StoryEditorOCM
SportJOSIP BUTIĆ

Popularni Zadranin tvorac je trećeligaškog čuda iz Posedarja: Nemamo poznatih imena, ali na travnjaku smo prava klapa, do kraja ćemo grist‘ za titulu

Piše Slaven Alfirević/PSD
7. listopada 2021. - 13:36

Koliko samo zanimljivih nogometaša ima u Trećoj ligi, a tek samo kvalitetnih trenera. I poznatih likova... Rekao bi čovjek ma pusti, treća liga, ali tko je iole dublje u dalmatinskom balunu zna koliko je to ozbiljno natjecanje. S klubovima koji imaju tradiciju. Ima tu bivših prvoligaša, a ima i iznenađenja. Ugodnih.

Na vrhu je Hrvatski vitez iz Posedarja i to je iznenađenje, a tvorac tog malog, zapravo velikog čuda iz malog mista je – Josip Butić. Ili naprosto Jole. Legenda Zadra. Što kažu i kluba i grada.

Nakon niza godina nije više na poslu u svome Zadru, nego tu, u predgrađu, u Posedarju. A uspon „Viteza”, kako ga u žargonu skraćeno zovu, poklapa se s obilježavanjem 75 godina tog uzornog kluba.

Hrvatski vitez iz Posedarja u Butiću je pronašao svoga vođu. Čudotvorca. Pozvali su ga kad je u trenutku ostao bez Zadra, čekajući angažman u Africi. A oni bili pri dnu. Dođi, Jole, u pomoć...

- Bio mi je to izazov, u trenutku sam bio bez posla, rado sam prihvatio. Nisam više bio u Zadru, a planovi što sam ih imao u Africi s mojim Dadom Pršom zastali su zbog korone. Tako sam stigao među „vitezove” – priča nam Butić.

image
Dado Pršo, Josip Butić i Danijel Štefulj
Ronald Goršić/Cropix

Rečeno, učinjeno i počeo je uspon Posedarja. Uzeo ih lani kad su tražili spas, digao ih, bili su na kraju sedmi, a sad su u novoj sezoni - prvi!

Stradala je i Urania koja je posljednja, a nije joj pomogla ni smjena trenera; to što je Australac Željko Kalac preuzeo kormilo. Pred „vitezima” rano se Urania predala...

- A nikad ne znaš, je da je to bilo prvi protiv zadnjega, ali nama je teren lošiji. Trava se malo povukla, sve je to troskot i takav teren ide slabijem u prilog. Da se lakše brane. Ali, nisu nam utekli.

U čemu je tajna uspjeha?

- Nema tajne, nisam ja čudotvorac. Sve je to zasluga igrača.

Koji su to igrači?

- Nema vam tu posebno poznatih imena. Recimo Torbarina je igrao u Zadra kao i Jurjević... Ja se držim da na terenu djelujemo zajedno, borbeno, motivirano. Ka’ prava momčad.

Eto vidite da je trener važan. Kakav ste trener? Taktičar ili motivator?

- Ne robujem posebnim zahtjevima, dajem slobodu u igri, ali naravno da to nije bez obaveza, pa da svatko radi što mu se prohtije. Radim puno na motivaciji, atmosferi.

Dokle će „vitezovi”?

- Kad bi se plasirali u Jedinstvenu treću, to bi bio velik uspjeh. Skoro cijela liga ima takvu želju. Ja i  dalje smatram da Zadar ima najbolju momčad.

Uću u tu novu Treću, jedinstvenu na razini Hrvatske, je li to realan zalogaj?

- Vuče nas sportski motiv. Ne, mi nismo pod kapom grada Zadra, mi smo općina Posedarje. Pa ćemo vidit.

I kažete da je Zadar najbolji?

- Ja tako mislim, makar im puno bižimo na tablici.

Vodili ste ih do prije godinu i pol, zašto više niste tamo?

- A valjda sam imao previše pobjeda, ha, ha, ha.... A što ja znam. Imao sam dobre rezultate. Došla je nova uprava, zaželjeli su Terkeša i Blatnjaka. Nismo mi rivali, nikako. Igrao sam s njima, Terkešu bio i trener. Naprosto su htjeli promjene. Zadar je sad sasvim novi klub, nije više onaj stari, to mi u gradu osjećamo... Stari naš Zadar je otišao u stečaj, a ovo je sad novi, krenuo je iz početka. Je isti stadion, je isti teren, ali je osjećaj drugačiji.

Ali i Bepo Bajlo je valjda u istoj kancelariji?

- Je, i to je isto!

image
Nikola Vilić/Cropix

Posedarje je samo razlog više da vas čujemo, kroz vas su se lomile nogometne epohe, imate štošta za ispričati.

- Da vam pričam kako sam bio kadet u Hajduka, junior? Bili smo zanimljivo društvo s kraja osamdesetih, Pršo, pa Tomo Rukavina, bili su tu i Jurić, sad trener Torina, Miki Rapaić, Mornar, Ante Čović što je u Njemačkoj bio i trener Herthe, stanova’ je na Cankarevoj... Napravio sam grešku kad sam se vratio u Zadar i nisam prihvatio što su mi nudili Buljan i Rožić da ostanem. Sad to znam da je bila greška, ali nije me tada imao tko savjetovat. Zadar mi je u tom času ponudio više od Hajduka samo da se vratim, za trenera je dolazio Gudelj, idol moje mladosti i ja se vratio. Rat, roditelji, nostalgija. Je, bio sam vezni igrač, ovako više ka polušpic...

Karijera vas je vodila i u Neretvu?

- Bio sam na posudbi u drugoj ligi, lipo iskustvo u Metkoviću.

Pa nakon godina Zadra u Rijeku?

- Tako je. U Rijeku me doveo Katalinić, on me uvijek jako cijenio, kao i njegov pomoćnik Kalinić. U Rijeci sam i kup osvojio, protiv Hajduka, trener je već bio Scoria, I bio sam cimer s Ercegom. Ej, Tomo Erceg nije mogao u Poljudu zaigrati protiv Hajduka, ma nikako. Do ručka bi se još i držao, a sat-dva do utakmice posta’ bi drugi čovik. Promjena raspoloženja, kočnica velika, Scoria je to znao, pa bi ga vadio van. Kup smo osvojili u Poljudu, a Tomo kao da nije postojao. Istina, u Rijeci je dao gol, ali u Poljudu u revanšu ni makac. Toga se uvijek sjećam, smijemo se kad se sretnemo... U ta doba negdi 2005. i ja sam se ostavio baluna.

Vi ste vezani i za košarku, Zadar je grad košarke?

- Ma ne ja, to je moj rođak bio u Tornadu. A s košarkom vam je posebna priča, sad u Višnjiku meni to nije ka’ šta je u Jazinama bilo. Nogometni Zadar u Stanovima nije isti, košarka u Višnjiku nije ista ona iz Jazina. I gotovo.

image
Jure Mišković/Cropix

Bili ste i u Kini?

- Kako ne, valjda prvi Hrvat koji je išao igrat u Kinu i to još 1996. i znate li gdje? Išao sam u Wuhan... E, u Wuhan. Ne možeš virovat. Ovaj odakle je sad korona krenula. I onda su za mnom došli još i Joško Bilić i Frane Amižić, bile su to face devedesetih.

Trenerske ambicije? Prva liga možda?

- Imam 47 godina, puno iskustva, dugo sam bio na istom mjestu, u Zadru, s mlađim uzrastima, a bio sam još i pomoćnik Zebiću, pa trener prve momčadi Zadra. A što ja znam. Ambicija ima. Sad mislim samo na Posedarje.

Ima opet jedan Butić u Hajduka?

- To je kadet Šimun, mlađi sin od brata mi Ante, ima 15 godina. Kažu da bi moglo bit nešto od maloga. A moj sin Ante od 14 godina igra u školi nogometa „Zadar nova”.

Sigurno je jedno, Šimuna i Antu ima ‘ko će savjetovat?!

- U to nema sumnje! -  smije se Josip Butić, trener „viteza”. Jaše Jole na čelu kolone.

‘S Dadom sam u Senegalu trebao stvarati igrače za francusku ligu, ali korona je sve poremetila...’

S Pršom ste trebali ić u Senegal?

- Korona je sve poremetila, s Dadom sam bio u razredu u Zadru, pa u Hajduka, stalno smo u kontaktu...

Onda imate Pršin broj mobitela, najnoviji?

- A ja ga sigurno imam. Ali ga ne smin davat okolo. Šalim se, nego dolje bismo u Africi radili u nogometnoj akademiji, Senegal je vezan na Francusku, stvarali bismo igrače za francusku ligu, projekt je zanimljiv, Pršo bi to vodio, partner-suvlasnik, ja bih u tom klubu bio koordinator struke svih selekcija. I to će već zaživjeti. Samo je odgođeno. Nastojat ću uskladiti obaveze, ako je moguće... Senegalci su strašno talentirani za balun i veseli me to iskustvo.

'Na Poljudu '90. gostovano je Partizan, a ja sam dobio poseban zadatak'

Veže vas prijateljstvo s Pršom, Rapaićem...

- Kako ne, i ne samo s njima. Malo tko će ić za tim da sam i ja skupljao balune iza gola ono kad se zapalilo jugoslavensku zastavu protiv Partizana, rujan 1990. Pogledajte snimku, ima je na you-tubeu, iza sjevernog gola birano društvo juniora, Pršo, Miki Rapaić, Ivan Jurić, ja... Jurić gleda kako Omerović, vratar Partizana trči i bježi ispred navijača! A imali smo poseban klupski zadatak, da bačenu bengalku odmah stavimo u važ, u sić s vodom i ugasimo je, da sačuvamo tartan. Jer, tartan je bio nov novcat, tek završilo A ‘90 atletsko prvenstvo. A ko će tartan sačuvat?!

Samo jednu želju imaju, da im u Posedarje dođe Hajduk

Posedarje samo jednu želju ima, nije to ni treća liga, to je da im dođe Hajduk. Evo, kad to pročita Lukša Jakobušić da će stavit „vitezove” na popis prioriteta.

Posedarje ima posebnu hajdučku priču.

- Igrao se ovdje kup i Hajduk je gostovao i bilo je čupavo... Ne sjeća se toga više nitko.

Sjećamo se, Jole, mi. Jesen 1997., branio je Fahrudin Šehić za Posedarje i začarao mrežu.

- Je i nije bilo lako Hajduku. Ali je Hajduk ipak prošao. E, pa u ime te utakmice voljeli bi u Posedarju da im Hajduk opet dođe - kaže Butić.

23. studeni 2024 11:28