Časna sestra Ljubica Kovač popularna je gotovo kao Luka Modrić! Da ima Fejs, Instagram ili Twitter, po broju pratitelja mogla bi se mjeriti sa sportašima i pjevačima. Sa svih strana svijeta hrle joj nepoznati ljudi tražeći njezinu pomoć za bolesti kojima službena medicina ne daje lijeka.
Dolaze joj znani i neznani ljudi, poznati sportaši, političari, ali i liječnici. Njezina roditeljska kuća u cvijeću u selu Batin u Posušju opće je poznato odredište mnogih ljudi ne samo iz Hrvatske, nego i iz cijeloga svijeta, dolaze joj, kaže, i iz Austrije, i iz Australije, iz Amerike i s kraja svijeta.
Svi je mole za pomoć, svi traže njezine savjete i recepte. Te je recepte sada sabrala u knjigu “Biljne terapije i recepti”, koju je upravo predstavila nakladnička kuća “Verbum” iz Splita, a tom je naslovu ona dodala svoj: “Ljekovito bilje – dar iz Božje ruke”.
Sa slomljenom nogom, u 83. godini života, uz malu pomoć svojih bližnjih, bez problema se popela na četvrti kat zgrade u Splitu da bi predstavila svoju knjigu.
Nimalo se nije zadihala ni zastala da se odmori. Mi novinari smo je okupirali sa stotinama pitanja o tajnama liječenja, natječući se tko će iz nje izvući važniju informaciju, kome će dati bolju izjavu.
A ona je s nevjerojatnim strpljenjem i stalnim osmijehom mirno odgovarala na sve što nas je zanimalo kao da ništa ne radi, nego samo daje izjave medijima.
A radi, itekako radi. Oduvijek je bilo tako.
Bili su loše i bez penzije
– Nas je bilo sedmero djece. Nikad se nisam nadala da ću ja, pored četiri brata i dvije sestre, služiti roditelje. Majka je imala “Parkinsa”, otac neku čudnu anemiju. I bili su vrlo loše. Majka nije mogla čak ni kuhati. I ja, koja sam 1956. godine stupila u samostan u Dubrovniku i kasnije u Zagrebu završila školu, molila sam svoje poglavare da me puste kući da se mogu brinuti za roditelje.
Pustili su me na tri mjeseca, pa se to produljilo na još godinu dana, koju sam ja posvetila roditeljima da ih dignem na noge. Bili su bez penzije, bavili su se poljoprivredom; jedan brat nam je pomagao, a ja sam sve radila, kopala, sijala žito, vezla, šivala, sve što je trebalo. Pomagao nam je i župnik fra Marinko Leko – kazuje nam časna sestra Ljubica.
I uspjela je. Roditelji su joj se oporavili i još dugo poživjeli.
– Izliječila sam majku od “Parkinsa”, a i otac se oporavio – sretno reče časna. Svaki dan im je kuhala mješavinu čaja od tri vrste trava. A osim čaja, davala im je domaću hranu.
– I vozila sam ih u crkvu – ističe časna.
Čaj za dijete
Ni sanjala nije da bi se mogla baviti ljekovitim biljem. Sve se promijenilo kada joj je došla jedna majka s molbom da joj napravi čaj za dijete koje se guši od astme.
Govorila je kako nema vremena, kako se mora brinuti o roditeljima, ali svejedno je napravila jednu mješavinu od koje je djetetu bilo bolje, pa je majka došla po novu dozu. Iako je časna govorila da nikome ne govori, dobar glas se nije mogao sakriti.
I tako, nakon što je spasila roditelje i izliječila astmu dječaku, ljudi su joj počeli dolaziti s najrazličitijim tegobama i molbama. Majka joj je, pamti, uvijek, govorila: “Nemoj nikoga odbiti.” I poučila je znanju o travama.
Te su trave jeli kad su bili mali, majka im je to kuhala, tako da se nikad nisu razboljeli, niti su ijednu dječju bolest imali ili preboljeli.
Tako je časna sestra iz Batina pokraj Posušja postala “batina” za razne bolesti.
Prva i i najpoznatija hrvatska “ljekaruša” više od 30 godina skuplja ljekovito bilje, suši i pripravlja od njega različite biljne pripravke za desetke tisuća ljudi iz cijeloga svijeta koji dolaze u njezinu ljekarnu. Malo tko nije čuo za nju ili kušao neki od njezinih čajeva, melema ili neku od tinktura.
Brojni su oni koji su joj išli na namještanje želuca, koji se zna, čak i usred velikog stresa ili šoka, podići do rebara i poremetiti rad svih organa u tijelu i izazivati neviđene zdravstvene probleme. Ljudi joj dolaze i sa psihičkim i s fizičkim tegobama, a ima i onih kojima je dovoljno da ih ona samo sasluša, kaže koju lijepu riječ i vrati ih tako u život.
Puno je djece i mladih kojima nedostaje roditeljska briga pa upadaju u probleme, muči ih nesanica i neki sotonski glasovi im govore da ne vrijede i da se ubiju, a za njih časna ima vremena, strpljenja i lijeka. I stalno moli milosrdnu krunicu za sve svoje pacijente.
U 40 godina rada jedva je 10-15 puta otišla na godišnji.
Psalam 23 liječi sve
I svima koji joj dolaze daje savjet: “Molite i pijte u ime Isusovo i Marijino, to mora djelovati.”
– Još se nitko nije javio da se otrovao. A ni teću nisam imala kad sam se počela baviti ljekovitim biljem, nego sam je u susjede morala posuditi – dodaje časna. I shvatila je da neće liječiti samo svoje roditelje, nego da će i drugima pomagati.
Kad god joj je nešto nedostajalo od praktičnih stvari za pomoć drugim ljudima, poput zavoja i alkohola, zavapila bi Bogu i Gospi, i Božja bi joj providnost dovela ljude koji su joj pomagali. Tako je, kaže, shvatila, da Bog želi da ona to radi. Besplatno. A novac koji ljudi ostave daruje siromašnima.
– Bog je onaj koji liječi, a ja sam samo sredstvo u njegovim rukama. Bog nam je dao bilje da nas liječi. Ali prva je molitva. Jer tko god dođe, ne moli. A ja im kažem: “Molite, izliječit će vas. Zazovite ime Isusovo kad počnete uzimati terapiju i vjerujte da to ozdravlja. I ozdravit ćete” – savjetuje časna.
Koronu je pobijedila dvaput, rekli su joj da ima upalu pluća, a ona je, kaže, nije tako osjetila.
Disciplinirana je. Nikad ne propušta molitvu, nikad nikoga nije odbila tko je tražio pomoć. Sljedećih nekoliko dana provest će u Splitu i oporavljati se od loma noge.
Jer se želi što prije vratiti svojim pacijentima. Svi koji je traže napamet znaju njezin broj u Posušju 200-220, pozivni 39, a za BiH još 387. Ima i mail: casnaljubica7@gmail.com. A čajeva ima i u Splitu, u “Verbumovim” knjižarama. A molitava, barem njih ne nedostaje, Psalam 23 liječi sve.