Marko Ivančić preko svog prijatelja Jakova Pinčića vreba priliku povratka među vratnice HV Posedarje

Zanimljiva je priča vratara Marka Ivančića iz Podgradine, koji trenutno u HV Posedarju s klupe vreba jedinicu Jakova Pinčića. Jakov je za sada prvi vratar, no Marko iz „prikrajka“ čeka svoju priliku povratka među vratnice gdje je stajao sve do prije dvije godine kad ga je put iz privatnih razloga odveo u Zagreb. Sad kad se vratio, sigurno je „prijetnja“ Jakovu tražeći svoju prigodu da stane na vrata.

- I drugi na vratima je dobar broj, ha, ha. Nisam ničim opterećen, redovno vježbam, branim i čekam svoju šansu, a kad je uhvatim teško ću je ispustiti. Kaže se da tko čeka, taj i dočeka, pa se tome nadam i ja. Jakov i ja smo prijatelji od osnovne škole, nema tu nikakvog animoziteta niti ga smatram kao konkurenciju već kao prijatelja, ali naravno da uvijek ima vratarskog podbadanja. Uz trenera vratara Antu Džaju i Jakova moraš davati maksimum, budući da trener ne trpi opuštanje, a to mi odgovara, sa smiješkom nam je kazao povratnik u Viteza Marko Ivančić.

Kako si počeo s nogometom na mjestu vratara?

- Zanimljiva je moja „štorija“. Već u ranoj mladosti zavolio sam nogomet, no prije toga su me oduševljavale makine, velika auta - kamioni, bageri i mislio sam da ću otići tim putem, no kada sam sa sedam godina došao u NK Zadar u mlađe uzraste, sve se okrenulo. Zavolio sam loptu, stao na vrata i krenuo tim putem, koji traje i sigurno je da će trajati još dugo, dugo. Nogomet mi je u krvi, volim nadigravanje, borbu i tražit ću i dalje svoj put, kaže nam u uvodu Marko.

U kojim si sve klubovima branio i do koje razine?

- Počeo sam u NK Zadru u mlađim uzrastima da bi nastavio u županijskom prvoligašu Dalmatincu iz Crnog te jednu godinu u NK Podgradini, također u mlađim uzrastima. U seniorima sam krenuo u Dalmatincu iz Crnog u 1. i 2. ŽNL, da bih nakon toga prešao u HV Posedarje, te sam s njima preko Prve ŽNL ušao u tadašnju 3.HNL- Jug, gdje smo i sad. Što se tiče seniorskog nogometa, ono što ću svakako najviše pamtiti su sezone u 3. HNL jug s HV Posedarjem, dok je u dječačkoj dobi to završnica pionirskog PH sa Zadrom te završnica kadetskog amaterskog PH s Dalmatincem iz Crnog. Moja generacija 1997. godišta je za vrijeme mog igranja u Zadru i Dalmatincu bila izrazito dominantna u

svojim natjecanjima. Najozbiljnijem nogometu sam se približio s 23 godine u 3. HNL jug, pa u Hrvatskom dragovoljcu iz Zagreba.

Ima li kakva anegdota sa treninga - igre?

- O da. Bio sam na pripremama u Zagrebu s Hrvatskim dragovoljcem u juniorima i na treningu smo igrali "ševu", a ja nisam obraćao pozornost i da se ne smije opsovati onako po našu.  akon što su me dečki „zavrtjeli“ jednostavno mi je izletjelo, opsovao sam onako sočno, trener je to čuo i dakako otjerao me istog trenutka s treninga, a ja sam se nakon nekoliko dana „kazne“ vratio doma u Zadar.

Želimo Marku puno sreće u njegovu daljnjem nogometnom napretku!