Danas je u 78. godini života preminuo legendarni hrvatski košarkaš i izbornik Petar Skansi.
Gorostas sa splitskih Gripa općinio je svijet svojim igrama i skokovima u magičnom košarkaškom reketu. Proglasili su ga i službeno najsjajnijim zlatnikom u izdanju svjetskih prvaka u Ljubljani 1970. godine, premda je po općoj ocijeni zaslužio i epitet prvog igrača prvenstva.
Petar Skansi rođen je u Sumartinu na otoku Braču 23. studenog 1943. godine.
Zadivio je svijet 1968. godine na Olimpijskim igrama u Meksiku, kada su naši košarkaši osvojili „srebro zlatnog sjaja“. O tome je Pero govorio: „Nekako je kada se prisjetim svoje karijere u prvom planu ono što smo ostvarili na europskim i svjetskim prvenstvima, ali Meksiko sada kako godine odmiču dobiva sve više na značenju. Čujte, tada smo iz europskih okvira izišli u svijet, osvojili smo i Ameriku, da tako kažem. Amerikanci su do tada, kada je u pitanju Europa ili košarkaški „ostatak svijeta“, čuli samo za Sovjete. A mi smo u Meksiku bili iznad Sovjeta...“
Dvije godine nakon Meksika doći će spomenuto Svjetsko prvenstvo u Ljubljani i zlatna medalja u Tivoliju. Svjetsko košarkaško zlato! Preko američke rampe „plavi“ su uzletjeli visoko u košarkašku orbitu, najviše dokle se moglo. A onih 70:63 protiv prekoatlanskih divova spominjati će se stoljećima.
Na Svjetskom prvenstvu 1967. godine u Urugvaju osvojio je srebrnu medalju, kao i na Europskom prvenstvu 1965. godine u SSSR-u. Na Mediteranskim igrama 1967. u Tunisu zakitio se zlatnom medaljom. Skansi je košarkaški fenomen, vjerojatno jedinstven i u širim razmjerima, jer je košarku počeo igrati s navršenih 18 godina. Godine 1961. ga je pokojni Branko Radović odvukao u Spinut, a samo dva ljeta su mu trebala da se vine u reprezentaciju. Njegov meteorski uspon pupčano je vezan s uzletom košarke pod Marjanom, jer iste je godine tadašnji Split postao prvoligaš.
Sjećajući se tih dana Skansi je govorio: „Ja sam nekakav instant-igrač, poslije Svjetskog prvenstva u Riju 1963. došao sam do reprezentacije za samo dvije godine… Sjećam se tog vremena, trenirali smo u Spinutu i uvečer oko 6-7 sati rijeka ljudi išla bi gledati vaterpolo, tek poneko bi bacio pogled prema nama. Radović nas je uvjeravao da ćemo i mi dočekati dan da se tako hodočasti i košarku. I bio je u pravu… Svjetsko zlato, olimpijsko srebro, pa srebra sa svjetskog i europskog prvenstva, trofeji s mediteranskih igara, Univerzijade…“. Sve je to stalo u samo 6-7 reprezentativnih sezona. Za napomenuti je da je Petar Skansi za reprezentaciju Jugoslavije nastupao od 1963. do 1970. godine, odigravši ukupno 111 utakmica. Posebno se rado sjećao 1971. godine kada je splitska Jugoplastika prvi put postala prvakom države. Svi su iz te generacije to iskreno željeli. To je bio njihov veliki san, koji se na sreću ostvario.
Pero je za svoju Jugoplastiku, ranije Split, nastupao od 1960. do 1972. godine i postigao 3614 koševa. Otisnuo se u susjednu Italiju 1972., gdje je igrao za Maxmobili iz Pescare. Po završetku igračke karijere 1973., vraća se u Split i započinje trenersku karijeru. Godine 1976. s Jugoplastikom osvaja Koraćev kup, a naredne 1977. godine sa svojim žutima osvaja trostruku krunu (prvenstvo, kup i Kup Radivoja Koraća). Zatim će kao trener voditi reprezentaciju Jugoslavije do 1980. godine, s kojom 1979. osvaja treće mjesto na prvenstvu Europe u Italiji. S Benettonom iz Trevisa je prvak Italije, a sa Scavolinijem iz Pasara osvaja kup Europe. Trenirao je u Italiji još Honky iz Fabriana, Rever iz Venecije, Banco di Roma iz Rima, Fortitudo iz Bologne te u Grčkoj PAOK iz Soluna.
Izbornik je reprezentacije Hrvatske na prvim njenim olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, gdje osvaja srebrnu medalju nakon poraza u finalu od američkog dream tima. Kao trener vodit će reprezentaciju Hrvatske na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. i prvenstvu Europe 1997., a 2003. godine vratit će se na svoje Gripe da bi njegov matični KK Split konačno doveo do titule prvaka Hrvatske.
Petar Skansi proglašen je najboljim sportašem Jugoslavije i Hrvatske 1970. godine. Od kraja 2011. do srpnja 2014. godine, pomoćnik je ministra prosvjete kulture i sporta Republike Hrvatske, zadužen za sport.
Dobitnik je Nagrade grada Splita 1975. godine. Godine 2003. dodijeljena mu je Državna nagrada za sport Franjo Bučar, a 2020., ista nagrada za životno djelo. Godine 2003., dobio je i nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora Matija Ljubek za životno djelo. Odlikovan je državnim odličjem Red Danice
Hrvatske s likom Franje Bučara. S pravom ga se može smatrati prvim košarkaškim simbolom, predstavnikom tog trofejnog splitskog i hrvatskog sporta.
Petar Skansi veliki košarkaš i sportaš, kasnije proslavljeni trener trofejnih generacija splitske Jugoplastike te jugoslavenske i hrvatske košarkaške reprezentacije, a iznad svega veliki gospodin.
