Giuseppe Giergia, legendarni košarkaš Zadra, ponovno je nominiran za uvrštenje u "Kuću slavnih"

Giuseppe Giergia, legendarni košarkaš Zadra, ponovno je nominiran za uvrštenje u "Kuću slavnih",  zapravo je aktivirana lanjska priča koju je potaknuo KK " Voštarnica". Ono što je u svemu žalosno, ne umanjujući pritom plemenitu zamisao entuzijasta iz spomenutog zadarskog kluba, što sve nije pokrenuo KK Zadar ili pak Hrvatski košarkaški savez. Jer je nemjerljiv doprinos kojeg je zadarskoj i hrvatskoj košarci, jednako tako i u bivšoj nam državi dao Giergja.  Igrač koji je dva puta biran u najbolju petorku svijeta! Odavno je svima dobro poznato kako bez dvojca Giergja i Krešimir Ćosić, Zadar nikad ne bi ponio epitet grada košarke.

-  Meni je drago, što je nominacija ponovno aktivirana, te se ovim putem zahvaljujem meni dragim ljudima iz KK " Voštarnica", ujedno želim podsjetiti kako bi se kod donošenja konačne odluke trebalo na pravi način valorizirati, ne samo moj učinak, nego i svih ostalih. Neka "vaga" pokaže pravu težinu! Osobito mi je drago što je unutra i Toni Kukoč,  koji je  prema mojem vlastitom izboru, na kojeg imam pravo, najbolji igrač na ovim prostorima – svih vremena – kazao je Giergja.

O slavnoj Pinovoj košarkaškoj  povijesti, napisani su brojni novinski članci i publikacije, u kojima zorno stoji što je sve napravio u ovom nekoć uzoritom sportu u Hrvatskoj. O tome koliko je Giergja napravio za Krešimira Ćosića, možemo samo izvući malu crticu iz novinskog članka kojeg je u ondašnjem VUS – u (Vjesnik u srijedu), 1971. godine napisao  i objavio uvaženi novinar Sportskih novosti,  Jovo Kosijer. Citiramo:

" Prošlo je osam godina od dana kad je Krešo postao  "Žila" na placu u Jazinama. Mnogi će Zadrani i danas tvrditi  kako "Antin mali", nije imao ni grama talenta .Bio je samo visok i ništa više ....I treneri su s Ćosićem gubili živce....

" Što je, Krešo. Kamo ideš?", zaustavio je jedne večeri Josip Đerđa Ćosića, žureći na trening.

" Reka mi je trener (Enzo Sovitti op.p.) neka idem kući , jerbo nemam puno veze". Pritom je Krešo nastojao što više okrenuti glavu od najboljeg košarkaša  Zadra. Đerđa je, međutim, uzeo pod ruku Krešu i vratio ga na betonsku ploču u Jazinama....

 "Ako ne ide Krešo u Montevideo , onda ni mome pasošu ne  treba urugvajska viza. Ćosić je takav talent koji mora na prvenstvo svijeta. Ne zbog onoga što je danas, nego zbog onoga što će  biti sutra", rekao je Đerđa Ranku Žeravici, u vrijeme dok se pripremao put na prvenstvo svijeta u Mercedes i Montevideo."

Đerđino "sutra" postalo je Krešino "danas". Prošlo je jedva pet  reprezentativnih godina . Ćosić je pun medalja, zlatnih i srebrnih, omladinskih i seniorskih. Za broncu kao da i ne zna. Vrtoglava karijera. Završen citat.

Krešo je godinama kasnije zauzeo svoje zasluženo mjesto u  "Kući slavnih", pa je za vjerovati kako će njemu uz bok stajati i Giergja. O Pinu je znakovito slovo progovorio i Oscar Robertson, Amerikanac koji je s osobitim pristupom govorio o Pinu i ondašnjoj jugoslavenskoj košarci. Jer su Amerikanci u Rio de Janeiru, doživjeli prve poraze od u to vrijeme komunističkih zemalja, Jugoslavije i Rusije, te bili četvrta košarkaška nacija u Svijetu što ih je kasnije ponukalo na dolazak u Europu u "osvetnički" pohod. Robertson kojem je Pino bio izravni suparnik, svojedobno je izjavio gledajući Pina na Šalati, kako nije vjerovao da u Europi ima takvih čudesnih igrača. E, da Pino i društvo te iste 1963. godine u Montevideu,  skinuli  su i Rusiju, po prvi put u povijesti, "obadva su pala"!