Davnih je dana Nikola Vlašić odlučno rekao kako ne želi biti poznat samo kao Blankin mali brat, već i da želi izgraditi vlastito ime.
E, pa kako se stvari razvijaju, mogao bi zasjeniti stariju sestru.
Niksi je zauzeo naslovnice tiskovina i portala nakon što je protiv Škotske zabio najvažniji gol dosadašnjeg dijela nacionalne karijere. Sve je jača karika naše izabrane vrste za koju je skupio već 25 nastupa, briljira u moskovskom CSKA koji ga ne pušta za manje od 35 milijuna eura i nema sumnje kako ga uskoro čeka transfer karijere. Možda već ovog ljeta.
Rad, rad i samo rad. Oduvijek se takva priča vrtjela oko Vlašića. Ali nije on uspio samo zbog rada. On je i neosporno talentiran. Još otkad ga je u ovo doba 2014. godine Igor Tudor priključio prvoj momčadi Hajduka u paketu s Andrijom Balićem. Praktički preskočivši juniorski uzrast i izravno uskočivši iz kadetskog u seniorski, Vlašić je u debiju zabio Dundalku u Irskoj i odmah neočekivano postao standardan u početnoj postavi. Igrao je bez respekta i straha, uz neviđenu zrelost za te nježne godine u kojima se nalazio. Minute nije dobivao na poklon, nego zato što ih je zaslužio. Bilo radom na treninzima, bilo tome što je na utakmicama radio razliku.
Sve ono što je tata Joško godinama govorio, dobivalo je potvrdu ispred naših očiju. “Projekt Niksi” započeo je kad mu je sin imao četiri i pol godine. Oduvijek je o njemu pričao u superlativima, čak ga je jednom nazvao “motoričkim čudovištem”, i neviđenom samouvjerenošću tvrdio kako će ostvariti svjetsku karijeru. A kad to kaže otac ponajbolje hrvatske sportašice svih vremena, onda moraš stati i zamisliti se.
Krvavo je Joško radio sa sinom i za savjete između ostalih tražio pokojnog Tomislava Ivića, smatrajući da ima ogromnu odgovornost izvući maksimum iz Nikolinog talenta. Iz Dalmatinca preko Omladinca “mali od Joška” stigao je u Hajduk i počeo plijeniti pažnju javnosti. Ne samo zbog poznatog prezimena, već sve više zbog vlastite kvalitete koja je bitno odskakala od prosjeka.
U toj tinejdžerskoj dobi nemoguće je procijeniti kako će se karijera nekog nogometaša razvijati. Nagledali smo se talenata koji ne bi realizirali sav potencijal koji su imali, pa je i s Vlašićem valjalo biti oprezan, premda je od samog početka i tog ljeta 2014. bilo jasno da Hajduk u svojim rukama drži pravi mali grumen zlata.
Taj je grumen na kraju dobro i unovčio. Niksi je napravio još uvijek aktualni najveći transfer u povijesti Hajduka, prelaskom u Everton u ljeto 2017. Premier liga u tom mu je trenutku možda bila prevelik zalogaj, a možda je i smjena trenera Ronalda Koemana utjecala na to da Vlašić ne pokaže sve ono što može i zna. Što god bio razlog, sreću je potražio u CSKA. I pogodio. Nakon sezone posudbe moskovski je klub otkupio njegov ugovor.
U ruskoj se prijestolnici Nikola isprofilirao kao top igrač s 33 gola i 20 asistencija u tri sezone, a vrhunac je doživio lani kada je proglašen najboljim igračem godine u Rusiji. Realno gledajući, prerastao je CSKA i rusku ligu. Izvedbom protiv Škotske na Euru, gdje je zabio gol, namjestio zicer Gvardiolu, bio konstantno opasan i prema Dalićevim riječima radio kaos u suparničkim redovima, to je samo potvrdio.
Nekoć nadareni “mulac” i “čudo od djeteta”, a danas s 23 godine već iskusan i gotovo pa kompletan igrač, proživljava prekrasne trenutke karijere. Ne samo na travnjaku, već i izvan njega budući da se prošlog mjeseca oženio dugogodišnjom djevojkom Anom s kojom očekuje prinovu. Sretniji no ikad, samouvjeren i u dobroj formi, Nikola Vlašić jako je oružje Hrvatske u drugom krugu Eura.