Kako je i zašto česti zadarski gost postao najbolji europski košarkaški trener?

Možete li se zamisliti na košarkaškom vrhu Europe? Zasigurno razmišljate o tome, napose ako ste trener, ali je pitanje kako to ostvariti, ujedno i trajati godinama? Recept za osvajanje europskog naslova prvaka u svojoj " ladici" posjeduje Želimir Obradović, za prijatelje Željko, srbijanski stručnjak!

U njegovoj vitrini devet je titula osvojenih "dirigiranjem" s klupe pet različitih klubova, Partizanom , Joventutom, Real Madridom, Panthinaikosom čak pet puta, na koncu ovih dana s turskim Fenerbahceom . Doista , impresivan niz koji zaslužuje uvažavanje svih kojima je košarkaški sport obrazac zanimanja...

Kako to Obradović svojim trenerskim umijećem pokorava Europu i zbog čega je omiljen među igračima, ali i gazdama klubova? Svi koji su pratili njegov rad ili pak slušali predavanja na kojima je teoretski i praktično košarku približavao svojim kolegama trenerima, mogli su zaključiti Obradovićevu jednostavnost! U životu pa tako i sportu biti jednostavan i svoje znanje lakoćom prenositi na druge, iako se tako čini, nije nimalo lagan posao. Ono po čemu ga se može izdvojiti od ostalih jest iznimna sposobnost odabira igrača koje onda u svojem "stroju" oblikuje u pobjedničku momčad. U Obradovićevoj priči jedno je vrijeme trajao i Luka Žorić danas igrač Cibone...

-Meni je iznimno drago što je s mojim bivšim klubom osvojio naslov prvaka Europe, jer znam koliko je to želio. Eto, ispunilo mu se očekivanje, jer je u titulu kovao na sebi svojstven način – radom ! - veli Žorić koji ističe kako je Obradović jedan od rijetkih trenera koji je na raspolaganju na terenu i izvan njega.

- Ponekad imate osjećaj da ste dio njegove obitelji, jer za svakoga ima razumijevanja i savjetničku riječ. O tomu da je na treninzima pakao znaju svi, ali ne štedi ni sebe. Željko košarku živi na jedan osobit način , lakoćom prepoznaje situacije u igri, odluke donosi brzinom munje. I to je razlog zašto postiže izvrsne rezultate, jednom riječju Obradović je košarkaški genije – iskreno će Žorić

I onda nikome ne smije biti čudno što se za njegove usluge otimaju mnogi klubovi, odnosno, milijunaši koje svoju "kesu" ne driješe ako u tome ne vide svoju prigodu. Obradović u pravilu opravda očekivanja moćnika i višestruko vrati uloženo zbog čega je cijenjen.

- Ako mu se daju otvorene ruke što nije nikakva rijetkost , onda možete očekivati i veliki rezultat. Sjetimo se samo što je napravio s Pantahinaikosom, pa sad i Fenerbahceom koji do njegovog dolaska nije mogao ralunati na velike stvari. Mogu zaključiti: " Ukoliko želiš osvojiti naslov prvaka Eurolige, okreni Obradovićev broj"! To je sva košarkaška mudrost – zbori Žorić.

Nadalje, kod njega postoji jedna osobita crta , koju ne posjeduje veliki broj košarkaških trenera , i ona ide u smjeru uvažavanja igrača. Odavno je shvatio kako izvrsnog trenera čine igrači i uzajamno poštivanje i povjerenje. Nerijetko je poraze momčadi stavljao sebi na dušu i zaštitnički se odnosio prema igračima....Pobjede je pak stavljao u zajednički okvir... I zato ga igrači i košarkaška publika obožavaju... Obradovićev košarkaški nauk Europa obožava i usvaja!

NIZ TROFEJA

Željko Obradović je svoju nisku trofeja započeo igrajući za reprezentaciju bivše nam države, s kojom je osvojio srebrnu olimpijsku medalju u Seulu 1988. godine i zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Buenos Aeresu (Argentina) 1990. godine. Sa selekcijom SRJ 1995., zajedno s Duškom Ivkovićem, osvojio je EP u Ateni 1995., 1996. na Olimpijadi u Atlanti, kao prvi trener, srebrnu medalju, a 1997. na EP u Španjolskoj i 1999. brončanu medalju u Francuskoj. Bio je izbornik Srbije i Crne Gore 2004./2005. ali bez osvojenog odličja. Jedini je u svijetu osvajao zlatne medalje na svjetskim prvenstvima i kao igrač i kao trener. Nagradu "Aleksandar Gomeljski" za najboljeg trenera Eurolige osvojio je dva puta (2007. i 2011.), dok se 2008. našao među pedeset osoba koje su najviše pridonijele razvoju Eurolige.

Devet Obradovićevih klupskih naslova prvaka Europe

-Partizan ( 1992.)

-Joventut(1994.)

-Real Madrid ( 1995.)

-Panathinaikos ( 2000., 2002. ,2007., 2009, 2011.)

-Fenerbahce ( 2017.)