Jednostavno, bilo je pitanje vremena, iako nikome danas nije jasno zašto je to sve skupa toliko trajalo. Toni Kukoč, virtuoz iz Splita, najtrofejniji hrvatski košarkaš svih vremena, po mnogima i najbolji koji se ikada rodio u nas bit će dio klase 2021. Hall of Famea, koja će službeno biti uvrštena u Kuću slavnih u rujnu u Springfieldu. Međutim, svi oni koji će biti dio te svečanosti već su u nedjelju saznali da je njihovo ime na popisu.
Među njima je i ono Tonija Kukoča. Ono što trebate znati, ako ste mlađi i ako nikada niste gledali tu čaroliju na terenu, tu genijalnost koja je svakim potezom na parketu radila razlika između smrtnika i besmrtnika, jest da svi trofeji Tonija Kukoča nikada neće do kraja otkriti istinu o kakvom je igraču bila riječ.
Toni Kukoč danas ima 52 godine i karijeru je završio 2006. u dresu Millwaukeeja, kad je bio u 38. godini života. Ta NBA karijera ostati će nezaboravna u osvajanju tri naslova prvaka sa Chicago Bullsima i po tom doprinosu će ga se ljubitelji košarke diljem svijeta zacijelo najviše sjećati. Ali kad se radi o Kukoču, tu nije bila riječ samo o ta tri naslova, on ima i osvojena tri naslova prvaka Europe u dresu Splita, ima četiri naslova prvaka Jugoslavije u dresu Splita, ima i dva kupa, kup i prvenstvo Italije u dresu Benettona.
Što se tiče reprezentacije, Kukoč u svojoj biografiji ima dva olimpijska srebra, zlato i broncu sa svjetskih prvenstava, dva zlata i dvije bronce s surobasketa, a tu je i nedodiriljvost u mlađim kategorijama, jer je Kukoč bio kadetski prvak Europe, juniorski prvak Europe, ali i prvak svijeta za igrače do 19 godine.
U većini od tih postignuća Kukoč je dao veliki osobni pečat, pa je tako 1996. proglašen najboljim šestim igračem NBA lige, bio je MVP Svjetskog prvenstva 1990, pa i MVP Eurobasketa 1991., tri puta je MVP Final Foura Eurolige, bio je i MVP SP-a U-19 iz Bormija 1987.
Pet puta dobivao je Euroscar za najboljeg igrača Europe, četiri puta je dobivao nagradu Mister Europa, uvršten je među najvećih 50 igrača Eurolige svih vremena, ali i u FIBA-inu izboru 50 najboljih igrača svih vremena, ima državnu nagradu Franjo Bučar, a tri je puta proglašen i za najboljeg sportaša u anketi našeg dnevnog lista.
Ulazak u Hall Fame je kruna svega toga, sada je Toni tamo kompletirao petorku najvećih hrvatskih ljudi među obručima, jer svoje mjesto u Springfieldu imaju već Dražen Petrović, Krešo Ćosić, Mirko Novosel i Dino Rađa.
I opet, sve to, svi ti grandiozni uspjesi neće do kraja objasniti, onima koji su zakinuti za tu privilegiju, što je to bio Toni Kukoč na terenu. Jer on je bio sve. I mogao je sve. Zabiti najviše, asistirati najviše, skočiti najviše, ako treba, posebno u europskim godinama i obraniti najboljeg, ali i biti ona nevidljiva nit koja sve to skupa veže, kotačić koji je neophodan za uspjehe. Toni Kukoč je kao igrač bio onaj kojega ste prvog ugledali na terenu, bez obzira tko je tu bio barem u Europi, jer kasnije je svoje najbolje NBA godine igrao u društvu Micheala Jordana i legendarnih Bullsa.
Toni Kukoč i njegova sedmica na dresu ostat će tako simbol sporta koji je nekada bio najveći sport, ne u okviru naših granica, iako je tu bilo i tako kad se Hrvatska osamostalila, Toni Kukoč je bio simbol sporta u Jugoslaviji, čovjek kojemu je, na primjer, u vrijeme kad je oružje već debelo zveckalo, pri posljednjem osvajanju naslova prvaka Jugoslavije splitske momčadi, kompletna dvorana u Novom Beogradu ustala i zapljeskala.
I stoga ovo uvrštenje u Hall of Fame nije bilo iznenađenje, veće je iznenađenje što se ono čekalo do 2021. godine, odnosno čak 15 godina nakon što se zaključila ova perfektna karijera splitskog virtuoza.
Nije bilo pitanje hoće li biti, nego kad će biti. Od onog trenutka kad je zaključio jednu epohu. Danas je Toni Kukoč savjetnik vlasnika Bullsa Jerryja Reindsdorfa, surađuje s Hrvatskim košarkaškim savezom koliko mu to vrijeme dopušta. I od sada će, od rujna zapravo, imati prsten koji imaju samo posebni.
Prsten koji je ionako čekao na njega. Nisu se mogli promašiti. Ne bi to jednostavno bio konačni zapis pakta jednog sporta, velikog sporta i jednog igrača koji ga je uspio učiniti nešto drugačijim, svakako ljepšim.
Ako niste gledali, potražite neke snimke. Ako vam nije jasno kako je moguće neke stvari napraviti na terenu, nemojte niti pokušati ponavljati, jer to je bila genijalnost. Ona nit koja dijeli smrtnike i besmrtnike.
Toni Kukoč, barem za ovog novinara, a bio je takav od prvog trenutka kad sam ga vidio, tada još kao mršavog juniora, igrač je kojega gledate i sve ostalo na terenu postane nevažno. Oprostite zbog ove indiskrecije, ali nisam se jednom uhvatio da sam gledao samo Kukoča, makar lopta bila i na drugoj stani napada.
Niti prije niti kasnije, eto, nije mi se to dogodilo. Bila je to naprosto poezija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....