Bivši trofejni vaterpolist Mladosti i hrvatski reprezentativac, porijeklom iz hvarskog Zastražišća, imao je sve što je poželjeti mogao. Nakon ozljede ostavio se vaterpola i okrenuo poduzetništvu, u Zagrebu zasnovao obitelj, dobio dvije djevojčice i sve je bilo baš kako treba biti do kolovoza 2013. godine kad je njegova mlađa kćer Tonka, tada u dobi od samo šest godina, doživjela prvi od dva moždana udara u životu.
Dvije godine nakon toga, u studenom 2015. godine, Tonka je doživjela drugi teški moždani udar i postala stopostotni invalid, ovisna o invalidskim kolicima.
Jerkovićima nije bilo lako, a utjehu su našli u vjeri. Vedran je ispričao kako je dao zavjet Bogu da će se za Tonkino zdravlje upisati kao križonoša u Zastražišću, pa je tako ove godine, spletom okolnosti puno ranije nego je bio zapisan, na čuvenoj hvarskoj procesiji punih 25 kilometara nosio križ težak 17 kilograma za ozdravljenje svoje kćeri Tonke.
Tonka nije ozdravila, ali je i Vedranu i njegovoj obitelji procesija "Za križem" pomogla nositi svakodnevni teški križ Tonkine teške bolesti. Vedran nerijetko javno progovara o problemima na koje nailaze osobe s invaliditetom, naročito djeca i njihovi roditelji. Uoči početka nove školske godine u kojoj će njegova Tonka postati srednjoškolka jedne zagrebačke škole, opisao je koliko je vremena i muke trebalo samo dok dobije nova kolica i kroz što sve prolaze kao roditelj tinejdžerice s invaliditetom.
Ovoga puta ispričao je kako su Tonki nakon 90 dana konačno stigla nova kolica.
- Na žalost i u ovom slučaju se pokazalo da je ova država izgubila svoj temeljni smisao kad su u pitanju one najranjivije skupine društva. Ako ovakvo pomagalo, za ovako posebno i rijetko stanje/dijagnozu jedne djevojčice ne može ići 100 posto na trošak HZZO-a koji nam svaki mjesec uzima 16.5 posto doprinosa na plaću, već se opet jednim dijelom financijski opterećuje roditelje, onda nešto definitivno nije u redu s razmišljanjem i prioritetima onih koji odlučuju za što će u ovoj državi biti novca, a za što ne - tvrdi on, te s gorčinom nastavlja:
- Vjerujte mi da je živjeti u Hrvatskoj s djevojčicom poput Tonke, gledajući dan za danom ples milijardi za sve i svakoga, dok istovremeno moraš skupljati novac za svoje dijete, ozbiljno psihičko iskušenje. Nije lako nakon sedam godina ostati miran i staložen.
Vedran Jerković je imao potrebu poslati i poruku roditeljma zdrave djece da se ne opterećuju sitnicama.
- Početak školske godine koja se stalno prikazuje kao nekakva babaroga i stres svima. Probleme i stres imaju djeca i obitelji djece s teškim stupnjevima invaliditeta poput Tonke. Od traženja asistenta, prikladne škole, gdje stati s autom, stolova u školi ispod kojih ne stanu kolica, da li postoji prilagođeni sanitarni čvor... itd. Ako imate zdravo dijete, onda zahvaljujte Bogu na tome i veselite se početku školske godine. Niste svjesni koliko ste sretni. Nisam bio ni ja svojevremeno-.poručio je otac djevojčice s invaliditetom i na koncu poželio božji blagoslov svima, uz zahvalu pojedincima koji su mu pomogli nabaviti kolica za Tonku.