Široj javnosti malo je poznato da je MUP-ovo Ravnateljstvo civilne zaštite u svibnju 2020. odobrilo Plan sanacije radioaktivne šljake na lokaciji nekadašnje tvornice "Jugovinil" u Kaštel Sućurcu.
Prema odobrenom Planu, kojeg je izradila ovlaštena tvrtka "Eko Invest" iz Zagreba, a MUP-u dostavila "Marina Kaštela" u vlasništvu Josipa Berketa, sanacija će se provesti u okviru izgradnje luke nautičkog turizma. Budući da je riječ o terenu koji je u statusu pomorskog dobra, Ministarstvo mora ovlastilo je, naime, "Marinu Kaštela" da u ime Vlade kao davatelja koncesije, za navedeni nautički objekt ishodi lokacijsku dozvolu.
Berketova tvrtka je, podsjetimo, 50-postotni suvlasnik u idelanom dijelu oko 200 tisuća kvadrata zemljišta na ovoj lokaciji zajedno sa tvrtkom "Kemokompleks" iza koje stoji Enver Moralić. Valja uz to podsjetiti da je sukladno zakonskim odredbama, neovisno o kojem se projektu radi, za sanaciju radioaktivne šljake odgovoran vlasnik parcele na kojoj se taj materijal nalazi.
– Premda "Marina Kaštela" priprema dokumentaciju za ishođenje dozvole, ona nema koncesiju na pomorsko dobro na prostoru ex Jugovinila – kazao nam je Stipe Čogelja. dožupan splitsko-dalmatinski i bivši dugogodišnji pročelnik za pomorstvo, te je dodao:
- Kad dođe vrijeme, "Marina Kaštela" imat će priliku sudjelovati u natječaju za koncesiju, a ako koncesija bude dodijeljena nekome drugom, bit će joj namireni troškovi ishođenja dozvole.
Kad god se spomene pomorsko dobro, u našim se uvjetima neizostavno nametne pitanje utvrđenja njegove granice. Isti je slučaj i sa područjem ex-"Jugovinila". Čogelja naglašava da je sukladno zakonu, granica lučkog područja ujedno i granica pomorskog dobra, ali da je neovisno o tome Županija na zamolbu kaštelanske gradske uprave pokrenula postupak utvrđenja granice za cijeli obalni pojas koji se nalazi na teritoriju Kaštela.
Područje nekadašnje tvornice samo je jedan od predmeta u tom postupku, kaže dožupan, dodajući kako je moguće da se pokaže da je granica pomorskog dobra veća od granice lučkog područja. Proizilazi to iz činjenice da je u praksi utvrđivano i prihvaćeno da se pomorskim dobrom smatra teren nastao nasipanjem.
Sanacija na lokaciji bivšeg "Jugovinila" podrazumijeva dakako deponije radioaktivne šljake. Na tim deponijima se uz odlagalište uređeno 1973.-74. godine, koje sadrži oko 38 tisuća kubičnih metara pepela i šljake, nalazi velika taložnica s nesaniranih 180 tisuća kubika, ali i još nekoliko onečišćenih zona na kojima su nanosi pepela i šljake u količini od oko 100 tisuća kubika, koji također nisu sanirani.
Sve je to Kaštelanima dobro poznato upravo kao i podatak da su deponiji nastajali od 1947. do 1998. kao produkt izgaranja ugljena u lokalnoj tvorničkoj energani, ali i svojedobnim dopremanjem radioaktivnih materijala s područja Rijeke i Kotora.
Otkud toliki deponiji nakon sanacije? Otuda što je i nakon 1973. tvornica "Jugovinil" za potrebe svoje energane nastavila s uporabom istih vrsta ugljena kao i praksu nasipanja pepela i šljake po svojem "krugu". Novonastali materijali su nasipani na prostoru između pogona i mora, za što je korišten i drugi tvornički otpadni materijal.
Navedeni podaci nalaze se u Strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, Program za razdoblje do 2025. s pogledom do 2060. godine.
Desetljećima su stanovnici Kaštela, posebice Sućurani upozoravali na ovaj problem koji će se, po svemu sudeći, konačno u dogledno vrijeme i riješiti i to zahvaljujući prvoj investiciji na ovoj lokaciji od kada je promijenila vlasnike, u uvodu navedenoj izgradnji luke nautičkog turizma. Preduvjet za taj projekt, pogađate, upravo je sanacija radioaktivne šljake, kako se navodi u kaštelanskom GUP-u te Urbanističkom planu uređenja turističke zone Kaštel Sućurac – Sustipan. Upravo stoga je navedena prostorno-planska dokumentacija 2019. dopunjavana i mijenjana.
Prema riječima Ivone Smoljić, direktorice "Marine Kaštela", u postupku izrade Studije o utjecaju na okoliš obavljena su potrebna istraživanja, tako da je u tijeku izrada Studije za zahvat kopnenog dijela od oko 53 tisuće kvadrata koji je definiran kao javna zelena površina s gradskom šetnicom.
Taj će dokument, kazala nam je direktorica, obuhvatiti i pristupnu prometnicu budućoj luci kako bi se ona povezala sa starom Kaštelanskom cestom i to na zapadnoj granici područja ex-"Jugovinila". Investitor ceste, za koju je zatražena lokacijska dozvola, je Grad Kaštela.
Od provedenih istraživanja svakako je najvažnije i najzanimljivije ono što ga je u razdoblju od 2009. do 2011. godina proveo Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI), a financirao Fond za zaštitu okoliša i energetiku. IMI je istraživanja proveo na cijelom području nekadašnje tvornice, a rezultati se spominju i u Nacionalnom programu provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada. Novijih podataka od ovih – nema.
Ukratko, rezultati sugeriraju da deponirani pepeo i šljaka predstavljaju nizak rizik za ljude i okoliš, ako se ne narušava integritet postojećih odlagališta. Istraživanja su pokazala i da se na lokaciji nalazi više "džepova" s povišenim i znatno povišenim koncetracijama uranija i radija.
Radi razumijevanja rezultata mjerenja, IMI je u izvješću lokaciju podijelio na više istražnih zona i posebno ih označio s A, B, C, D i E. Na pojedinim dijelovima odabrano je 10 točaka na kojima je izmjereno pozadinsko zračenje (engl. local background, kratica LBG).
LBG je zračenje koje dolazi od prirodnih izvora, a uglavnom se sastoji od zračenja prirodnih radionuklida u tlu i kozmičkog zračenja. Mjerenja su obavljena na uobičajeni način, na metar visine od tla, a izražena su u jedinicama nSv/h. Procjenjuje se da je LBG za Hrvatsku u rasponu od 92 do 126,2 nSv/h.
Srednja vrijednost LBG-a na području ex-"Jugovinila" iznosila je 95 nSv/h, s tim da ima sezonske varijacije, napomenuto je, pa bi mogao biti i nešto veći od izmjerenih vrijednosti. Oscilacije vrijednosti lokalne brzine doze zračenja su normalne sve do visine dvostrukog LBG tj. do približno 200 nSv/h.
Lokalna brzina doze zračenja iznad 200 nSv/h ukazuje na prisutnost povišenih koncentracija radionuklida u prirodnom radioaktivnom materijalu.
Spomenuti "džepovi" nalaze se u zoni B, C i D s brzinom doze zračenja iznad 200 nSv/h, iznad 300 nSv/h te iznad 500 nSv/h. "Džepovi" s iznad 200 nSv/h su ukupne površine 46.158 kvadrata, efektivna dubina pepela i šljake je od 0,35 do 4,5 metara, volumen 127.904 metra kubična.
"Džepovi" s iznad 300 nSv/h su ukupne površine 24.096 kvadrata, dubina pepela i šljake je od 0,35 do pet metara, volumen 84.564 metra kubična. "Džepovi" s iznad 500 nSv/h su ukupne površine 5138 kvadrata, dubina pepela i šljake je od 0,35 do 5,5 metara, a volumen 17.721 kubični metar.
Uz tablicu s navedenim podacima stoji napomena: "Iz ove procjene slijedi kako za izolaciju prirodnog radioaktivnog materijala omeđenog izodozom 500 nSv/h (približne brzine doze koja se navodi kao kriterij za sanaciju radija-226 u SAD) treba posebno građena građevina za zbrinjavanje rezidua veličine 17.721 kubičnih metara (približno 18 tisuća kubika, dakle korisnih dimenzija 100 metara puta 60 metara puta tri metra)".
Preneseno, za zbrinjavanje ove radioaktivne šljake i pepela potreban je betonski "sarkofag", kako se naziva deponij uređen po pravilima.
Ovdje treba dodati da u zaključku radiološkog stanja lokacije, objavljenom u Strateškoj studiji utjecaja na okoliš nacrta trećih izmjena i dopuna kaštelanskoga GUP-a i UPU-a turističke zone Sućurac-Sustipan, stoji da izvješće IMI-ija ne sadrži procjenu rizika kojega "džepovi" s povišenom koncetracijom radija i uranija predstavljaju za ljude i okoliš.
Procjenu će svakako trebati imati u vidu pri izradi programa sanacije, baš kao i potencijalni utjecaj klimatskih promjena na lokaciju.
U svakom slučaju, nakon završene sanacije unutar njezina obuhvata postojat će tri zone: servisna, zona prostora za moguće zbrinjavanje rezidua i zona sporta i rekreacije. Što se ograničenja tiče, u zoni prostora za zbrinjavanje rezidua ograničava se namjena korištenja na svaku gradnju koja zahtijeva temeljenje s pratećim iskopima.
U zoni sporta i rekreacije ograničava se gradnja na objekte s plitkim temeljenjem (dopuštena su sva sportska igrališta osim bazena, sportski poligoni, šetnice, igrališta za djecu sa spravama za igranje, spomenici, poučne i biciklističke staze, itd.).