U ožujku, prije devet godina, Hrvatski nogometni savez častio je novinare izletom u Bad Tatzmannsdorf. Dobro se sjećam luksuza koji je pred nas rasula ekipa pokojnog predsjednika Vlatka Markovića. Doveli su nas u Gradišće da iskusimo uvjete u kojima će živjeti hrvatska reprezentacija tijekom Eura u Austriji 2008. godine. Hotel Avita, skriven u šumama Gradišća, nakrcali su delicijama, napucali luksuzom i izrežirali razgledavanje popeglanih igrališta i golf terena, vanjskih sauna i hi-tech odaja zbog kojih smo mi, "non EU" gosti, u svojim izvještajima trebali padati na guzicu. U isto vrijeme, nekih 500-tinjak kilometara dalje, na stadionu Stanovi, igrala se prvoligaška utakmica između Zadra i Cibalije. U nimalo luksuznom ambijentu, s krovovima okolnih kuća koji vire nad tribinom, jedan 24-godišnjak u 4. minuti pao je u duelu i udario potiljkom u betonski zid, smješten tik do out linije, piše Index.
Prevezen je u bolnicu s teškim ozljedama glave.
"Smrt mozga ujedno je i smrt bolesnika", u zadarskoj općoj bolnici, nakon pet dana strepnje, rekao je doktor Edi Karuc.
Vijest koju nitko nije želio objaviti prvi. U vrijeme dok se Hrvatska još uvijek masovno informirala preko teletexta, trebalo je iz tog blještavog resorta, u okruženju HNS-ovih uzvanika u bademantilima, natipkati pozadinu priče. Hrvoje Ćustić preminuo je jer igrao službenu utakmicu prve lige na stadionu u Hrvatskoj.
Osjećaj je jednako mučan i danas, dok mi neutješni otac Svetko Ćustić u suzama pokazuje mjesto gdje je poginuo njegov sin. Prva i jedina prava žrtva hrvatskog nogometa.
"Evo, ovdje se dogodilo, to je taj zid. Ja sam sjedio gore na tribini. Najprije nisam vjerovao, pa sam povjerovao, ali nisam mislio da je tako strašno. Out linija je kasnije pomaknuta tamo gdje je trebala biti. Licenca klubu je uredno izdana, ali to se nije smjelo dogoditi. Vidite gdje je sada iscrtana poprečna linija, a na zid su postavljene strunjače. Da smo to imali prije, ne bi došlo do tragedije. HNS je izdao licencu za stadion, a nije smio. Zašto su to napravili, to samo oni znaju. To se moglo dogoditi na bilo kojoj drugoj utakmici", piše Index.
Kada ste se i zašto odlučili na tužbu?
"Netko meni i Hrvoju mora reći zašto se to dogodilo, da možemo nastaviti dalje i završiti tu priču. Tužili smo na HNS i na Općinskom sudu u Zadru suđenje je trajalo pet godina. Dobili smo presudu, no gospoda ih HNS-a su se žalili, puno im je 960 tisuća kuna. Moja obitelj nije postavila uvjete, iznos su izračunali odvjetnici. Nismo ni htjeli ići na sud, predlagali smo nagodbu, ali HNS nam nije odgovarao na upite. Htjeli smo taj dio života ostaviti sa strane, da agonija konačno završi. Kada je donesena presuda mislili smo da nema razloga da idu dalje. Međutim, HNS se žalio i predmet još traje, mislim da je sada na Županijskom sudu u Slavonskom brodu"
Jeste li imali podršku HNS-a u vrijeme kada se dogodila nesreća?
"Zorislav Srebrić je bio podrška, on jedini i danas nazove. Podignuli smo tužbu posljednji dan pred istek roka, nakon što nam nisu odgovorili na upite. Njihova žalba strašno je pogodila moju obitelj. Htio sam da u miru nastavim život sa svojim Hrvojem. HNS vodi sve članove nogometne obitelji na natjecanja po svijetu i troše puno više od iznosa ove odštete. Ali ne, gospodi je to puno, a krivi su za to. Sigurno je da su oni odgovorni, tako piše i u presudi. Sportaš mora biti siguran kada izlazi na teren. Zar im pet godina suđenja i cirkusa nije dovoljno? To se trebalo riješiti u dva mjeseca. Ne radi se o suđenju jer je netko postavio krivu ogradu na parceli. Hrvoje je dao svoj život za nogomet"
Zašto je stala inicijativa da se Kup nazove po imenu Hrvoja Ćustića?
"Predložili smo to prije tužbe, ali ništa od toga.Zovu me da se idemo fotografirati na grobu. Meni to ništa ne znači, ali njima očito znači. Svim članovima Izvršnog odbora nakon presude u srpnju poslali smo pisma, ali nitko nije odgovorio"
Jeste li pisali i Davoru Šukeru?
"Jesam, nije odgovorio"
U ponedjeljak je deveta obljetnica smrti vašeg sina. Očekujete li da će ljudi iz HNS-a doći u Zadar?
"Očekujem. Svi koji imaju srce i žele se prisjetiti našeg Hrvoja, dobrodošli su"
Kako se s boli danas nosi vaša obitelj?
"Brat Domagoj... Da vi samo znate koja je to ljubav bila. Nikada nisu ručali jedan bez drugoga, govorio im da su naporni, jedan drugome vadili su hranu u tanjur da netko ne ostane zakinut. Domagoj je prisilno morao odrasti s 20 godina. Točno godinu dana nakon Hrvojeve pogibije Domagoj je doživio prometnu nesreću u kojoj je poginuo moj nećak Ivan, sin moje sestre. No, Domagoj je jak. Ja sam najteže podnio gubitak. Bilo mi je svejedno, živjeti ili umrijeti. Kada sam doživio infarkt, doktor mi je rekao: Spasit ću ti život, ali kada ti ugradim stent, morat ćeš odlučiti hoćeš li živjeti ili ne. Tada sam sebi kazao, počet ću živjeti. Više ne pijem tablete. Supruga se podignula kada je Domagoj dobio dijete. Naš život prije Hrvojeve smrti bio je bajka, no sve se promijenilo u jednom trenutku"
Koliko vam znači podrška Hrvojevih suigrača? Danijel Subašić ne izlazi na teren bez njegovog dresa. Što tada osjećate?
"Uvijek osjećam ponos. Danijel i Hrvoje su odrasli zajedno. Hrvoje je prvi zaigrao za reprezentaciju. Prošao je sve selekcije i bio je autoritet svojim kolegama. Suba je također bio veliki potencijal, znao sam da će on i Luka Modrić postati veliki igrači. Što reći o Subi i Luki, oni su moja djeca. Dio obitelji. Bio sam s njima prije utakmice u Zagrebu. Volim ih, to se riječima ne može opisati. Oni znaju sve"
Odlučili ste ući u strukturu kluba, danas ste predsjednik Upravnog odbora NK Zadar. Kada ste donijeli tu odluku? Klub je doslovno u raspadu nakon dugogodišnje vladavine Rene Sinovčića.
"Cijeli život sam u nogometu. Vodio sam vodoinstalatersku tvrtku koju je sada preuzeo moj sin, ali nogomet živim i razumijem. Zadar je peti grad u državi i zaslužuje da bude peti klub u državi. Ne zaslužujemo biti u trećoj ligi. Nagovorili su me ljudi koji razmišljaju na isti način. Jakov Surać, naš veliki kapetan, čak je dolazio kod moje supruge na posao i molio da me nagovori. Da nije bilo Jakova, ovaj klub danas ne bi postojao, dao je svoj novac da klub završi sezonu. Percepcija je jedno, a istina drugo. On nikada nije igrao za Renu Sinovčića, već samo za Zadar. Klub nikada nije imao ovakvu podršku. Uz nas su svi zadarski reprezentativci, Šime Vrsaljko, Luka Modrić, Domagoj Livaković i nadam se uskoro Ivan Santini. Siguran sam da će uskoro biti reprezentativac. Ante Čačić obećao je da će dovesti reprezentaciju u Zadar. Prije nekoliko dana zvao me Ivica Olić i pitao mogu li ovdje na pripreme doći djeca iz Bayerna. Stvari se pomiču, ali vjerujte, kada sam ušao u klub, izgledalo je bezizlazno. Prvi dan dočekao me dug od milijun i pol kuna. To je samo ono što se vidi iz knjiga. Drugi dan zvali su iz Elektre da dolaze isključiti struju. Pronašao sam negdje sto tisuća kuna i platio. Danas igrači primaju plaće drugog u mjesecu"
Što ćete poduzeti da Zadar krene naprijed?
"Otkako sam u klubu, naknade od transfera Santinija, Tomasova, Perice i ostalih uložili smo u infrastrukturu. Grad je većinski vlasnik i godišnje plaća 700 tisuća kuna s PDV-om, dakle 580 tisuća kuna. Momci u klubu osjećaju da je u klubu danas dobra atmosfera, veseli su, zagrle me kad me vide. Idemo naprijed, radi se, svaki dan se nešto događa. Kada sam došao, sve je bilo zapušteno. Čeka nas puno posla, ali radit ćemo u okviru naših mogućnosti, nećemo potrošiti ni kunu više. Konačno nam dolaze nam i navijači, skupi se 500-600 ljudi, a prije ih je bilo 30. Nadamo se da ćemo do 2020. godine opet biti u prvoj ligi. Poznajem problematiku, bivši sam nogometaš. Niste ni svjesni koliko me muljaža dočekalo"
Reno Sinovčić postao je nedavno predsjednik županijskog saveza, ima ured kat ispod vas. NK Zadar nije sudjelovao na izbornoj Skupštini. Zašto?
"Taj s donjeg kata ima ambicije da se opet vrati u klub, a to bi sve uništilo. Nadam se da Grad to neće dopustiti. Nitko mu neće doći na stadion. Ono što Sinovčić napravio u godinu dana, ne može se popraviti za deset godina rada. On je obični blefer, poznajem ga cijeli život. Reno je stvoren za muljaže i pritiske. Održao je nelegalnu skupštinu i postao predsjednik. Pokupio je 26 potpisa klubova, od ukupno 32 kluba iz Skupštine. To je napravio metodama pritisaka, u tome je maher. Za kandidaturu je potrebno 12, nitko drugi nije ni mogao biti kandidat. Kakva je to demokracija. Zadar neće sudjelovati u radu Skupštine dok je Reno Sinovčić glavni. Predali smo žalbu u Ured državne uprave, još nisam dobio zapisnik sa Skupštine. Nema šanse da on uđe u klub dok sam ja ovdje. On je Zadru priredio katastrofu. Novac je dolazio iz grada u klub, i to veliki novac, a bez ikakve kontrole. Ne smije se dogoditi da čovjek koji je odgovoran ne prati trag novca. Ugradili smo više sredstava u Zadar otkako sam ja tu nego u posljednjih 20 godina. Gdje je novac od transfera naših igrača? Ako sam je problem, neka Reno udari po meni. Ali neka se ne dira u Hrvoja. Kazao je nedavno da je klub njegovo dijete u rukama kricih roditelja. No ja i Hrvoje sve ćemo izdržati. Zajedno ćemo vratiti Zadar u prvu ligu", piše Index.
