Nekadašnji zadarski nogometaši s tugom se sjećaju nekadašnjeg suigrača Hrvoja Ćustića: ‘Svi ćemo ga se uvijek sjećati jer je on naš Dvanaesti anđeo‘

Tužna je to obljetnica, 3. travnja 2008. Godine preminuo je Hrvoje Ćustić, nogometaš Zadra. Mladi, tada 24-godišnjak,  na prvenstvenom dvoboju protiv Cibalije u jednom naizgled bezazlenom duelu s Tomislavom Jurićem nespretno je i nesretno udario glavom u betonski zid uz rub igrališta koji tada nije bio na propisanoj udaljenosti od linije igrališta niti je bio obložen nekakvim zaštitnim materijalom.  Pri udarcu zadobio je nagnječenje mozga i frakturu lubanje, te je operiran iste večeri u zadarskoj bolnici, ali je izgubio tu borbu četiri dana kasnije.

Hrvoje Ćustić je rođen 25. listopada 1983. godine u Zadru. Bio je najstarije dijete u obitelji oca Svetka i majke Marine. Rodom je iz Murvice, sela s 800-tinjak žitelja, koje se nalazi nekoliko kilometara sjevernije od Zadra. Svoj prvi gol u HNL-u postigao je u travnju 2002. godine, a odigrao je i 10-ak utakmica za mladu reprezentaciju Hrvatske.

Jure Mišković/Cropix

Uoči godišnjice HNK Zadar je objavio video, pred kamere su stali Ćustićevi prijatelji i suigrači Tomislav Tadić, Danijel Subašić i Jakov Surać koji su biranim riječima govorili tragično nastradalom Hrvoju.

Volio je najviše svoj Zadar, svoj grad i klub. Nije volio gubiti, čak bi se i ljutio u nekim situacijama. Kako je Romeo napisao, on je stvarno Dvanaesti anđeo i jedno veliko Zadarsko srce. Zadužio nas je. Otišao je tamo di je najviše volio biti, na Stanovima, i treba biti uzor svim mladim sportašima, jedna zvijezda vodilja – kazao je Tomislav Tadić.

- Suigrači su ga obožavali, znao je provaliti nešto i izmamiti smijeh svih nas. Sama smrt, na koji način, da je poginuo u našem dresu, jednostavno čoviku prorade emocije, pogotovo kad se bliži taj dan – dodao je Jakov Surać.

- Tu smo da ga ne zaborave ni ova dica što dolaze. Kad izgubiš prijatelja na terenu di ne bi triba, to je nešto najgore što možeš doživiti. Zato sam reka sebi da ću nositi majicu i lik Hrvoja dok budem igra. Poslije se otvorio put di sam iša i u Monaco, repezentaciju, Ligu prvaka i neke pobjede sam posvećivao njemu. Još traje…Svi ćemo ga se uvijek sjećati jer je on naš Dvanaesti anđeo . ispričao je Danijel Subašić.