Dobar dribler, brz, sa sjajnim udarcem, Predrag Mijatović bio je jedan od najelegantnijih nogometaša koji je ikad stupio na travnjak Santiaga Bernabeua. Ne, nismo pretjerali s hvalospjevima, tako našeg sugovornika na svojoj službenoj stranici opisuje njegov bivši klub - Real Madrid. Toliko je bio dobar, pišu Sportske novosti.
Mijatović je rođen 19. siječnja 1969. u tadašnjem Titogradu, današnjoj Podgorici. Bio je dio velike generacije mladića koji su s Jugoslavijom 1987. osvojili zlato na Svjetskom prvenstvu U-20 u Čileu. Nakon mladenačkih uspjeha, točno deset godina kasnije bio je drugi u poretku za Zlatnu loptu iza brazilskog Ronalda i ispred Zinedinea Zidanea pa je 1998. otišao još korak dalje. U finalu Lige prvaka u Amsterdamu jedinim je golom na utakmici donio svom Real Madridu prvi europski naslov nakon čak 32 godine čekanja.
Nogometni velikan koji je nakon završetka igračke karijere od 2006. do 2009. bio i sportski direktor Reala te u toj funkciji upisao dva naslova prvaka Španjolske, sada je kao stanovnik Madrida u funkciji navijača Blancosa i zato mu čestitamo na novoj tituli, ukupno 36., koji je ova generacija Kraljevskog kluba nedavno proslavila.
Koja je tajna tog savršenog bijelog madridskog stroja za osvajanje trofeja?
- Hvala na čestitkama, a moram vas razočarati i reći da nikakva Realova tajna ne postoji. Jednostavno, kad dođeš u taj klub u bilo kojoj funkciji, znaš da je jedino što te na toj poziciji održava jesu trofeji. Svaku godinu bez trofeja Real i njegovi navijači doživljavaju kao katastrofalnu godinu, što u drugim velikim klubovima ipak nije slučaj. Taj mentalitet, taj odgoj, stvar je koja sve ljude u klubu navodi na jedno i jedinstveno razmišljanje - kako doći do trofeja u apsolutno svakom mogućem natjecanju. Naravno, zna se da je to praktično nemoguće, ali kad živite i radite s tom idejom u glavi, onda je svašta moguće, kao što se pokazalo ove godine ili osvajanjem Lige prvaka prije dvije. Svi mi, i igrači i navijači, vjerujemo do 95. minute da se može dogoditi preokret. I to se onda i ostvari. Nevjerojatno, istina, ali to nije samo slučaj s ovom generacijom, to je bio slučaj s generacijama i generacijama u povijesti Real Madrid. To se događalo i događat će se - objašnjava Mijatović i dodaje:
Mnogo puta sam se kao igrač, kasnije i kao direktor, uhvatio u razmišljanju ‘’danas je nemoguće da nešto napravimo’’ i onda dođe tih nekoliko minuta utakmice i sve se okrene na našu stranu
- Uvijek se očekuje nekakav pad, ali do njega ne dolazi. Otiđu Fernando Hierro i Raul pa dođe netko drugi, ode Cristiano Ronaldo, ode Karim Benzema, dođe jedan, drugi, treći trener, ništa se ne mijenja, Real je i dalje na vrhu. Jednostavno, to je karakter kluba. Ne, nisu se navijači zasitili silnih slavlja, dapače, žele još. To je virus Madridista koji ti ne da biti zadovoljan, već stalno želiš ponavljati uspjehe. Stalno tražiš više, više i više. Zvuči malo neobično, dođe ti da se zapitaš pa što ima više od ovog? Ali uvijek može više. Eto, recimo, ovo je posljednje izdanje Lige prvaka u ovom formatu i ako itko zaslužuje da ovaj ciklus zaokruži trijumfom, onda je to Real, daleko najtrofejniji klub natjecanja. To je također poseban motiv. Real je jedna fina simbioza navijača, momčadi, kluba i povijesti. Sve se nekako namjestilo tako da nikad nema opuštanja.
No na terenu ne izgleda uvijek sve tako moćno. Nedavno u četvrtfinalu LP, Real Madrid je, primjerice, kod Manchester Cityja prošao odigravši klasični bunker. Kakav je pogled navijača na takvu patnju?
- Ova generacija Reala je, osim nogometnih kvaliteta koje ima, momčad koja se jako brzo adaptira na sve moguće uvjete i na sve moguće suparnike. Kad vide da su superiorniji, onda nametnu svoju igru, kad vide da je suparnik kvalitetan, kao što je to bio City, onda moraju igrati neku drugu igru pa i to odrade dobro. Teško je to objasniti, morate biti dio Reala da biste shvatili tu filozofiju. Mnogo puta sam se kao igrač, kasnije i kao direktor, uhvatio u razmišljanju ‘’danas je nemoguće da nešto napravimo’’ i onda dođe tih nekoliko minuta utakmice i sve se okrene na našu stranu. Gledaš i pitaš se je li ovo moguće, shvatiš da jest, ali samo u Real Madridu.
Mijatović otkriva zašto je to tako.
- U startu kad se priča o mogućem dolasku nekog igrača u Real Madrid, odmah mu se daje do znanja da tu nema opuštanja, da je to klub koji traži maksimum maksimuma i ako nisi kadar to dati, poslije godinu-dvije dana više nećeš biti u klubu. To je tako. Eto, zadnji je primjer Jude Bellingham. Dečko je s 20 godina shvatio da su prva godina i taj prvi dojam najvažniji i dao je više golova u premijernoj sezoni u Realu nego u cijelom životu u svim klubovima. Zabija sjajno, a uopće nije napadač. Kako to objasniti? Ne može se objasniti, to je Real Madrid.
Naslov prvaka Španjolske je osvojen, 1. lipnja Real protiv Borussije Dortmund na Wembleyju ide po svoju 15. europsku krunu.
- Real je jedini veliki klub u povijesti koji nema traumu poraza u finalu Lige prvaka, apsolutno u svima počevši od 1998. je slavio. To je isto tako statistički nemoguće, ali, opet, to je Real. Ovo će biti deveto finale LP za Real i jasno je da ima ulogu apsolutnog favorita. No Liga prvaka je specifično natjecanje. Sjećam se te 1998., Juventus je bio veliki favorit protiv nas, bilo mu je to treće finale zaredom. No onda se pojavio Real, koji 32 godine nije trijumfirao i - to je to. Kad proanalizirate finala posljednjih godina, uglavnom je bilo gusto. I zato Real mora biti jako oprezan, Borussia možda nije tako atraktivna kao Bayern ili Man. City, ali netko tko dođe do finala u današnjoj konkurenciji, ozbiljan je suparnik kojeg treba maksimalno poštovati. Možda je ovo finale, daj Bože da nisam u pravu, najkompliciranije dosad za Real. U smislu ‘’lako ćemo’’ i slično. Nema lakih finala, nema lakih suparnika, vjerujem da to igrači Reala znaju, dovoljno su iskusni da ne upadnu u zamku. Edin Terzić je napravio fantastičan posao odvevši Borussiju do finala i sada ima priliku života. Na papiru jako teška utakmica za njih, ali emotivno vrlo lagana. Nemaju realno što izgubiti.
Kontra Terzića će biti najtrofejniji trener u povijesti Lige prvaka, ali i trener čiji se doprinos nerijetko umanjuje.
- Svi znaju sve o nogometu, jedino se politika po tom pitanju može nositi s nogometom. Carlo Ancelotti je rekorder Lige prvaka, trener koji je nizao uspjehe gdje je god bio i on je za mene trenerski fenomen. Kad pričate s igračima koji su radili s njim, reći će vam isto. Poznajem ga osobno i mislim da je napravio nešto što nitko drugi neće moći ponoviti. Pepa Guardiolu, naravno, iznimno cijenim, kao i mnogo drugih trenera poput Jürgena Kloppa i Josea Mourinha, ali Ancelotti je nešto posebno. Ancelotti je kao neki guru, kao indijanski vrač. Svi znamo sve, no ipak idemo svi zajedno do vrača da vidimo što će nam on reći.
Ima vrač i svojeg poglavicu na terenu.
- Aaa, Lukita... Luka Modrić je nevjerojatan tip, i nogometno i ljudski. Apsolutno sam siguran da nitko s naših prostora neće moći ostvariti ni 10 posto onog što je Modrić ostvario u Realu. Biti 12 godina tu, osvojiti sve što je on osvojio. I nije bio statist, već protagonist. On nije sporedna, već glavna uloga u filmu, zajedno s još nekoliko velikih glumaca. I za tu ulogu je dobio Oscara, Zlatnu loptu. Sve sam vam time rekao.
Mijatović je dio Reala, stanovnik Madrida. Prenio nam je dojmove o hrvatskom kapetanu iz glavnog grada Španjolske.
- Budući da sam jako involviran u sve oko Reala, znam dobro da je Modrić u ovom trenutku najobožavaniji igrač Reala. I ne samo od strane navijača Reala, već i fanova drugih klubova. Izlazi u Bilbau ili Mallorci, domaći navijači mu plješću. Navijači Reala vole ga euforično, obožavaju ga i mediji... Kompletna nogometna ličnost, a mene kada pitate ne znam reći je li on bolji nogometaš, bolji čovjek, bolji prijatelj, bolji otac, bolji muž... Jednostavno, nevjerojatan lik. Zadao je tako kompliciran zadatak svim mlađim generacijama s ovih prostora, mislim da ga nitko nikad neće uspjeti riješiti. Možda mu se netko malo približi, ali i to vrlo teško.
U rujnu će Modrić proslaviti 39. rođendan, ali ne posustaje.
- Kod njega se radi o potpunoj posvećenosti. Praktički smo susjedi, prijatelji, viđamo se, družimo, i nijedan nogometaš kojeg znam nije toliko posvećen nogometu. On, recimo, bolje zna igrače u engleskom, njemačkom ili francuskom prvenstvu od bilo kojeg skauta. Stvarno nevjerojatno, čovjek je kompjutor. On prati apsolutno sve. Gleda MLS, ligu Saudijsku Arabije, ma apsolutno sve. Kod njega nema vikendom kad ne igra da gleda neki film. Ne, samo nogomet i nogomet. Zatim taj njegov profesionalizam. Spavanje, jelo, treninzi, sve maksimalno posloženo. Ljudi se pitaju je li moguće toliko trajati. Je, moguće je, ali ako ste Luka Modrić. Fenomenalan je...
Dvanaest godina je Modrić tu, volio bih da ostane još godinu dana
Konkurencija je ogromna, teško je uspoređivati generacije, no kakav je Mijatovićev odgovor na pitanje je li Modrić najveći veznjak kojeg je Real ikad imao?
- S obzirom da broj godina provedenih u Realu, osvojene titule i njegov imidž, način na koji ga ljudi doživljavaju, Modrić je apsolutno najbolji vezni igrač u povijesti kluba. To je bez daljnjega. Nije to samo moje mišljenje, već mišljenje mnogih. Naravno, rekli smo, nogomet je stvar ukusa, ali kad gledaš parametre nogometne igre, onda mislim da tu nema nikakve dvojbe. Modrić je najveći i to ne samo u Realu. Budući da je najveći veznjak Reala, a Real najveći klub na svijetu, onda je i Modrić najbolji na svijetu svih vremena.
Kraj sezone stiže, svi čekamo odgovor na pitanje ostaje li Modrić u Realu ili ide. Zna li ga možda Mijatović?
- Iskreno, ne znam što će biti. Dvanaest godina je tu, volio bih da ostane još godinu dana. Vidite da ove sezone nije bio standardni prvotimac, ajmo reći da je izgubio taj status, ali još uvijek radi razliku kad god uđe ili kad god počne. No ako i bude kraj njegove priče u Realu, to ne treba biti nikakva trauma. To što je on napravio i kakav je trag ostavio, to nitko nikad neće ponoviti.
Hrvatska me više ne može iznenaditi, to je napravila jedino u Rusiji 2018.
Dođe li do rastanka, što biste mu savjetovali za nastavak karijere?
- Luka zna moje mišljenje, ne mogu ga ovako javno podijeliti s vama, ali sve će se oko njegove budućnosti brzo znati zato što je Luka dečko koji zna što hoće i koliko može. Ako ne ostane u Realu, Luka će donijeti najbolju odluku za sebe i svoju obitelj, no ja se ipak nekako nadam da će ostati. Mogu vam samo reći da mu je sada apsolutni fokus na nadolazećem Europskom prvenstvu. Uspjeh na njemu mu je najveća želja, da nakon dva fenomenalna mundijala reprezentacija Hrvatske napravi nešto i na Europskom prvenstvu. Na to je maksimalno fokusiran, baš maksimalno.
Znači, napravio je čuda neviđena, ali nije mu još dosta. Fali mu veći uspjeh na Euru i zacrtao si je da ga mora ostvariti.
- Da, to je Luka Modrić. Teško je shvatiti, ali to je on.
Može li na Euru u Njemačkoj Hrvatskoj s njime napraviti novo iznenađenje?
- Hrvatska me više ne može iznenaditi, to je napravila jedino u Rusiji 2018. Poslije toga potpuno mi je logično da bude jedan od favorita. Ako Hrvatska ne napravi neki ozbiljniji uspjeh, to će mi biti iznenađenje, a ne obrnuto. Hrvatski uspjesi imaju lagano objašnjenje. Radi se o sjajnoj generaciji predvođenoj najboljim veznim igračem u povijesti nogometa. Pogledao sam valjda sve utakmice Hrvatske i to je jedna momčad kad je Luka na terenu, a potpuno druga kad njega nema. Jednog dana kad Luka više ne bude igrao, nemoguća će biti misija Hrvatske da nađe igrača koji će imati tu težinu i kvalitetu da cijelo desetljeće nosi reprezentaciju na svojim leđima. Daj Bože da nisam u pravu, ali mislim da će biti jako komplicirano. Ima tu jako puno kvalitetnih igrača, mladih igrača, međutim jedan je Cristiano, jedan je Messi, jedan je Pele, jedan je Maradona, a jedan je i Modrić - zaključio je Predrag Mijatović.