Na svakom koraku u Posedarju, a poglavito na kultnom igralištu 'Gordan Demo', zaljubljenici u nogomet i u svog Viteza mogu vam početi priču o prvom strijelcu Treće lige jug, Karlu Torbarini, koji već dvije godine nosi njihov dres.
Karlo je strijelac bez straha i mane, postigao je 23 zgoditka i nosi epitet najboljeg strijelca lige. Postigao je gotovo pola od 56 zgoditaka Viteza u ovoj sezoni. Njegovi golovi umnogome su doprinijeli da Vitez zauzme drugo mjesto.
Posedarci bi vam još rekli da je Karlo pravi nasljednik svoga oca Bruna i brata Domagoja s kojim igra zajedno u Hrvatskom vitezu. Otac Bruno je igrao u brojnim klubovima i dugo je slovio za jednog od najboljih igrača Zadarske županije. Bio je polivalentan igrač, bilo ga je, što se kaže, po cijelom terenu, nije za njega bilo izgubljene lopte i za koga je on igrao teško je gubio utakmicu. I Karlo i brat mu Domagoj naslijedili su oca, a Karlo se pritom profilirao kao vrsni strijelac.
Karlo je doslovno ”kralj strijelaca“, jedan od onih igrača koji imaju prirodni talent, nevjerojatan nos, za zabijanje golova. Zna također odlično driblati, odigrati fintu, podvaliti, snalazi se kao vidra u kaznenom prostoru, ali jednako ubojiti. Igra nogomet na svoj napadački način, pravi je car u kaznenom prostoru, uvijek stamen i čvrst, spreman da pronađe prostor i s loptom učini ono što treba.
Pa kako je to sve počelo, pitamo Karla?
- Moja obitelj je infišana u nogomet. On nam je još od malih nogu bio doslovno doručak, ručak i večera. Gledajući kako i što to otac radi s loptom uhvatili smo se brat i ja i od tad sam u družbi s loptom. Nogomet mi je postao na neki način navika, svakodnevno, kao i obitelji – kaže Karlo.
Već zarana, s nekih pet–šest godina, počeo je igrati u NK Debeljaku da bi ubrzo prešao u Školu nogometa NK Zadar.
- Tu sam mnogo naučio, na neki način se profilirao. Bio sam nadaren, a imao sam i znanja. Prošao sam sve uzraste, od pionira do juniora i seniora. Sjećam se sa 16 godina (2012.) imao sam prvi seniorski nastup u Raštanima kada posuđen igrač Zadra. Nakon toga sam nastavio igrati u Zadru.
Tada si došao u fazu kada je trebalo odlučiti otići ili ostati u Zadru, a pojavio se i trener Butić?
- Nakon Zadra sam promijenio dosta klubova, no dolaskom u Viteza iz Posedarja s Josipom Jolom Butićem kao trenerom na klupi, koga poznajem još iz juniorskih dana, ne samo ja nego i svi drugi igrači smo jednostavno s njim kliknuli. On nas je opustio i razbio apatiju. Znao nam je uliti vjeru u vlastite snage, a mi smo mu to na terenu višestruko vratili s dobrim rezultatima. I nakon odlaska Butića mi smo ostali kompaktna ekipa koja u svakom trenutku zna što treba činiti. Nadopunjavamo se, međusobno poštujemo i pomažemo, sve radimo skupa. Možda je uspjeh Viteza za nekog misterija, a nema je vjerujte taj uspjeh bio predvidiv jer smo vjerovali u ono što radimo.
Kako je igrati u istoj ekipi s bratom Domagojem?
- Kad sam na terenu - ne poznajmo se. Igralo sam i protiv njega, a prije Viteza, jedno vrijeme smo igrali skupa u Dubrovniku. Želio sam ga u utakmici nadmudriti, kao i on mene, no poslije utakmice nema nikakvih problema, sve dijelimo bratski.
Kažu mi da si osim u nogometu dobar i u boćama?
- Jednom sam se našao na boćalištu u Debeljaku, bio sam mulac i jedan barba mi je rekao da pokušam koju baciti, uvaljati, izbiti... Bio sam znatiželjan, uzeo sam buće i odradio upravo ono što je baraba tražio. Bio je zapanjen. Odmah su tražili da treniram sa starijima i tako sam postao dobar u bliženju i izbijanju. Volim boće, 'skinuo' sam višestrukog prvaka Juru Maglića u raznim disciplinama u Splitu, osvojio sam i neke nagrade, no nogomet je nogomet. Pokušati ću s nogometom dok ide, a onda se prebaciti na boće (smijeh).
S bratom si pokrenuo malonogometni turnir ”3 na 3” od šponde u Debeljaku, naravno po pokroviteljstvom oca Bruna...
- Da. Igramo u večernjim satima radi razbibrige. To je nogomet na specifičan način i ide nam dobro. Dečki su željni natjecanja pa smo mislili zašto im ne priuštiti to zadovoljstvo.
Vratimo se Vitezovima, obzirom na učinak i titulu prvog strijelca lige, hoćeš li ostat u Vitezu ili mijenjaš sredinu?
- Ponuda hvalabogu ima, no ja sam obiteljski čovjek. Tu je dijete i supruga, treba sve dobro odvagnuti i donijeti pravu odluku. Osobno mi je dobro u Vitezu, a vjerujem i njima sa mnom pa zašto nešto kvariti. No ako se ukaže jako dobra prilika, tu sam, za kraj će Karlo.