Ustavni sud odbio je tužbu ratnog pomoćnika ministra unutarnjih poslova Tomislava Merčepa kojega je zagrebački Županijski sud u svibnju 2016. osudio na pet i pol godina zatvora jer kao zapovjednik postrojbe poznate kao "merčepovci" nije spriječio zločine nad srpskim civilima, a Vrhovni sud mu je u veljači 2017. kaznu povisio na sedam godina.
Merčepov odvjetnik od Ustavnog suda tražio je ukidanje obiju presuda te novo sudenje na zagrebačkom Županijskom sudu, navodeći da su njegovu branjeniku povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje i pretpostavku nedužnosti, ali i da ima loše uvjete u zatvorskoj bolnici.
Među ostalim Merčep je u ustavnoj tužbi tvrdio da je na suđenju "nesporno utvrdeno" da nije postavljen na dužnost zapovjednika niti jedne postrojbe unutar sustava MUP-a te da je "za primjenu načela odgovornosti nadredenog" nužno da nadredena osoba ima efektivnu kontrolu nad osobama koje su počinile kaznena djela, "u smislu da ima stvarnu mogućnost da spriječi i kazni izvršenje tih kršenja".
"Nesporno je utvrđeno da je podnositelj na inkriminiranom mu području boravio dva dana za vrijeme cijelog inkriminiranog perioda te da se nije niti nalazio u Zagrebu za vrijeme tkz. slučaja Zec", stoji u odbijenoj ustavnoj tužbi.
Ustavni sud u svojoj je ocjeni podsjetio i da ustavna tužba nije redovni ili izvanredni pravni lijek. "Ona je posebno ustavnopravno sredstvo zaštite ustavnih prava u pojedinačnim slučajevima. Stoga nije dostatno pozvati se u ustavnoj tužbi na povrede koje su rezultat navodnih nezakonitosti što ih je počinilo nadležno tijelo ili sud u sudskom postupku. Protiv takvih nezakonitosti pravnu zaštitu pružaju redovni i specijalizirani sudovi u postupcima ustrojenim u više stupnjeva sudske zaštite", naveo je Ustavni sud.
Od početka tvrdi da je nevin
Merčep je u Remetinec odveden nakon izricanja nepravomoćne presude 12. svibnja 2016. On od početka tvrdi da je nevin, a poricao je i da je zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom. Tužiteljstvo ga je isprva teretila da je zapovijedao zločine, no optužnica je potom ublažena pa je osuđen jer svoje podređene u zločinima nije spriječio.
Obrazlažući nepravomoćnu presudu sudac Zdravko Majerović kazao je da Merčepova odgovornost proizlazi upravo iz činjenice da je bio zapovjednik na terenu te da je, "bez obzira na okolnosti agresivnog rata" imao prilike spriječiti nezakonita uhićenja, ubojstva i mučenja civila s kutinskog, pakračkog i zagrebačkog područja.
"Da ste reagirali na prve događaje... sve ovo se ne bi dogodilo i hrvatska povijest bi jedinim dijelom izgledala bitno drugačije. Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje, potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske", kazao je sudac.
Dodao je i da su nedjela koja su počinili 10 do najviše 15 pripadnika Merčepove postrojbe, u odnosu na preko 300 pripadnika koji su kroz nju prošli, "najniži oblik ljudskog postojanja i postupanja" te da nemaju nikakve veze s obranom domovine.
U obrazloženju je spomenuto i ubojstvo zagrebačke obitelji Zec, koje je sudac poistovjetio sa zločinima neprijateljske strane.
"Merčepovci" su, prema tvrdnjama iz optužnice, na kutinskom, pakračkom i zagrebačkom području nezakonito uhitili 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale, a šest ih je preživjelo mučenja i zlostavljanja.