Kako biogradski troškovi reprezentacije rastu i bez afričke šljive?

Kao što sam već najavio u prethodnom priopćenju, 18.06.2019. godine održana je 17. sjednica Gradskog vijeća Grada Biograda na Moru. Poduži dnevni red od 27 točaka olakšan je povlačenjem jedne točke i to Odluke o ugostiteljskoj djelatnosti kojom je radno vrijeme ugostiteljskih objekata u Biogradu trebalo biti skraćeno. Razlog neslaganje dijela HDZ-ovih vijećnika. Nevolje u raju?

Nakon tog povlačenja točke uslijedio je aktualni sat gdje je konačno gradonačelnik „odgovorio“ na pitanja, pa smo saznali da popis koncesionara, stanje dugovanja tih koncesionara, ime iznajmljivača kod kojeg je boravila ispomoć MUP-a zadnje tri godine, te na kraju i ugovor o izgradnji zida na gradonačelnikovom prebivalištu ne možemo dobiti zbog sveprisutne zaštite osobnih podataka odnosno odredbi Uredbe o zaštiti osobnih podataka (GDPR) to nije u mogućnosti dati. Ne mogu, a da se ne zapitam, kako Porezna na svojoj stranici uredno objavljuje popis dužnika i to kako trgovačkih društava i obrta, tako i fizičkih osoba. Isto tako, kako to da su podaci iz registara koji su osnovani i vode se po odredbama Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o obrtu i Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (registar iznajmljivača – građana u domaćinstvu i seoskih gospodarstava) javni i javnosti dostupni, ali gradonačelnik ne može dostaviti njihove podatke zbog zaštite osobnih podataka. Obratili smo se Agenciji za zaštitu osobnih podataka odmah po završenoj sjednici te ponovo obavijestili Ministarstvo uprave, jer smo „pojedini vijećnici koji postavljaju dosta pitanja, i većinom oporbeni“. E pa gospodine gradonačelnile, nastaviti ćemo biti vijećnici koji postavljaju dosta pitanja jer nas na to obvezuje onih 1154 glasa od 2699 koje smo dobili na zadnjim izborima.

Grad je, prema izvješću o izvršenju proračuna za 2018. godinu završio u plusu jer kažu da je račun u plusu 730.000 kn, a na papiru je iskazao manjak od 18 milijuna kuna. Od 124 milijuna ostvareno 51,5 milijuna. Reprezentacija, službena putovanja, intelektualne usluge u 2018. 3,3 milijuna, u 2017. je bilo 3 milijuna, a od 2013-2017 prosjek je bio 2,55 milijuna. Prihodi su nam isti kao i svih tih godina i tu nam u podizanju istih ni afrička šljiva ne bi pomogla, no gore navedeni troškovi rastu bez te šljive.

Odluka je donesena. Građani grada Biograda nastavljaju biti bankomat koji služi i onima koji nisu građani grada. Opravdava se to višim ciljem, ulaganjem u megaprojekt aglomeracije Biograd vrijedne 1,2 milijarde kuna. Zvuči opako. I je. Samo, moram se zapitati jedno pitanje: Koliko će tom projektu pomoći 1,3-2 milijuna kuna koje se godišnje skupe na području grada (ako sam dobro razumio direktora Colića to je iznos koji se skupi na području grada Biograda za jednu godinu). Ne treba biti posebno pametan da se izračuna da je to oko 20-30 milijuna kuna u svih ovih 15 godina koliko se plaćalo, a predviđa se da će se plaćati još 20 godina pa će to onda biti od 25-40 milijuna kuna namaknutih iz ove naknade. U cijeloj vrijednosti projekta minoran doprinos koji se mogao namaknuti iz drugog izvora. Rezultat ovih 15 godina je da 80-85% grada Biograda nema kanalizaciju, a sad se obećava da će u narednih 20 biti sagrađena. Moram konstatirati da dobar dio onih koji su plaćali zadnjih 15 godina to neće dočekati, nažalost, a sad bi trebali nastaviti dalje plaćati jer je to viši cilj. Za budućnost, tako kažu. Koliko mi je žao onih koji nisu spojeni na kanalizaciju, toliko žalim i one koji svakim svojim dahom spoznaju da imaju kanalizaciju. Na jednoj lokaciji miomirise se pokušalo riješiti ugradnjom zračnog filtra da bi se spriječilo širenje „miomirisa“ na glavnoj cesti. I uspjelo se. Sad se miomirisi ne šire na glavnoj ulici, već na mjestu gdje je postavljen zračni filter, ali i na trasi prije njega. Super, zar ne, posebno kad dođete u maslinik i umjesto mirisa prirode, osjetite miris kanalizacije.

Saga s ukidanjem ulice Ivana Gorana Kovačića je završena. Donesene su odluke o izboru „najboljeg“ ponuđača za zamjenu. Tri ugovora sa tri osobe, kažu da je sve po Zakonu. Od ulice Ivana Gorana Kovačića ostao je na tom dijelu samo patrljak, nije mi jasno što i to nisu ukinuli. No, priča nije gotova, podnijeli smo obavijest Visokom upravnom sudu. Nadamo se da će odgovoriti prije nego što se kuće naprave.

I za kraj, malo pozitive, ima i pokoja dobra odluka sa te sjednice. Jedna od njih po meni je da će roditelji osnovnoškolske djece dobiti subvenciju kao i prošle godine za opremanje djeteta za školu. Zatim, darovano je zemljište u industrijskoj zoni Crvenom križu grada Biograda na Moru za izgradnju Centra za socijalne usluge za starije i nemoćne osobe i osobe s invaliditetom. Na primjedbu da industrijska zona možda nije primjerena za tu namjenu, gradonačelnik je odgovorio da se industrijska zona grada samo nazivno tako zove, a ja moram priznati da se slažem s njim.

Ante Fuzul, podpredsjednik GV Biograda