"Zajedno za trans prava" slogan je Pridea koji se održava ove subote u Zagrebu. Leo Mikac, student i transrodni muškarac, u Newsnightu N1 televizije otkrio je kako je prošao tranziciju, psihološki i fizički, govorio je o tome kako je to prihvatila njegova obitelj, a kako društvo i kako se stvarno osjećaju osobe koje se odluče na ovaj dugotrajan i mukotrpan postupak.
“Transrodni sam muškarac”, predstavio se Leo Mikac i pojasnio: “Transrodnost je pojam kad se osoba ne poistovjećuje sa spolom koji je upisan pri rođenju. Meni je upisano da sam rođen u ženskom rodu, ali to nije stvarna slika mene”.
Na pitanje kad je to i kako shvatio, opisao je: “Shvatio sam to u predškolskoj dobi. Otkrio sam to gledajući crtić ‘Pinokio‘ i kad je vila rekla - ‘ti si sad pravi dječak’, shvatio sam da se ugodnije osjećam u muškim ulogama, muškoj odjeći, stalno sam bratu krao odjeću. Nije mi tad to bilo kristalno jasno dok nisam došao studirati u Zagreb. Kroz osnovnu školu puno sam se preispitivao, u srednjoj sam se trudio više biti u tom rođenom rodu, ali jedva sam čekao da pobjegnem i maknem se iz te okoline i krenem u tranziciju”.
Otkrio je i kako je preispitivanje trajalo do kraja srednje škole.
Najviše ga je bilo strah gubitka zajednice, odnosno ljudi kojima je okružen. Opisuje i trenutak kad je definitivno shvatio da želi proći tranziciju.
“Prije početka fakulteta bio sam na kratkom putovanju po Europi, bio sam s prijateljicom koja mi je rekla da probamo pričati tako da razgovaram u muškom rodu. Bilo je nevjerojatno. Osjećao sam se toliko ugodno, slobodno… Kroz cijelo djetinjstvo su me redovno mijenjali za dječaka i to je najčešće bila sprdnja u razredu. Zapravo mi je bio užitak kad me netko vidio kao muškarca”.
Prva je vijest prihvatila baka.
“Baka mi je najveća podrška, odmah me prihvatila”, kaže Leo Mikac za N1 i dodaje: “Oprezno sam pristupio prema njima, napravio sam to na Badnjak, bio je krivi trenutak. Baka je jako htjela da se održi obiteljska večera i nije joj sjelo na prvu. Rekao sam im svima na večeri da započinjem s tranzicijom, da mi nije bitno hoće li to podržati, ali da mi je bitno da se izjasne žele li pomoći, a rekao sam i da ću promijeniti ime pa sam rekao da kažu žele li da promijenim i prezime. Baka je rekla da ćemo poslije o tome. Bilo je trzavica godinu dana, ali danas mogu reći da sam zahvalan svakom članu obitelji, trudili su se stvarno. Vidio se trud, dao sam im vremena”.
Ukratko je u Newsnightu N1 televizije otkrio kako je zapravo izgledala tranzicija.
“Tranziciju sam počeo 2019. Šest mjeseci psihologa, šest mjeseci psihoterapeuta, pa endokrinolog. Socijalnu tranziciju i kad sam počeo uzimati hormone, tijelo mi se počelo mijenjati, to sam odradio u lockdownu. Bilo mi je užasno teško, sam u sobi, ali s druge strane nisam se nikome morao objašnjavati. Papire sam dobio krajem 2020., a operaciju sam zbog covida morao još čekati. Može se obaviti samo u KB Dubrava, ali se odgađalo. Javio sam se drugim bolnicama i dobio sam odgovor s Rebra. Doktor mi je dao termin za mjesec i pol dana. Predivno sam se osjećao nakon operacije. Samo sam prešao po prsima, prvi put nakon puberteta osjećao sam se ugodno u svojoj koži”.