Za deset godina ćemo u potpunosti pobijediti najopakiju bolest!

Jedna od znanstvenih vijesti koje su najviše zainteresirale široku javnost tijekom 2018. godine zasigurno je slučaj Amerikanke Judy Perkins, kojoj je na tamošnjem Nacionalnom institutu za zdravlje (NIH) terminalni rak dojke izliječen imunoterapijom.
S obzirom na to da, nažalost, gotovo pa nema osobe koja u svojoj bližoj okolini ne poznaje pacijenta koji se borio ili još uvijek vodi bitku s ovako teškim bolestima interes za ovim uspjehom moderne znanosti ni ne čudi. Na čelu tima koji je kod Judy izliječiti rak bio je dr. Steven Rosenberg, znanstveni superstar i pionir kada je u pitanju imunoterapija u liječenju karcinoma.

Za nas je još zanimljiviji podatak kako mu je suradnik u ovom slučaju bio mladi hrvatski liječnik Splićanin Vid Leko. Njegov profesionalni put nakon završene IV. gimnazije nastavio se u Zagrebu na Medicinskom fakultetu gdje je diplomirao kao najbolji student svoje generacije.
U Sjedinjene Američke Države preselio se 2009. godine gdje je u Seattleu radio u Centru za istraživanje raka "Fred Hutchinson". Nakon završenoga trogodišnjeg projekta, odradio je specijalizaciju iz interne medicine u New Yorku. Konačno, 2015. godine započeo je subspecijalizaciju iz hematologije i onkologije na Američkom nacionalnom institutu za zdravlje (National Institutes of Health), najvećem znanstveno-istraživačkom institutu na svijetu, koju je prije koji mjesec uspješno završio.
Na NIH-u će ostati do daljnjega kako bi se u timu doktora Rosenberga usavršio na području stanične terapije karcinoma.
– Pacijentica Judy Perkins liječena je po posebnom protokolu terapije stanicama, baš kao i naši drugi pacijenti s metastaziranim rakom otpornim na standardnu terapiju. Pacijenti prvo dolaze na operaciju kojom se odstranjuje dio tumorskog tkiva. Jedan dio tumora se šalje na gensku analizu (sequencing), kojom se utvrđuju mutacije gena, kojima se stanice karcinoma razlikuju od normalnih stanica u tijelu. Iz preostalog dijela tumorskog tkiva u posebnom laboratoriju "uzgajamo" limfocite, stanice imunološkog sustava, te testiramo reagiraju li protiv otkrivenih mutacija.
Ako pronađemo reaktivne limfocite, umnažamo ih u laboratoriju dok ne dobijemo milijarde, pa ih putem infuzije vraćamo u tijelo. Na taj način pacijent dobiva natrag vlastite stanice koje u organizmu traže stanice raka te ih eliminiraju. Navedena pacijentica s rakom dojke liječena je limfocitima protiv četiriju različitih mutacija karakterističnih samo za njezin rak, što je dovelo do njegova potpuna povlačenja. Bitno je napomenuti da je ova terapija visoko individualizirana, što znači da se cijeli postupak traženja mutacija i uzgajanja limfocita treba iznova raditi za svakog pacijenta, te zahtijeva posebnu tehnologiju i veliki tim stručnjaka.
Terapija u razvoju
Također, terapija je još u razvoju, te uspijeva tek kod malog broja pomno odabranih pacijenata – kazao je Leko, a nama se ponudilo logično pitanje: što nam donosi budućnosti, hoće li zloćudni tumori postati izlječivi?
– Ako znanost i medicina nastave ovako napredovati, onda nije preoptimistična procjena da bi znanost za 10 godina mogla pobijediti rak. Retrospektivno, u posljednjem desetljeću liječenje karcinoma se korjenito izmijenilo, a značajnu ulogu u tome imala je imunološka terapija. Ono čime se mi bavimo, a to je terapija stanicama, samo je jedan od aspekata korištenja imunološkog sustava u borbi protiv raka.
Na primjer, protutijela koja mogu "otkočiti" limfocite koji se već nalaze u tijelu i koji prepoznaju stanice raka posljednjih godina donijela su veliki preokret u liječenju smrtonosnih tumora, poput metastatskog melanoma ili karcinoma pluća. Iako su slučajevi potpunog povlačenja bolesti rijetki, pacijenti danas žive duže i imaju veću kvalitetu života. Naša stanična terapija, iako još u začecima, pruža nadu čak i za potpuno izlječenje, baš kao na primjeru pacijentice s rakom dojke. Ipak, potrebno je još mnogo truda da bi takva terapija bila učinkovitija i dostupnija svima. Naš tim na tome radi punom parom, i meni je čast i veliko zadovoljstvo što sam dio te misije – govori Vid, uz objašnjenje na koji način "primjenjiva znanost" kojom se bavi uopće djeluje.
– Gore navedeni protokol po kojem se naši pacijenti liječe je najbolji primjer takozvane "primjenjive znanosti". Ne samo da je laboratorij neophodan za testiranje te pripremanje stanica koje se daju pacijentima, nego se i novi pronalasci te metode otkrivene u laboratoriju mogu u relativno brzom roku, nakon što prođu postupak odobrenja drugih stručnjaka testirati na pacijentima. Naš je cijeli institut čak i sagrađen po principu primjenjive znanosti, laboratoriji i klinički odjeli su u neposrednom susjedstvu – opisuje nam mladi liječnik, koji godišnji odmor upravo provodi u rodnom Splitu i Dalmaciji.
Za vrijeme subspecijalizacije u ovoj uglednoj ustanovi, mladi liječnici-pripravnici često kontaktiraju s velikim facama što često odredi njihov profesionalni put.
Liječnik-znanstvenik
– Još i prije dolaska u NIH čuo sam za doktora Rosenberga, u svijetu poznatog kao jedan od pionira imunoterapije karcinoma, ali sam se tek ovdje intimnije upoznao s njegovim radom. Nakon odrađenog kliničkog dijela programa, koji traje godinu i pol, mi subspecijalizanti se opredjeljujemo za pojedinačne timove s kojima radimo klinička ili laboratorijska istraživanja do kraja trogodišnjeg programa.
Poslao sam e-mail dr. Rosenbergu sa željom da se priključim njegovu timu, unatoč iznimno velikoj konkurenciji. Ipak, nakon tri mjeseca čekanja, dobio sam odgovor, pozvao me je na intervju te mi ponudio poziciju u svom laboratoriju – zadovoljno će doktor Leko, kojeg smo zamolili da se podsjeti kako je uopće došlo do njegova interesa za znanost.
– Zanimala me je još od srednje škole. Tijekom fakulteta najviše me je interesirala imunologija, te sam proveo dva ljeta u imunološkom laboratoriju u RIKEN-u, vodećem japanskom istraživačkom institutu. Tu sam dobio i ponudu za posao, no ipak sam prihvatio drugu u Seattleu, gdje sam se bavio istraživanjem biologije tumora, ali i upoznao s liječnicima koji se bave i znanošću i kliničkom medicinom.
Taj koncept liječnika-znanstvenika jako me je zainteresirao, pa sam nakon odrađenih projekata odlučio specijalizirati internu medicinu i nastaviti s hematologijom i onkologijom, s ciljem da postanem liječnik-znanstvenik. Kako bih objedinio sve što me zanima, imunologiju, biologiju i onkologiju, odlučio sam se specijalizirati za staničnu terapiju karcinoma – tvrdi Splićanin koji smatra kako je školovanje "preko bare" i u Hrvatskoj gotovo podjednako kvalitetno.
– Obrazovanje u Hrvatskoj, tijekom gimnazije i fakulteta, puno mi je pomoglo, pogotovo što se tiče stjecanja znanja u temeljnim biomedicinskim disciplinama, biologiji, biokemiji i fiziologiji. Kolege školovani u SAD-u su možda imali malo drukčiji tip obrazovanja u pogledu kliničkih vještina, no nije ih bio problem sustići – kazao nam je dr. Leko.