U novom podcastu „I ja sam sportaš“ gostovao je osvajač bronce sa svjetskog prvenstva, bacač kugle Stipe Žunić. Rođeni Zadranin trenutno se s obitelji nalazi u Požegi gdje u kućnoj atmosferi održava formu i nada se da će se što prije vratiti na bacalište. Osim što je opisao kako provodi dane, Stipe je otkrio što je sve trenirao prije bacanja kugle, koji mu je najdraži atletski miting, kakav je život na fakultetu u Americi, koji su mu planovi u karijeri i još mnogo zanimljivosti.
Olimpijske igre u Tokiju odgođene su za sljedeće ljeto. Stipe još uvijek nije prebacio normu, ali vjeruje kako će u tome uspjeti.
- Imao sam mnogo problema s ozljedama u zadnje vrijeme. Prebacio sam normu puno puta, ali cijelu 2019.nisam nastupao tako da još nisam osigurao Olimpijske igre u Tokiju. Taman sam ulazio u dobru formu i u šestom mjesecu sam u planu imao dosta natjecanja na kojima vjerujem da bih dobro bacao i osigurao Igre.
Iako jedva čeka povratak na bacalište, ova odgoda mu nije poremetila planove.
- Svi smo dobili dodatnih 365 dana za pripremu za Olimpijske igre. Mislim da neće biti problema s ulaskom u formu nijednom sportašu. Sportaši su inače dosta razmaženi što se tiče propuštenih treninga, ali svi jako dobro znaju da to nije ništa strašno. Jednostavno će nam se tijela malo odmoriti i mislim da to nimalo neće utjecati na rezultate svih nas sportaša.
Prije atletike Stipe se bavio brojnim sportovima u kojima je bio uspješan, a odlučio je jednom za svagda ispričati kada se i zašto počeo baviti bacanjem kugle jer kako kaže, dosta se netočnih informacija pisalo o njegovim atletskim početcima.
- Najbolje da u ovom intervjuu dođemo do „gole istine“ i da razjasnimo sve o mojim početcima. Ja sam kao i svako dijete iz Zadra prvo krenuo s košarkom nakon koje sam krenuo s kickboxingom u kojem sam bio dosta uspješan, imao sam 74 borbe od kojih je bilo samo nekoliko poraza. Bio sam svjetski juniorski prvak u kickboxingu, kadetski prvak Hrvatske u boksu. Paralelno sam krenuo s bacanjem kugle kada me u osmom razredu osnovne škole na tjelesnom profesor vidio da sam najbolje u bacio kuglu te mi rekao da morao početi s time. tada sam krenuo s atletikom, bacao sam kuglu, koplje i disk. U svakoj od te tri discipline imao sam norme za europsko juniorsko prvenstvo što nikada nitko nije ostvario. Do osamnaeste godine usmjerio sam se na atletiku i otišao u SAD na fakultet. Tamo sam nastavio s bacanjem koplja i lovio normu za Olimpijske igre u Londonu 2012. u bacanju koplja. Tek 2013. godine počeo sam ozbiljno bacati kuglu tako da sam u četiri godine došao do svjetske bronce.
Iako nitko ne može sa sigurnošću reći kada će se nastaviti sportska natjecanja, nada se da će se Hanžekovićev memorijal održati.
- Vjerujem da će se Hanžek održati jer je po rasporedu tek polovicom devetog mjeseca. Inače na njega uvijek dođem već sam izmučen i ozlijeđen tako da bi ove godine mogao biti svjež jer je puno toga otkazano ha, ha.
Iako na „Fontanama“ gotovo uvijek pada kiša, svejedno mu je to najdraže natjecanje.
- Nekako se uvijek dogodi da baš kada dođemo bacati na „Fontane“ počne padati kiša, a dan kasnije je prelijep dan. Kiša nam dosta odmaže jer ne možemo namazati kuglu magnezijem i sve se kliže. No, sama atmosfera je uvijek odlična i mogu reći da mi je to najdraže natjecanje.
Cijeli razgovor možete pogledati ovdje:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....