Zavadlavu je presudila Višnja Strinić: najmlađa je od pet sutkinja Kaznenog odjela i na glasu je kao hladnokrvna i smirena

Filipu Zavadlavu presudila je sutkinja Višnja Strinić. U nastavku donosimo tekst o njoj koji smo ranije objavili.

-----------------

- Sudili ste me po imenu i prezimenu, niste vjerodostojna sutkinja. Dali ste mi pet godina, to će vam pasti. Robija me ne boli, dajte mi još deset, ja sam na robiji kao kući. Koliko su ti platili? Ima Boga, on će mi suditi, a i tebi! Silovatelju dajete dvije godine... Malo je pet, dajte mi još 25 godina. Čovik mi je misecima pritija... Neću slušati ovo, iden ća... Ja sam najjači!! - vikao je u prosincu 2019. godine Ivan Giljanović zvani Giljo na sutkinju Višnju Strinić, koja mu je u sudnici splitskog Županijskog suda izrekla nepravomoćnu petogodišnju zatvorsku kaznu zbog pokušaja ubojstva s neizravnom namjerom Marka Bekavca početkom svibnja 2018.

Upravo će ova sutkinja presuditi i Filipu Zavadlavu.

U svom dvogodišnjem mandatu na splitskom Županijskom sudu, gdje je službeno došla 1. svibnja 2018., prije toga je deset godina radila na Općinskom sudu, Strinić se uhvatila ukoštac s mnoštvom slučajeva.

Nedugo prije no što je dobila slučaj Zavadlav, za kojim vlada neviđeni interes javnosti, ova smirena i hladnokrvna sutkinja, kakav je glas prati, 6. srpnja Liridonu Berishi iz Stobreča izrekla je jedinstvenu kaznu od 16 godina zatvora jer je sa 14 hitaca iz kalašnjikova na TTTS-u ubio bivšeg vojnika Antu Prnjaka.

Paun Paunović/Arhiv/Cropix

Najmlađa od pet sutkinja Kaznenog odjela Županijskog suda u Splitu sudit će i na trećem suđenju Slađani Novoselnik, "fatalnoj ujni" s Hvara, kojoj je u lipnju prošle godine Vrhovni sud ukinuo oslobađajuću presudu za navodno poticanje maloljetnog nećaka na ubojstvo njezina supruga i naložio novo suđenje.

Strinić je u prosincu prošle godine nepravomoćno na godinu i devet mjeseci osudila bivšeg sudionika reality showa Big Brother Antu Biuka iz Ogorja zbog razbojstva nad susjedom, a u studenome 2019. na njezinu je optuženičku klupu sjela i Antonija Božina, bivša sutkinja Stalne službe zadarskog Općinskog suda u Benkovcu, koju USKOK tereti za primanje i davanje mita te zlouporabu položaja i ovlasti.

Anđeli smrti

Višnja Strinić je prva sutkinja s titulom doktorice znanosti na splitskom Županijskom sudu, o čemu je prošlog rujna govorila za Slobodnu Dalmaciju, što je ujedno i jedini njezin intervju koji se može pronaći na internetu. U doktoratu je obradila temu o kojoj se u Hrvatskoj vrlo malo govori – eutanaziji.

- Pri odabiru teme prvo što mi je palo na pamet je čovjekovo pravo na život. Postavlja se pitanje u kakvim uvjetima umiremo, postoji li pravo na smrt. Smatram da bi svakom čovjeku trebalo omogućiti pravo na dostojanstvenu smrt. Stava sam da bi trebalo poboljšati palijativnu skrb i otvarati hospicije, no kod nas to nije popularno, nego je popularno otvarati trgovačke centre. U svakom slučaju, ta se skrb treba dignuti na jednu višu razinu i tek ako bi zakazala palijativna skrb, onda bi trebalo posegnuti za eutanazijom, ali opet pod uvjetom da je strogo kontroliraju pravosudna i medicinska tijela kako bi bila isključena mogućnost pogreške ili nekakve zlouporabe, ili da se takva mogućnost svede na minimum - rekla je tada Strinić.

- U svijetu su sve četiri monoteističke religije žestoko protiv eutanazije jer po religijskim uvjerenjima Bog je onaj koji je dao život, on je gospodar života i s tog je aspekta eutanazija neprihvatljiva. Ja jesam zagovornica prava na život i ono bi trebalo biti najviša vrednota, ali smatram da bi terminalnim bolesnicima, umirućima koji trpe teške bolove, kojima više ni medicina ni znanost ne mogu pomoći u smislu da im se olakšaju bolovi, trebalo pomoći na taj način, poštedjeti ih patnji i dopustiti pasivnu eutanaziju.

- Dakle, ne aktivnu, nego pasivnu, koja podrazumijeva isključenje s respiratora ili prestanak hranjenja preko sonde. Znači, nikakvo ubrizgavanje injekcija i slično, tu sam izričito protiv. Svaki bi liječnik trebao biti ambasador života, a ne anđeo smrti. Naravno da mu nije ni lako gledati umiruće bolesnike koji ih mole da im skrate muku i olakšaju bolove, a s druge strane, teško je nekome i oduzeti život. Da sam ja liječnica, ne bih to mogla učiniti. Jer, postavlja se pitanje jesmo li mi uopće ovlašteni oduzeti nekome život - ispričala je Višnja.