Rok Stipčević iz Bologne: "Na ulici, dok ideš u dućan, praktički nema žive duše, nema ni automobila, sve je paralizirano"!

Zadranin u Italiji! Nije tema nekog filma kojem je scenarij košarke, nego priča o koronavirusa koju nam je nastojao dočarati Rok Stipčević , izravno iz Bologne...

-Ne znam odakle bih počeo, prije nekoliko dana sam govorio o teškoj situaciji, međutim, ovih je dana sve gore i gore, praktički je sve paralizirano. Broj oboljelih, nažalost i umrlih je sve veći, samo u jednom danom, kako izvještavaju mediji umrlo je više od 190 osoba. Grozno za čuti, kamoli biti u samom središtu zbivanja. Jer u početku su svi bili usmjereni prema talijanskoj pokrajini Lombardiji, kad se mislilo da se opaki virus neće širiti dalje, no stigao je i u Bolognu – veli Rok.

Jesu li mediji jedini izvor preko kojeg se može pratiti stanje , konkretno u Bologni, ili postoje i drugi načini?

-Uglavnom sve ide preko medija, jer je život praktički stao, jedino što osobe koje imaju poslove koji su izravno vezani uz borbu protiv koronavirusa, odnosno, oni koji su zaduženi za liječenje ili pak opskrbu grada osnovnim namirnicama potrebnima za život, mogu se kretati. Ali isključivo uz dozvoolu koju izdaje ovdašnji Stožer i ukoliko vas se na ulici zatekne bez valjanog odobrenja slijedi novčana kazna.

Znači li to da su svi u kućnoj izolaciji. Može li se barem do trgovine bez ranije spomenutog " papira"?

- To može, jer su praktički svi dućani u kojima možete kupiti kruh, mlijeko i drugo što vam je potrebno nalaze u sklopu zgrada u kojima se živi tako da nema nekog značajnijeg okupljanja ljudi.

Je li bilo navale na trgovinske centre , mogle su se vidjeti slike praznih polica, nešto slično se i kod nas počelo događati?

- U početku je zavladalo stanje slično onome kakvim ga opisujete, ali su gradske vlasti brzo reagirale, uveden je red, doslovce su navalu na dućane makli u kratkom vremenu. Ono što je jako pozitivno jest činjenica da su ljudi prihvatili ovaj trenutak u kojem se nalazi ne samo Italija, odnosno, Bologna, nego i cijeli svijet. Pridržavaju se svih uputa, drže do sebe, ali i ostalih. Talijanski premijer Giuseppe Conte stalno poziva ljude na maksimalan oprez, izdaju se nove mjere s ciljem zaštite od širenja koronavirusa. I onda me nimalo ne čudi što na ulici, dok ideš u dućan, praktički nema žive duše, nema ni automobila, sve je paralizirano. Samo discipliniranost na svim razinama može biti od koristi.

Čuješ li se s prijateljima koji su također u Italiji, u drugim gradovima i regijama?

- Kontaktiramo na svakodnevnoj bazi i svi dobro znamo kakvo je stanje, svugdje vlada prava pustoš. Moram se opet vratiti na medijsku sliku koja kazuje kako je i dalje najugroženije područje Lombardije. Svi su u nekom strahu da bi zbog velikog širenja virusa moglo doći u situaciju da ponestane respiratora. Osobe koje rade u zdravstvenim ustanovama ili pak karantenama na izmaku su snaga. Ali, svi pronalaze onu dodatnu snagu u nečemu, ili nekomu, odnosno, mnogi razmišljaju da je ta energija potrebna kako bi se zaštitilo sve ugrožene skupine, ponajviše starije osobe, napose malu djecu.

Sport je praktički "ugašen", u toj kategoriji je i košarka. Što kažu tamošnji sportski Savezi i klubovi?

- Jedinstveni su u stavu da je zdravlje na prvom mjestu! Što se tiče košarke, konkretno mi u klubu u kojem igramo Fortitudo Bolgni, dobili su nalog za obustavu svih aktivnosti u daljnjih deset dana, međutim, priča se da će takva odluka biti ponovljena za isto toliko dana, jer se računa da bi nekako u isto vrijeme trebala sve više jenjavati epidemija. Uglavnom razgovora se na temu kako prvenstvo u košarci privesti kraju i da se dogovorimo oko ispunjenja obveza preuzetih iz ugovora. Jasno, uz maksimalno razumijevanje nimalo očekivane situacije u kojoj se našao sport, pa tako i košarka. Doista, najmanje se priča na tu temu, sve misli su usmjerene na to da ovo zlo jednostavno nestane.

Nedavno je i tvoja obitelj bogatija za još jednu curicu koja je rođena u Zadru, daleko od tate. Kako se nosiš s time da ju još nisi primio u naručje?

- Čovjek se na sve navikne, srećom dobro je što postoji napredna tehnologija, odnosno, društvene mreže, tako da sam u stalnom kontaktu s obitelji. Istina, dobio sam dozvolu od kluba da mogu otići u Hrvatsku, u Zadar, međutim, moja je procjena bila kakva je korist od dolaska kad bih odmah na granici, ili negdje drugdje morao biti u karanteni četrnaest dana. Odlučio sam ostati, jer ne daj Bože da sam negdje pokupio nešto i da to prenesem ne samo na svoju obitelj nego inače ljude oko sebe. Klub nam je pak organizirao i odlazak na kontrolu jesmo li mi igrači, treneri i djelatnici kluba pozitivni na koronavirus, tako da je i ta mjera dobrodošla.