"Svugdje pođi, doma dođi", stara je narodna poslovica, kojom su se vodili i dva junaka naše priče. U ove blagdanske dane najljepše je doma pa su i Mate Duilo i Franko Čurković s dalekog europskog sjevera pohitali kući u Zemunik.
Njih dvojica poznata su nogometna imena. Duilo je bio nekada igrač NK Zadra i mnogih klubova u Švedskoj i Norveškoj, a Franko Ćurković poznat je kao bivši igrač podmlatka Zadra, Gospića i Zemunika. Danas obojica rade kao nogometni treneri u Norveškoj.
U svom Zemuniku ovih novogodišnjih dana druže se sa najbližima, posjećuju prijatelje, a kako su viđeni i sa mnogim ovdašnjim nogometašima, proširila se priča da možda lobiraju da nekoga povedu sobom. Po tom pitanju, međutim, ostali su zakopčani do grla.
Mate je šef stručnog stožera drugoligaške momčadi Alta IF u Norveškoj, a Franko prvi njegov pomoćnik, ujedno i prvi trener juniorske momčadi. Do sada se natjecali u trećoj norveškoj ligi, no zahvaljujući stručnom radu ovih Zemuničana uspjeli su se plasirati na treće mjesto i tako automatski stekli pravo da sudjeluju u drugoj ligi.
– Jako smo zadovoljni postignutim rezultatima, mi u stručnom stožeru, ali i naši pretpostavljeni. Osvojili smo treće mjesto, što se podudara s našim ambicijama i ciljevima kluba postavljenim na početku sezone. Vani nije lako raditi. Naše gazde su izuzetno korektne i zadovoljne našim učinkom, ali iza toga stoji uporan rad i svakodnevno dokazivanje. U klubu imamo odlične radne uvjete, ništa nam ne nedostaje, tako da nema opravdanja za nerad, ali su zato i uspjesi na pravi način dočekani - kazuje Mate.
Kako se ti i Franko nadopunjavate u radu?
– Sigurno da je lakše raditi u stranoj sredini kada pored sebe imaš nekog koga znaš iz svojih mladih dana i kada se na njega možeš osloniti. Mi oboje radimo posao kojeg volimo a tako je puno lakše doći do zajedničkog uspjeha.
U naš razgovor uključio se i Franko.
- Lako mu je tako govoriti kada ima nekoga tko će raditi za njega – dobaci sa smiješkom Franko, pa nastavi:
- Ali, šalu na stranu, mislim da smo Mate i ja „dobitna kombinacija“.
Možete li nam malo dočarati rad u Norveškoj gdje je više od pola godine vlada polarna zima. Kako se s tim nosite?
– Naučiš se na sve uvjete pa smo i mi tako. Mate je godinu dana u Norveškoj, a ja sam šest mjeseci. Pozvao i nisam se pokajao niti jednog časa, naprotiv, jako sam mu zahvalan. Istina, temperatura zna biti i do -30 stupnjeva Celzijusa, a sada je dva mjeseca polarna noć. Čovjek se navikne na takve stvari i funkcioniraš normalno, kao da smo ovdje. Tereni su sada zatvoreni. Naš klub inače ima igralište kapaciteta 4000 mjesta. Na svakoj utakmici ima između 2500 do 3000 gledatelja. Oni nas nose. Netko bi rekao da su hladni, no dobro su navijački raspoloženi na svakoj utakmici. Kad smo završili sezonu i ostvarili uspjeh, priredili su nam veliku feštu. Nadamo se uspjehu i u novoj ligi - kazuje Franko.
Koliko ostajete u Norveškoj, kakve su vam obveze prema klubu?
- Imamo ugovor na još godinu dana. Kako se u Norveškoj kalendarska godina poklapa s natjecateljskom, bit ćemo tamo do sljedeće Nove godine. No moguće je i da i prije toga produžimo ugovor, nekih razgovora na tu temu je već bilo...
Jeste li dobili trenerske licence?
– Oboje imamo hrvatsku B licencu, što je dovoljno za posao kojeg trenutno obavljamo u Norveškoj. Imamo, naravno, ambicije i dalje se educirati, pa ćemo u svibnju na Akademiji HNS-a upisati tečaj za A licencu. Klub nas u tome podržava i spreman je pokriti troškove naše edukacije - kazuje Franko.