Dragan Džajić: 'Proživio sam tri godine pakla! Sad razumijem i žao mi je Zdravka Mamića'

Imam para k’o Džajić… Omiljena poštapalica iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća i danas objašnjava tko je bio Dragan Džajić (71). Najveća zvijezda bivše Jugoslavije, ikona ondašnjeg nogometa, prava “Zvezdina zvijezda” koji je svugdje punio stadione, po popularnosti na prostorima bivše države prema današnjim mjerilima usporediv jedino s Messijem ili Ronaldom. Uostalom, Džajić je bio u izboru za najboljeg igrača svijeta u konkurenciji s Georgeom Bestom i Bobbyjem Charltonom.

Upravo je u Maksimiru odigrao možda i najbolju utakmicu za reprezentaciju (Jugoslavija - Švedska 3:0), kada je u Sportskim novostima zaradio - čistku desetku.

Danas je počasni predsjednik Zvezde i odnedavno ima svoj film jednostavnog naziva “Džajić”, sjajan sportski dokumentarac poznatog sarajevskog novinara i TV komentatora Sabahudina Topalbećirevića u produkciji Al Jazeere Balkan. Popularni Baho poznat je kao zakleti navijač Sarajeva, no kao dječak, na svojoj prvoj utakmici na Koševu, Sarajevo - Crvena zvezda, ostao je fasciniran Draganom Džajićem i to je ove godine pretočio u emotivnu filmsku priču.

Četiri godine kasnije

Na sarajevskoj premijeri, u sklopu sportske konferencije Simposar, pred krcatom dvoranom i brojnim uzvanicima iz BiH, Hrvatske i Srbije, te sportskim velikanima (Razija Mujanović, Bogdan Tanjević, Ivica Osim, Ivica Tucak, Husref Musemić, Refik Šabanadžović…), film je u društvu supruge Branke prvi put odgledao i Džajić.

Emotivno ste proživjeli gledanje filma, pogotovo drugi dio u kojem prikazuju kako vas u lisicama, pod teškim optužbama za nezakonitosti u Crvenoj zvezdi, odvode iz vaše kuće u pritvor?

- Pa da, srećom da je bio mrak u dvorani. Sve je to sada iza mene, ali kada sam to ponovo gledao na ekranu, iznova sam to proživljavao. U nekim trenucima projekcije baš sam bio na rubu da se osjećajno slomim.

Zbog čega ste se uopće našli na udaru tužiteljstva i policije 2008. godine?

- Gledajte, ja sam se iz Zvezde otišao 2004. godine. U te četiri godine samo sam jednom bio na stadionu. Moje povlačenje i rastanak prošli su bez ikakvih problema i nakon četiri godine upada mi policija u kuću i pred kamerama i snimateljima odvodi me u lisicama. Ne želim se toga ni prisjećati, premda jako dobro znam tko je stajao iza toga i kome je trebao Džajić u zatvoru.

Bez optužnice

Može li se reći da je to bio politički progon?

- Nego što drugo nego da je bio politički. Vijećalo se dobivaju li ili gube izbore ako me uhapse. Znam i puno dublje od toga, ali vjerujte, dosta su mi bile tri godine pakla. Ne želim se tome vraćati, premda ne mogu to nikad do kraja potisnuti. Ožiljci će ostati, ali život ide dalje.

Iz filma se vidi da je obitelj najteže proživljavala te dane?

- Proveo sam pet mjeseci u pritvoru i s time sam se mogao nositi, jer znao sam da su optužbe bile iskonstruirane, ali najteže mi je bilo zbog supruge i djece, zbog moje majke, zbog mojih ljudi iz rodnog Uba, zbog svih prijatelja koji me znaju. Pa ja sam 55 godina proveo u Zvezdi i nikad, baš nikad nisam napravio bilo što nečasno i nikad nisam vodio financije. Dao sam Zvezdi ono što sam najbolje znao, nogometno znanje, a na kraju sam postao meta. Ne može sve u životu biti med i mlijeko, izdržao sam i to.

Postupak protiv vas na kraju je obustavljen, a vi potpuno rehabilitirani?

- Suđenje je bilo završeno, saslušani su svi svjedoci, nitko me nije optužio i onda me tadašnji predsjednik države Tomislav Nikolić abolirao. Vjerojatno bi me još razvlačili po sudovima, ali kako nije bilo nijednog iskaza i dokaza protiv mene, politika je završila sve kako je i započela.

CIJELI INTERVJU S LEGENDOMARNIM DRAGANOM DŽAJIĆEM PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI