Sonik – Puntamika je još jednom u ovoj sezoni okrenula prema sebi svjetla reflektora na košarkaškoj pozornici. Nedavno su u Jazinama na koljena bacili Split, dok su u utorak navečer "zaledili" Zadar i nedvojbeno natjerali ljude u suprotnom taboru na ozbiljno razmišljanje.
Iza obje lijepe priče stoji trener Hrvoje Vlašić, koji je odmah u startu našeg razgovora istaknuo kako svu zahvalnost treba posvetiti igračima.
Svoju ulogu želio je staviti u stranu, međutim, ni jedan brod ne može ploviti ukoliko kormilo nije čvrsto u rukama kapetana. Vlašić je kroz svoju karijeru pokazao da je istinski borac koji uvijek iskazuje povjerenje igračima i nikad ne gleda na ime i prezime, nego na učinak na treningu ili tijekom utakmicu. Jednom riječju odlično "čita štivo oko sebe".
U ogledima sa Splitom i Zadrom, valja priznati, Vašoj momčadi nitko nije davao pa čak ni jedan posto izgleda za pobjedu. U konačnici slavili ste u oba slučaja. U čemu je tajna?
- Po meni ključnim su se pokazale naše dvije pobjede u gostima na otvaranju sezone i to nam je bio imput koji nas je ojačao, svjesni da imamo kvalitetu za HT Premijer ligu. I ta činjenica nas je oslobodila svih okova uoči ogleda sa Splitom, na koncu i Zadrom, u kojima nismo imali nikakav imperativ. Na sve se naslonila velika motiviranost igrača koji su na pravi način odreagirali na sve zamisli koje smo odrađivali u pripremama za te utakmice. Postali smo vjerodostojni našeg razmišljanja da se kroz rad i premošćivanje svega što nas je pratilo, od ozljeda do samoizolacije, može napraviti dobar rezultat.
Nemoguće je ne primijetiti kako u momčadi imate dva iznimno iskusna igrača, Jakova Vladovića i Tea Petanija, koji su praktički Vaša produžena ruka na parketu. Slažete li se?
- Nema potrebe nikomu objašnjavati tko je i što je Vladović iza kojeg je veliki niz klubova, ali i trag kojeg je ostavio gdje god je igrao, na koncu i u Zadru. Kad sve stane i momčad ostane bez ideje, Jakov je u stanju pronaći rješenje i preuzeti odgovornost na sebe. Uostalom, to je pokazao baš protiv Zadra. S druge strane Petani je onaj koji svima unosi energiju, počevši od treninga do utakmice. Njih dvojica su naš stožer oko kojeg su naslonjeni svi ostali.
Onoga trenutka kad su Cibona i Split "digli ruke" od nekih svojih igrača, Sonik – Puntamika je reagirala među prvima. Koliko su Vam svi skupa donijeli?
- U danima kad se slagala momčad, ciljano smo išli na Sandra Rašića, Marina Vručinića, te Lovru Runjića, jer sam o svima imao dobre informacije. U konačnici, praktički svega prije koji tjedan priključio nam se i Daniel Zovko. Svi su potvrdili svoju darovitost i negdje u sredini su se poklopile klupske i njihove ambicije. Oni su željeli biti u fokusu HT Premijer lige u kojoj vide svoju prigodu za dobar izlog. Istina, Runjić se na Gripama skidao i imao neke utakmice u ABA 2 ligi, međutim, očito je kako ga to nije zadovoljilo. Uglavnom, spomenuti su nam donijeli nam širinu, ujedno i komoditet da možemo odmoriti Petanija i Vladovića. Šteta, što nam je ozlijeđen Marino Šarlija pa smo tanji pod obručima, stoga gotovo iz kolau kola moramo mijenjati način igre. To nije nimalo lako, ali se nekako snalazimo.
Nikako se u drugi plan ne smiju staviti igrači koje ste zatekli među " zelenima", njihova uloga je velika. Stoji li takav zaključak?
- Apsolutno! Tomislav Cvitković od početka sezona igra na najvišoj mogućoj razini, ili bolje kazati on je konstanta, jako zahvalan igrač. Nikako ne želim preskočiti važnost Dina Palčića koji je odlično odrađivao i odrađuje posao u trenucima kad imamo problema s organizacijom igre. Nadalje, Filip Jošić je kad je uđe u seriju jako nezgodan šuter, zna zabiti kad je najpotrebnije.
Nakon silnih pohvala, prvi Vaš zadatak je kako momčad spustiti na zemlju i staviti im u glavu da nisu "rakete", jer kroz sezonu je bilo i "crnih rupa"! Na koji način im to približiti?
- Svi koji rade ovaj posao dobro znaju što znače ovakve pobjede iza kojih se u glavama igrača najprije rodi razmišljanje da su veliki. Nije se teško prisjetiti kako je naša momčad nakon pobjede nad Splitom reagirala u gostima protiv Zaboka. Nismo bili ni blizu onoga što se pokazalo kontra "žutih", nije bilo ideje, nije bilo valjanih rješenja. Tako i sada, pobjedu protiv Zadra treba gurnuti u stranu, a način je da nastavimo raditi kako smo radili u kontinuitetu. Ove dvije priče su lijepe, ali ne možemo živjeti od pogleda unatrag, nego samo naprijed i neka svima pobjede o kojima smo govorili budu podstrek za sutra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....