Zašto su se svi pravili da ne vide okupljanje nekoliko tisuća torcidaša, unatoč svim mjerama? Pa zato što se navijača odavno boje i organi vlasti

Vrag je to ime - Split. Ono je poput usuda, jer što god bila tema: siva dnevna politika, sport ili komunala, partizani i ustaše, naši i vaši, Splićani su žestoko podijeljeni "za" i "protiv". I spremni zakrviti se s protivnicima oko svake od ovih tema. Verbalno i "na šake". Vruća je u nas krv, i kratki smo na fitilju, lako planemo. Riječ tolerancija za nas je tuđica koju rijetko duperamo, čije značenje jedva poznajemo.

Jednima je tako ovih dana Torcidin spektakl ravan karnevalu u Rio de Janeiru, drugi opet misle da je par tisuća mladića dva dana teroriziralo grad i riskiralo širenje koronavirusa ne poštujući nijednu od preporučenih mjera.

Velim; za jedne su ultrasi s Poljuda pripustili malo svjetla u tamnu svakodnevnicu i razveselili zabrinuti puk, a za druge dokazali kako se zabrane okupljanja mogu provoditi samo na ishlapjeloj starčadi i djeci, ali ne i na razularenoj omladini od koje pune gaće vlast u Banovini i policija.

Svi ih tapšu po ramenima da danas-sutra s njima ne bi imali problema, svi im se dodvoravaju, ulizuju, povlađuju ma što i kako izveli, koga obranili ili napali.

Vatromet nad Splitom jest bio veličanstven i vjerojatno tako nešto može izvesti samo Torcida, a iza "dimnijade" na Pjaci ostalo je sjajnih fotografija i videosnimki koje su u trenu obišle "zaključani" svijet pa se za njih otimao i jedan BBC; međutim, jasno je da je vlast dopustila navijačima ono što je zabranila drugima.

I jasno je da je grubo prekršila ustavno pravo jednakosti pred zakonom. I još jednom dokazala da za (ne)pravnu državu nismo svi isti i da je to naš najveći problem, da je tako uvijek bilo, i da će tako i ostati.

Mladencima se na piru ne smije okupiti više od pedeset ljudi, ali zato bez problema, "glavom uz glavu", Splitom mogu promarširati tisuće na najvećem korona-partyju u vrijeme COVIDA-a 19. Zašto? Zato što mladenci ili djeca koja bi obišla roditelje u staračkim domovima ili pjevači koji bi održali koncert jer više nemaju "ni za pod zub" vlastima ne znače ništa, ali Torcida, e, to je nešto drugo; to su tisuće glasova na izborima, to su tisuće mladih kojima se nije uputno zamjeriti pa makar stolovali u Banovini, Županiji i, na kraju, u PU splitsko-dalmatinskoj.

Torcida odavno nije više samo strah i trepet za protivničke navijače, već i za organe vlasti, pa je bolje u njih ne dirati; neka rade što i kako ih volja, ispuhat će se, proći će već to, valja s njima lukavo, nije se s rogatim bosti.

Samo, i koronavirus ima rogove. I on bi, zbog bakljade i dimnijade, i događanja naroda, mogao pokazati svoju razornu moć. Jaču i od huka Torcide sa sjeverne tribine. I ubojitiju. A onda odgovornost neće biti ni na Našem Hajduku ni na Klubu navijača Torcida, već na onima koji su procijenili da je u zemlji koja na dnevnoj bazi bilježi oko dvije tisuće zaraženih uputno zbog političkih i inih razloga dopustiti gomilanje po Pjaci, Rivi, duž Marmontove i Vukovarske...

COVID - 19(50) ne dopušta vječni život; ova strašna bolest sije smrt. Od nje se umire u mukama. I valjda smo svi suglasni oko toga: i Torcida, i vlast, i "novinari crvi", i onaj koji je "zadnji" u ovom društvu, kao i onaj "prvi". I valjda se nećemo i oko toga dijeliti?

Tom Dubravec/Cropix