Kada naši sportaši budu uspješni van nacionalnih granica, svi su kod kuće ispunjeni ponosom na njih i na ono što prezentiraju. Jedan takav poznati mladi sportaš, preciznije nogometaš, je i Karlo Butić (22), nekad igrač Zadra, a danas u Italiji prvotimac Pordenonea, s kojim ima ugovor na tri godine. Stasit, visok, pravi napadač, nogometna prezenca, kako mu neki tepaju, ili „kiler“ koji s lakoćom razbija protivničke obrane, kazano nogometnim žargonom, jer Karlu je navika davanje golova.
Ide mu dobro za sada, njegova je ekipa u Serie B na solidnom 13 mjestu. Nazvali smo ga i malo porazgovarali o njegovom dosadašnjem i budućem nogometnom putu.
- Kao dječak živio sam u Prkosu, a moja mama kaže da sam s dvije godine počeo gurati loptu. Kad sam napunio sedam počeo sam trenirati u Školi nogometa NK Škabrnja. Kao napredno dijete i napadač u nogometu dobio sam poziv i prešao u NK Zadar gdje sam počeo sa stručnim i kontinuiranim treninzima, što se odrazilo na dobre igre – priča Karlo. Već sa 16 godina dobio je priliku zaigravši u seniorskom sastavu Zadra.
- Bilo je to probijanje leda. Igrao sam dobro, moje igre su bile praćene od strane skauta Intera, ali ne samo njih. Dobio sam poziv i prešao igrati u Italiji. U Interu sam igrao u Primaveri. Nakon niza dobrih igara posrećilo mi se i s njima sam osvojio prvenstvo Italije kao prvi strijelac Viareggio kupa, poznatog nogometnog turnira. Tu sam u seniorima upoznao i našeg reprezentativca Ivana Perišića – naglašava Karlo.
- Ivan je divan i čovjek i igrač. Od kada smo se upoznali osobno mi je puno pomogao savjetima i pokazivao dosta toga što nisam znao u nogometu. Sretan sam što sam s njim trenirao i igrao
Što je bilo nakon toga?
- Nakon dobrih izdanja u Interu zainteresirali su se za moje usluge iz Torina i prešao sam kod njih igrati također u Primaveri U-19. I tu mi je dobro išlo, osvojili smo Kup Italije, a ja sam bio najbolji strijelac. Zabio sam ukupno (u kupu i prvenstvu) 30 zgoditaka. Ali ti ne ostajem, Torino me posuđuje Ternanu u Trećoj ligi. Ostao sam pola sezonu da bi drugi dio sezone otišao u Arezzo.
Prva sezona u novom klubu nije bila najbolja, nastavlja Karlo, jer se nije dobro snašao, ali je zato stekao ogromno iskustvo koje mu je puno značilo. Odrastanje, ne samo u mentalnom smislu.
- Proteklu sezonu do početka pandemije opet sam bio na posudbi u Ceseni. Igrao sam uspješno i polučio 11 golova. Kada ti se otvori ideš dalje, a meni je prošlo ljeto donijelo ugovor s Pordenone na tri godine. Nakana nam je u sljedećim godinama ulazak u Seriu A. Na početku sezone sam imao poteškoća i nisam imao veliku minutažu u igri, ali drugi dio sezone sam zadobio povjerenje trenera i uhvatio kontinuitet. Počeo sam zabijati golove i stvarno sam se osjećao da me je krenulo, no onda se dogodila ozljeda. Trenutno sam na dobrom putu oporavaka i nadam se što prije vratiti na teren u jednom od sljedećih kola.
Gdje se vidite za nekoliko godina, u nekoj jačoj, većoj sredini?
- Dobrim igrama želim napredovati i sigurno da se vidim u višem rangu natjecanja, a to je igranje sljedeće godine u seriji A. Osobno bi volio da to bude sa sadašnjim klubom koji ima ambicija ući u seriju A.
Reprezentacija?
- Svim nogometašima je to želje pa i meni. Igrama ću dokazati da mi je tamo mjesto i jednog dana se tamo vidim. To je moj san, ponosno obući i nositi dres svoje domovine.
Kako je mladom igraču živjeti van bez obitelji, a nogometne obveze su velike?
- U početku mi nije bilo lako biti udaljen od obitelji, sam, druga država, drugi jezik, ali znao sam zašto sam tu. Vodila me velika želja i motivacija da dokažem da mogu. S godinama sam se naučio, a zadnjih par godina tu mi je djevojka kao podrška i vjerujte sad je sve lakše - sa smiješkom nam za kraj kaže Karlo.