Vremešnici prkose godinama: Ante Džaja, Vedran Ješe i Slobodan Marušić – Riba! ”Igrati nogomet se mora...”

Rijetki su bivši nogometaši koji u svojim zrelim godinama još trče za loptom u ligama, na turnirima i kup susretima, kao ovaj tercet vrsnih igrača sa slike. Naime, Ante Džaja, Vedran Ješe i Slobodan Marušić – Riba (s lijeva na desno) su upravo takvog kalibra, premladi da odustanu, a prestari za prve ekipe. Oni su veterani iliti vremešnici...

Antu Džaju, vratara, ne treba posebno predstavljati, u njegovim venama teče ”nogometna krv“ po očevoj lozi. Otac Ivan je bio odličan vratar, a brat mu Krešo igrač i sudac te je Ante na neki način logičan slijed. Pored aktivnosti na malonogometnom terenu Ante je i trener vratara u HV Posedraju, a ujedno, kako je registriran za NK Sabunjar, za njih odbrani pokoju prvenstveni i kup utakmicu.

Vedran Ješe, bivši reprezentativac Hrvatske, ”aktivan je”, što bi rekao njegov voditelj u Sabunjaru:

- Samo tako Vedrane nastavi dalje! - kaže Gašpar Begonja dodajući da je bez Vedrana nemoguće zamisliti NK Sabunjar u velikom i malom nogometu, ali i ekipu veterana.

Njegov nogometni put je svima poznat, čovjek je igrao profesionalno nogomet iz nedjelje u nedjelju sve do svoje 40 godine života, a posljednja destinacija mu je bio Primorac iz Biograda. Nakon toga nije stao, s veteranima Vatrenih odigrao je susret protiv NOŠK-a, a na proslavi 100 godišnjice tog kluba u Novigradu bio jue jedan od najboljih.

Treći na slici je Slobodana Marušić – Riba. Čovjek ni sam ne zna koliko ima godina. Kažu okruglo 60. no uporno prkosi ne samo njima nego i sebi i svim drugima. Još je u stanju na parketu, a o travi da ne govorimo, dobro se ispružiti, baciti za loptom, pasti, izvesti i paradu, obraniti svoj gol da mu lopta ne uđe u mrežu.

Na svom ”radnom mjestu“ vratara je od sedme godine, kada je na Zemuničkim Jasenjima branio za svoje Marušiće. Nije se sa njega pomakao, a prošao je mnogo toga u malom i velikom balunu. Kada smo ga nekidan pitali: „Riba, dokle još?”, samo se nasmijao i kazao: „Branit ću dok me moj mlađi sin ne naslijedi među brankama”.

Naravno, njegov 10-godišnji sin trenira nogomet, na ”radnom mjestu“ vratar. Možete sada zamisliti kako je majci i supruzi Marijani.

Igrati nogomet - se mora!