Svjetla na velikoj košarkaškoj pozornici na Višnjiku, u petak na večer, za vrijeme te nakon ogleda Zadra i Budućnosti bila su usmjerena prema Domagoju Vukoviću, igraču koji je odigrao bajkovitu utakmicu. O učinku, sazdanom kroz devetnaest poena, četiri skoka i nekoliko atraktivnih zakucavanja i blokada, podosta je ispisano u izvješću s dvoboja ABA lige. Ono o čemu mnogi razmišljaju ili bolje kazati propitkuju, koji pohode na Zadrove utakmice, jest košarkaški put koji je iza mladog Riječanina. I nije nimalo nezanimljiv, naprotiv, ali je niz čimbenika utjecalo na zastajkivanje u razvojnoj sportskoj priči...
-Zarana sam krenuo igrati košarku, najprije u nižim uzrastima Sušaka, potom Kvarnera, onda se na jednom turniru pojavio iskusni internacionalac Nikola Vujčić, kojem sam se očito svidio pa je dodatne informacije potražio kod mojeg trenera Mladena Šestana. Nedugo nakon njihovog razgovora počeo sam raditi u košarkaškoj Akademiji " Nikola Vujčić" i to dvije godine, iza toga sam kao junior Kvarnera otišao na Gripe i priključio se seniorskoj momčadi Splita – započeo je Vuković, koji nije skirvao kako u to vrijeme i nije sve išlo najbolje.
- Najprije je bila riječ o A-1 ligi, potom i regionalnom ABA natjecanju, međutim, nisam previše igrao, pa me to činilo nervoznim. Iako je bila teška, bremenita situacija u klubu, moram kazati kako su svi odreda od uprave do suigrače bili jedna divna ekipa. I zato uvijek velim da je Split grad u kojem bih najradije živio, iako se moje vrijeme u "žutom" dresilo provodilo u razmišljanju: "moram pobjeći odavde" – iskreno će Domagoj.
Njemu kao i mnogima u jeku nekakvog značajnijeg nastojanja za izlazak na scenu, gdje bi pokazao svoju darovitost, ispriječila se ozljeda, što će se kasnije pokazati kao otegotna okolnost...
- Uh, nezgodno mi je prisjećati se operacije stopala, nakon čega mi je bilo potrebno izvjesno vrijeme , pa su me krenule proganjati "crne misli" kad je košarka u pitanju. Na sve se nadovezao moj odlazak u Zagreb u čemu mi je pomogao Dino Repeša, ali tamo sam se stvarno proveo kao "bos po trnju" . Zapravo, bilo je jako teško, na trenutke i mučno, tako da mi se ozbiljno motalo po glavi kako ću košarci reći zbogom. Jedino pozitivno što mogu ponijeti iz tog razdoblja je moj zaključak: "Domagoj digni glavu i nastavi, nemoj se predavati". Evo, nisam – nasmijao se Vuković, koji, kako ističe, kao zamjenu za košarku ima fakultet...
- U Splitu sam upisao Pomorski fakultet računajući na duži boravak na Gripama, međutim, odlaskom na obale Save u Zagreb, nisam nikako mogao spojiti treninge i utakmice s učenjem "na daljinu". I onda sam zaključio zamrznuti status, pa kad mi košarka ne bude opcija broj jedan uvijek se stignem školovati – zbori Domagoj čije ime se spominje i u statističkim podacima ne samo mlađih uzrasta reprezentacije Hrvatske nego i još dva kluba.
- Imam dvije sezone provedene u Zaboku gdje mi je bilo dobro, iza toga je na red došao Osijek koji mi je ponudio jedno divno iskustvo pa moram zahvaliti tamošnjem stručnom stožeru i suigračima – zahvalno će Vuković koji je na otvaranju priprema za sezonu koja je u tijeku, na poziv trenera Aramisa Naglića stigao na provjeru.
- Jest, bila su to dva tjedna neizvjesnosti, međutim, u konačnici se gospodin Naglić odlučio za to da ostanem i zbog toga sam neizmjerno sretan. Jer kakvu god karijeru imali ako ne probate što znači igrati u Zadru onda kao da se nikad niste ni bavili košarkom. Znao sam da je ovo zahtjevna košarkaška sredina i kako je potrebno igrati na najvišoj razini ako misliš da te prihvati publika. Nije lako ispuniti njihova očekivanja, ali se nadam da mi je put otvoren onoga trenutka kad je publika uvidjela kako imam onu energiju koju oni očekuju. Nedvojbeno je to bila ova utakmica protiv Budućnosti. Ne krijem, Višnjikom me nosio Tornado i predivna zadarska publika – emotivan je Domagoj koji stalno ističe...
-Mi smo odlična klapa i izvan košarkaškog terena gdje se kako vidite dobro zabavljamo, sport vidimo kao prozor u svekoliku zabavu na parketu. Iako nismo najbolje krenuli u sezonu, danas priča izgleda ozbiljno u rezultatskom smislu – zaključio je Vuković.