijom i jedva kojim drugim stablom osim masline i smokve.
Ta 'plivačka' snimka nesumnjiv je dokaz da grabežljivci osvajaju nova područja migrirajući s otoka na otok, nakon što su se jednom odvažili na prekomorsko putovanje s kopna. Dugi otok, točnije njegov dio obuhvaćen Parkom prirode Telaščica u Zadarskoj županiji čagljevi nisu slučajno izabrali, jer tamo ima muflona, naseljenih prije pola stoljeća za lov, ponešto i ovaca. Za neugodan podsjetnik, čagljevi su prije nekoliko godina doslovce okupirali otok Drvenik kod Trogira, istrijebili sitnu plemenitu divljač i uspostavili strahovladu.
Za razliku od kopna, u bespućima jedva naseljenih Kornata ta divljač nema nikakvu konkurenciju u potjeri za slobodnim stadima ovaca. Čagljeve ne proganjaju lovci i vukovi kao jedini prirodni neprijatelji, ne rastjeruju ih pastirski i lovački psi, niti im stanište presijecaju prometnice. Ako je izvornom stanovništvu ikad u nečemu bilo idile na otočju, to je činjenica da barem ovce nikad nije trebalo čuvati, te su se oduvijek uzgajale ekstenzivno, za razliku od ovčarstva na kopnu.
Taj mir božji za čagljeve na Kornatima treba prestati ovih dana, potvrđuje Šime Ježina, direktor NP „Kornati“. Grabežljivcima je najavljen rat prvo na mjestu gdje je park, u suradnji s ovčarem Jakovom Šikićem s Piškere postavio mrciništa s klaoničkim otpacima koje čagljevi redovito posjećuju da se nahrane.
Ljudi su s pravom nezadovoljni i imaju pravo na odštetu, govori prvi čovjek nacionalnog parka, no, zapreka bržem djelovanju javnoj ustanovi bila je u zakonskoj obvezi na izradu Programa zaštite divljači za područje NP Kornati.
Nacionalni parkovi naime, spadaju u područja gdje je zabranjeno ustanovljavanje lovišta, a čagalj je u Hrvatskoj divljač zaštićena lovostajem. Program zaštite divljači izradili su stručnjaci s Fakulteta šumarstva Sveučilišta u Zagrebu i Fakulteta agro biotehničkih znanosti Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku. Naravno da je i nacionalnom parku u interesu sačuvati ekstenzivni tip stočarstva upravo radi održivosti biološke raznolikosti i tradicije, a ovce su kao prirodne 'kosilice' upravo nezamjenjive, zaključuje Ježina.
- Ostat ćemo bez ovac' kroz par godin ako se ubrzo nešto ne napravi! – suho zaključuje Jakov Šikić s Piškere, pravi Kurnatar koji s obitelji cijelu godinu živi na djedovini od pčelarstva, maslinarstva i ovčarstva. Nestrpljivo očekuje da na mrcinište koje održava u suradnji s NP Kornati dođu lovci i pokušaju odstrijeliti čagljeve koji se svaki treći dan navraćaju najesti se iznutrica koje im ostavlja uvijek na istom mjestu, kazao nam je u telefonskom razgovoru. Srećom uspješnom, budući da je mobilni signal nerijetko loš na cijelim Kornatima. Zbog toga nismo uspjeli kontaktirati s drugim ovčarima, Smiljanom Turčinovom i Ivicom Lovrićem.
- Čagljevi pokolju sve janjce, ima ih u čoporu barem deset. Ostao sam zadnje dvi godin bez 70-tak janjaca, govori Jakov šaleći se da je čagljevima bolje nego njemu, naročito otkako im od 10. siječnja redovito donosi iznutrice da napune želuce.
- Još in i spizu nosin, a ovce koje inače, slobodno tumaraju 'o svome poslu' i borave na otvorenom. Isplašene su i teško ih je okupiti jer ih zvijeri stalno proganjaju i ako se nešto ne učini, veli Jakov – stočarstvo na Kornatima je „Adio mare!” Trebat će ih čuvati kao na kontinentu i on se već priprema jer iz Kurnatarske kože nema kud. Gradi natkriveni tor da ih sklanja na sigurno i ne vidi drugo rješenje. Pokrenuo je i postupak da mu se odobri dozvola za lovačko oružje, polagat će i lovački ispit, no to će još potrajati. Uvjeren je da je dosadašnji kurnatarski svijet načet s pojavom čaglja i da će se ljudi trebati prilagoditi toj prirodnoj sili u nadiranju.
- Nema se šta čekati, čaglju ne triba dati mira, moramo ga sustavno riditi! – odlučan je Jakov Šikić.
Snježan Rameša iz uvale Šipnate na Kornatu kaže da ih je s čagljevima kao neugodnim uljezima uhvatila već treća zima, a kod njega su se počele pojavljivati ovce ranjene očnjacima čagljeva, nakon što su poklali sve janjce.
- Prvo nan niko od odgovornih nije virova da nešto kolje ovce, da su se pojavili čagljevi, pa se i tu izgubilo vrime za odlučno djelovanje. Prosjek janjaca koje skupimo iz lutajućeg stada od 150-tak ovaca bio je 70-tak godišnje, lani samo 5-6! To su strašni gubici i kako vrime prolazi, čagljevi su sve krvožedniji, govori Rameša žaleći se da je i ovaca sve manje. Sve da se zvijeri sutra uklone, tvrdi da će trebati dosta vremena da se stada obnove.
Ovčarima je jedini posao s njima bio da ih okupe 10 puta godišnje, ošišaju ih, poprave suhozide da ne zalaze kod susida na zemlju i opet ih puste neka tumaraju gdje ih put nanese.
-Ako nestanu ovce, izbit će se ljudima iz ruku ne samo dio egzistencije i poticaja za ekstenzivno stočarstvo, nego će prevladati bor i makija na otocima, vidi se to već na Proversi. A i maslinarstvo će biti sasvim drugačije, kaže Rameša zaključujući da protiv čagljeva mora postojati neko rješenje.
Da čagalj ne bira, opet nam svjedoči Matej Šikić Balara, ovaj put s fotografijom kornatske mačke s gadnim ožiljkom na leđima. Očito, jedva je umakla čaglju iz ralja.
-Kad nan pojidu mačke nakotiće se miševi i štakori. Ja mislin da se Kurnatarima crno piše ako se čagljeve ne ukloni. Nije zadnji čavao samo sa ovčare, nego za sve Kurnatare. Gospođa koja je čula proganjanje te mačke i životinjsko glasanje usred noći ovih dana, kaže da nikad nije slušala nešto užasnije, kaže Balara.
Kornati se brane na moru kod Proverse
Prvog odstrijeljenog čaglja dat ću preparirati, neka stoji kao podsjetnik na prekretnicu u razvoju NP Kornati, govori Šime Ježina, ravnatelj nacionalnog parka. Pojava toga predatora i jest prelomni, izazovan događaj, no smatram da će nas pojava tog do jučer nepoznatog predatora ujediniti i uozbiljiti da u narednom razdoblju u suradnji s domicilima te resornim ministarstvom i Ministarstvom poljoprivrede potičemo obnovu kornatskog posjeda s uzgojem ovaca, pčelarstvom i maslinarstvom kao davnim temeljima ekonomije Kurnatara.
Na cijelim Kornatima sada je oko 1200 ovaca, za razliku od nekadašnjih 15 tisuća, a za današnje vrijeme, procjene su da bi 5-6 tisuća grla na najvećem otoku, Kornatu.
Ježina je uvjeren da će uz pomoć video kamera postavljenih na odlagalištima klaoničkog otpada na svim otocima gdje je zabilježen čagalj, uspostaviti kontrolu njihove brojnosti. S otočja ga svakako, treba ukloniti, iskorijeniti, jer mu tu nije mjesto i u tom pravcu nam je obveza djelovati, ističe Ježina.
U borbi s čagljevima primjenit ćemo znanstveni pristup, da saznamo što više o ponašanju te vrste na našem području i eventualnim migracijama na druge otoke, gdje ih još nema, a ima ovaca, kao na Levernaki i Žutu.
-U početku smo u ustanovi mislili da se netko šali o čagljevima kada smo primili prvu dojavu 2020. Janjci na slobodi ugibaju iz mnogih razloga, no, u međuvremenu, nakon što smo dokazali da je riječ o čaglju, a pronađeni su i ostaci rastrganih janjaca, znamo da plivajući nadire s Dugog otoka, vjerojatno putem dva koridora – Proversom na Katinu i preko Abe. Udaljenost je tu nekoliko stotina metara i Kornati će se ubuduće braniti na moru, veli Ježina. Dragocjena im je i suradnja s kolegama iz Parka prirode Telašćica.
Zanimljivo,u Telaščici tvrde da na svome području s čagljem nemaju problema, no bit ćemo puno pametniji za godinu dana, smatra Ježina. Postavit će posvuda još nadzornih kamera, a ne iskorijeni li se čaglja u dogledno vrijeme, vjerojatno će u parku zaposliti profesionalne lovce i naoružati i ovčare. Nema nam druge, čagljevi jesu udarac, ali označavaju i novu priliku za život u nacionalnom parku, zaključio je Šime Ježina.