‘Ukinili su vlakove Ličkon prugon, a sad će nan podilit 150 otkaza, više od pola u Zagori. Svugdi politika spašava željeznicu, samo ne u Dalmaciji‘

Ajmo bit brutalno iskreni! Zbog njihove nesposobnosti, ali i pohlepe uništavaju stoljetni rad i tradiciju naših očeva.

Gase željeznicu, ali samo ovu našu Ličku prugu. Dalmaciju gase! Sad kad nan podile 150 otkaza, nema više ni Zagore, ni demografije – očajni, ogorčeni, ali i umorni što su zadnjih 20 godina svjedoci opadanja značaja željeznice na području srednje Dalmacije, dočekala su nas petorica radnika koji su s razlogom željeli ostati anonimni, jer su još uvijek zaposlenici jedne od ključnih tvrtki iz sustava "Hrvatskih željeznica". One koja uz HŽ ima dodatak - Infrastruktura.

A njih petorica će, kao i ostali kolege iz "ešalona" izvršnih radnika, početkom ožujka ostati bez posla. Svi su redom na potezu od Gospića do Splita, pruge koja postoji samo na terenu.

Jer, vozni red je svakim danom sve "tanji", vlakovi u koje se godinama ulaže malo i ništa, sve su stariji i češće su na popravku nego na tračnicama, pa se planski zamjenjuju autobusima, da bi sve rezultiralo nedavnim brisanjem noćnog vlaka Split-Zagreb-Split s popisa linija.

Relacije koja je spajala dva najveća grada u Hrvatskoj, vlaka koji nudi spavaća kola, prijevoz vozila i ima odličan "tajming" dolaska u metropolu. Iz Splita polazi u 21.40 sati, s planiranim dolaskom u Zagreb u 6.30 sati. Pogodan za pacijente koji idu u bolnice, za studente, za poslovne ljude...

– I naše sposobno rukovodstvo ga ukine 25. prosinca, nema više noćnih vožnji, a time ni naših noćnih ura. Automatski imaš višak ljudi, pa će prvo onin starijima nudit otpremnine za penziju, mlađima dat otkaz i ostavit 150 obitelji bez prihoda, i to na pruzi od Gračaca do Splita.

Više od pola otkaza podilit će na potezu Unešić, Perković, Primorski Dolac, Labin. I šta će onda ljudi? Iselit!? Otić u grad ili priko granice, u Irsku ili Njemačku? Nema kruva za nas radnike u ovoj našoj državi – s tužnim sudbinama upoznaju nas naši sugovornici, koji u radnoj knjižici imaju od 10 pa do više od 30 godina staža.

Pojedini su nastavili obiteljsku tradiciju i djelovanje na željeznici budući da pruga kroz taj dio dalmatinskog krša prolazi pune 144 godine i zbog nje, zbog sigurnog posla u državnoj tvrtki, njihove obitelji su ostale na zagorskoj crvenici.

Čak su se neke mlađe osobe, čiji su roditelji živjeli u inozemstvu, vratili na djedovinu kada su dobili posao u HŽ-ovu sustavu, ali sada će nažalost ostati bez njega.

– Ma to van je sve politička volja! Netko ne želi željeznicu u Dalmaciji, ali svi oćemo turizam. Ma, dobro je reka Bulj neki dan u Saboru – što južnije to tužnije. Naša država nan je postala maćeha! – govori nam jedan od željezničara, dok drugi prisnažuje, često upadajući kolegi u riječ, jer je u predvečerje otkaza emocije teško kontrolirati.

Radi se o njihovim obiteljima, o djeci. Imaju ih oni po dvoje, troje, čak i petero. Mlade ljude kojima možda za par mjeseci neće moći osigurati ni kruh, ni školovanje, ni budućnost.

– Evo, osječki župan Anušić je tražija, bunija se i dobija čak dodatnu liniju petkon iz Zagreba put Osijeka kako bi studenti mogli poć doma, pa u nedilju nazad za Zagreb. Ma, ukinili su jedan vlak iz Rijeke za Moravice u Gorskon kotaru, i samo dan posli, jer su se ljudi pobunili, njihov ministar Butković odma nan je naredija – vrati vlak! Eno ga vozi...

I lički župan, oni ginekolog Milinović se bunija, posla dopis Vladi da reagira, pa i virovitički župan spasija je stvar za svoj kraj. A s našin Bobanon smo pričali, zna i on sve probleme, ali on priča o projektu "Tu je moj dom" i gradnji kuća u Zagori.

Šta će mi zidine kad neman dici dat za jist? Šta ću bez posla? – javno se pita, ljuti se i pojašnjava:

– Ni šibenski župan Pauk ništa nije napravija, tek se vijećnica iz srpske manjine borila za nas. Ostali muče. Šta je nji briga za obične male ljude?

Razočaranje frca na sve strane, kao i nemoć petorice radnika, koji, ponavljamo, moraju ostati anonimni, jer je njihov poslodavac od svakog djelatnika zatražio pisanu potvrdu da ne smiju istupati javno.

– Bogati, ka da smo u Sjevernoj Koreji kod onoga Kima, a ne u demokratskoj Hrvatskoj. Ma, neće mene niko zaustavit da kažen istinu. Gospođo, piši: od iljadu devesto sedandesete nisu za Dalmaciju kupili ni jednu novu lokomotivu, a u famoznon planu do dvi iljade tridesete uložit će tri miljarde eura, a u Ličku prugu - ni lipe. Alo, ni lipe!

Vidi ove naše pruge kroz Zagoru, bija je dvi iljade treće godine kapitalni remont, pa su godinu posli kupili nagibne vlakove koji je Split-Zagreb vozija za pet uri i dvajst minutii. A sad, u dvajsprvon stoljeću juri ti, mala moja, on punih šest ipo uri do Zagreba. Jer su ti gospoda opremu koju su kupili kreditom ostavila da trune u skladištu u Kninu.

Tribalo je tu opremu, sigurnosne uređaje, stavit na prelaze, da se pruga dok iđe vlak zatvori i on ti onda može jurit priko sto na sat. Ali oni ti to nikako ne stavljaju i mora ti vlakovođa puzit prugom osandeset na sat. Sporije nego autobus... – tvrdi jedan od naših sugovornik, a kolega mu dodaje:

– Naša pruga je ostala u devetnajston stoljeću. Niko ne ulaže u nju, a lovu daju za gradnju novih vlakova, četrdeset ih je u pogonu tvornice "Končar" i idu svi za Slavoniju i Varaždin. Za nas ih nije briga... Pa otkad nan lažu kako će elektrificirat Ličku prugu? A otkaze nan daju...

Pazi i ovo. U prugu Knin-Zadar prije sedan godina uloženo je skoro po miljardne kuna, a nakon toga su dvi iljade šesnajste mrtvi-ladni donili odluku da više ne voze putnički vlakovi! Za koga su to oni ulagali?

Zato niko neće letit iz kancelarija. Tamo su uhljebi, a mi s pruge možemo živit bez para. Bidne crkavice koje nan plaćaju, pa smo in mi sad višak...

Šetamo se prugom, ali nitko straha nema da će zadrhtati tračnice od nadolazećeg vlaka. Nažalost, opasnost je minimalna, jer je teretnih vlakova malo, a putnički su dodatno "srezani". Nema kroz Dalmatinsku zagoru "zgusnutog” voznog reda, a zadnjom odlukom Uprave "HŽ Infrastrukture" zatvaraju se i svi kolodvori tijekom noći.

– Mene ti onako od srca zanima šta će nan sada ti naši vrli političari lagat prid izbore. Kako će sad reć da nan pomažu? Šta će nan sad obećavat, kad ni ljudi više ovdi neće bit. Samo kamenjar...