Nakon 26 godina čekanja hrvatska ženska rukometna reprezentacija osvojila je povijesnu, prvu medalju na velikim natjecanjima! Prvi je put probala u Njemačkoj na Euru 1994., a uspjela je u Danskoj 2020. kad se to najmanje očekivalo. Bajka je počela u Koldingu, a nastavila se i završila u Herningu. Mađarska, Nizozemska, Srbija, Rumunjska, Njemačka i onda domaćin Danska kao vrhunac, za najslađi kraj tog čudesnog niza, za brončanu medalju! Kapa do poda, „Kraljice šoka”!
- Uh, puls mi je previsok. Već smo ispisale povijest plasmanom u polufinale, a medalja je bila naš san dugi niz godina. Zaslužili smo je – pričala je naša kapetanica Katarina Ježić, a onda su je zaskočile suigračice i počele pjevati s hrvatskom zastavom u rukama...
- Ovo je timski duh, ovako se pobjeđuju velike utakmice čak i ako nemaš sve profesionalne igračice. Ponosna sam, zaslužile smo ovo. Srce mi je veliko k'o kuća, hvala svima što ste nas podržavali od početka – dodala je uzbuđena Ježić koja je dan prije utakmice za treće mjesto proslavila 28. rođendan. Zaželjela je medalju za rođendan i dobila je!
Nešto kasnije na red za izjavu došle su Ćamila Mičijević i Ana Debelić, zaigrane i nasmiješene od uha do uha.
- Vjerojatno sanjamo. Sve možete, ali ne možete nas pobijediti prije nego utakmica počne! To je zlatno pravilo. Pozdravljam sve Dance koji su nas „pobijedili” i prije utakmice – poslala je poruku Mičijević, dok je Debelić, najbolji pivot turnira, dodala:
- Pivot je nezahvalna pozicija i hvala curama što su mi dodavale lopte i omogućile ovu nagradu!
Izbornik Nenad Šoštarić, čudotvorac, otkrio je da su ga komentari iz Danske strašno „nabrijali”.
- Jedan bivši izbornik Danske, takozvani ekspert, rekao da je smo mi nešto vrlo nisko u rukometu. Svašta mogu reći o njegovoj ekspertizi. Ovo što su cure napravile ostat će u analima hrvatskog sporta. Odigrali smo savršenu obranu, Tea je odradila svoj dio posla, a u napadu smo bili pametni.
Hrvatski zaštitni znak, obrana, slomio je i jednu moćnu Dansku. U zadnjih 20 minuta, od rezultata 18:18, Hrvatska je primila samo jedan gol! Obrana je funkcionirala besprijekorno s Teom Pijević na čelu. Na kraju smo slavili uvjerljivo, kao da smo mi bili favoriti, a ne Dankinje.
- Dvije noći prije polufinala Tea nije spavala zbog bolesti, ali nismo se žalili. Ovo je noć za slavlje i veselje – rekao je Šoštarić i zaključio:
- Nadam se samo da će se rukomet u Hrvatskoj od sada pratiti ne samo od siječnja do siječnja, kada igraju muškarci, nego i u prosincu kad igramo i mi.