"Jasno je da su me odmah svi pitali za Livaju...Znam i ja što on znači klubu i kakav je igrač; Ja ću trčati za Livaju, samo da on zabija golove!"

Lukas Grgić, 26-godišnji zadnji vezni ovog je tjedna postao novi igrač Hajduka. Grgić je dijete hrvatskih iseljenika rođen u Austriji, ima oba državljanstva, austrijsko i hrvatsko, a nogometno se afirmirao u LASK-u. Ali, u Linzu je osjetio da je vrijeme za rastanak i novi izazov u karijeri. Nije produžio ugovor koji je završavao u ljeto ove godine, već se odlučio na dolazak u Hajduk.

- Klub je tri godine zaredom bio u europskim natjecanjima, igrali smo i finale Kupa protiv Salzburga. Izgubili smo, ali Salzburg je svijet za sebe, klasa iznad svih u Austriji. Imao sam ponuda iz Njemačke i Belgije, ali rekao sam sebi, ako dođe ponuda Hajduka, to je šansa koja se pruža jednom u životu. Želja mi se ostvarila i nisam razmišljao nijednog trenutka. Prihvatio sam ponudu Hajduka - ispričao nam je Grgić.

Kako je protekao rastanak s LASK-om?

- Pričao sam s upravom, s trenerom. Objasnio sam im moju situaciju, shvatili su da me put zove. Da moram ići za sudbinom. Rastanak je bio iznimno korektan sa svima, jer i navijači su me obožavali. LASK mi je ponudio ugovor na pet godina, ali morao sam odbiti zbog Hajduka.

Koje su prve impresije po dolasku u Hajduk?

- Svi mi suigrači pomažu, prvenstveno da pronađem stan. Supruga je spakirala stvari, čekamo da se smjestimo. Dobio sam milijun poruka od prijatelja i navijača, nisam svima ni odgovorio.

Zašto je Grgić izabrao Hajduk, pitanje je na koje je ponudio jako opširan odgovor.

- Profesionalac sam, ali imao sam odavno tu želju zaigrati za Hajduk, za klub za koji navijam. Moji prijatelji u LASK-u znaju da smo pobjede slavili uz hajdučke pjesme. Kad bismo igrali utakmice u 15 sati, a Hajduk u 17 sati, nazvao bih ženu i rekao “upali mi Arenu i čekaj me”. Krsni kum je veliki hajdukovac, njegovi imaju kuću u Primoštenu. Svaku utakmicu je gledao, stalno je bio Hajduk. Otac je isto bio sretan kada sam potpisao u Splitu, zaplakao je, i moram reći, strahovao sam da ga srce ne izda. Eto, ispunila mi se želja i svi su sretni. I supruga je rekla “idemo u Split”. Bila je u tijeku s ponudama, jer i ona zna što je za mene Hajduk. Uostalom, stvara se prava momčad, vjerujem upravi i treneru, zato nije bilo dvojbi.

Ali, čovjek koji je odrastao u Austriji, koji je naučio što je rad i kako se teško zarađuje svaki euro, svjestan je da se treba svaki dan dokazivati na terenu.

- Nismo supruga i ja došli na godišnji, nego sam se preselio u Split da bih na terenu pokazao da vrijedim za Hajduk. I ne plašim se tog izazova. U Hrvatskoj sam nepoznat, ne prati se ovdje toliko puno austrijska liga, ali ne moram se sakrivati. Niti ću se sakrivati. U meni je spoj hrvatske želje za pobjedom i austrijskog, germanskog radnog mentaliteta.

HNK Hajduk/SN

Kroz život je naučio da nema provlačenja, a na njegov odgoj najviše je svojim odlukama utjecao otac Grgo.

- Otac me puno toga naučio u životu, a za jednu stvar sam mu najviše zahvalan. Naučio me kako je teško raditi i zarađivati. Imao je otac svoju građevinsku firmu, ali nije mi dopustio da radim kod njega. Rekao mi je “neka te Austrijanac nauči što je život”. Nisam u prvi tren shvaćao, ali onda sam vidio da nema izvlačenja, nego je sve u radu. Druga stvar je vezana uz nogomet. Kada bi društvo došlo po mene kući da izađemo navečer vani, otac bi mi rekao “odluči se, možeš piti s prijateljima, a možeš istrčati traku i poći na spavanje”. Naučio sam što mi je potrebnije i kako mogu uspjeti. Zato se ne bojim novog izazova u Hajduku.

Sam će priznati, danas je bolji i iskusniji negoli je bio pred nekoliko godina.

- Znao sam reći mom prijatelju Igoru Pavloviću “daj vidi ima li što za Hajduk”. Ali, bolje da mi to nije tada riješio. Možda u to doba nisam bio ni spreman za taj izazov. Danas sam spreman. Samo da nas zdravlje sve posluži i muški ćemo se potući za trofeje - bez oklijevanja će poručiti Grgić.

Fajter bez mane, takvim ga opisuju Austrijanci. Grgić je zadnji vezni defenzivnih sklonosti koji je spreman u sredini terena odigrati značajnu trkačku rolu, a pritom kreirati prevagu oduzetom loptom. Presretač u veznoj liniji.

- Preko toga ulazim u momčad. Znam što me čeka, veliko žrtvovanje u sredini terena. Ali isto znam da ne možeš ljude prevariti. Onaj tko pruža maksimum, ljudi ga lako prihvate. Zato držim da će me prihvatiti, jer ću pokazati što je hajdučko srce. Ne izbjegavam dvoboje, volim ući u borbu. Ali, igram i s loptom, zadnju utakmicu u dresu LASK-a postigao sam pogodak i asistirao u pobjedi 3:2 protiv bečke Austrije.

Koliko ste bili upoznati s momčadi Hajduka prije transfera na Poljud?

- Pratio sam sve detaljno, ekipa je dosta kvalitetna, ali uvijek je malo nedostajalo za pravi rezultat. Nadam se da ćemo odraditi dobre pripreme i ako budemo pravi, rezultati neće izostati. Vjerujem da možemo do trofeja premda je konkurencija jaka. Ali, ne bojim se ja konkurencije niti za mjesto u momčadi, niti u utakmicama.

Upoznao se Grgić i sa svojim najpoznatijim suigračem, Markom Livajom. Kakve su reakcije prijatelje i navijača?

- Jasno je da su me odmah svi pitali za Livaju jer dobro se pamti ona euforija od prošlog ljeta kada je potpisao za Hajduk. Znam i ja što Livaja znači Hajduku i kakav je igrač. Ja ću trčati za Livaju, samo da on zabija golove i Hajduk pobjeđuje - poručio je Grgić.