Kako Grad Biograd mijenjaju nekretnine s privatnicima i gradskim vijećnicima, a ulice nestaju

Podpredsjednik Gradskog vijeća Biograda Ante Fuzul (Modes) uputio je priopćenje javnosti koje donosimo u cijelosti.

Danas je održana 16. sjednica GV grada Biograda koju sam najavio priopćenjem u kojoj sam naglasio da su mi dvije točke interesantne. Moram konstatirati da su obje donijete kao i svaki put na sjednici većinom koju čine vijećnici koalicije HDZ-HSU koji u ovom vijeću imaju 9 vijećnika. Čari demokracije, rekli bi neki. No, ono što je danas donijela ta većina je u najmanju ruku čudno. O čemu je riječ? Pisao sam već o tome u priopćenju poslije 15. sjednice da je gradonačelnik dao prijedlog o ukidanju statusa javnog dobra na dvije trećine ulice Ivana Gorana Kovačića u Biogradu, a većina HDZ-HSU to i izglasala. Ja sam na sjednici u raspravi izjavio da je ta odluka, po mom sudu u suprotnosti sa odredbom članka 103. Zakona o cestama, a poslije u medijima i najavio upravnu tužbu protiv te odluke. Nisam trebao čekati dugo da se pokaže prava namjera u vezi s odlukom o ukidanju i ista se pokazala već na ovoj sjednici. U tri slučaja.

Prvi slučaj je Odluka o javnom natječaju o zamjeni nekretnina  koja je bila na dnevnom redu pod rednim brojem 12. Koliko je ovo interesantno, priča bi lako mogla dobiti naslov „U Biogradu se može kupiti gradska ulica“ ili recimo naslov: U Biogradu gradonačelnik „prodaje (mijenja)“ asfaltirane gradske ulice kao npr. Ulicu Ivana Gorana Kovačića. No, ono što je posebnost ove priče je da je ne može „kupiti“ svatko jer iako je zakonom određeno da gradovi i općine svoje nekretnine smiju prodavati isključivo javnim natječajem ovdje je i to učinjeno na način da je gradonačelnik raspisao „javni natječaj za zamjenu sa točno određenom nekretninom osobe koja je odabrana da dobije tu ulicu“ (zašto baš sa tom nekretninom/osobom?) i na takav „javni“ natječaj se po tekstu natječaja može javiti samo ta osoba. Interesantno, zar ne? No, kako smo već imali nekoliko takvih odluka iz gradske uprave su nam rekli da su dobili takvu uputu, pa ćemo im vjerovati da je to u redu. No, u ovom konkretnom slučaju ta odabrana osoba je slučajno upravo gradski vijećnik HSU koji je u koaliciji sa vladajućim HDZ-om u Biogradu, a ponavljamo činjenicu da je koalicija HDZ-HSU donijela tu odluku. Ako je tko protumači kao nekakvu insinuaciju, vjerojatno se je sam pronašao u tome, a mi mu tu nismo krivi.
Ono što je sigurno, građani Biograda su time izgubili gotovu asfaltiranu ulicu sa svom pripadajućom infrastrukturom koju su platili proračunskim novcem koje građani pune iz svog džepa i koja je koštala nekoliko desetaka, a možda i stotina tisuća kuna i ista je predana privatnoj osobi.

No tu nije kraj, gradonačelnik im je u UPU predvidio da će desetak metara dalje financirati gradnju nove ulice sa asfaltom i infrastrukturom koja će zamijeniti prodanu ulicu što će građane koštati nepotrebno novih desetaka, a možda i stotina tisuća kuna. I tu nije kraj troškovima, jer je za parcelu koja se uzima u zamjenu, 2012. godine grad ishodio lokacijsku dozvolu za gradsku ulicu, pa se onda 2014. godine lokacijska produžila radi isteka roka od 2 godine koliko je vrijedila prva, pa se 2015. godine radila izmjena lokacijske, da bi se od svega odustalo i na kraju je Komunalac kao firma u djelomičnom gradskom vlasništvu napravio svoj projekt i zatražio lokacijsku dozvolu koju je i dobio 2019. godine, ako je vjerovati materijalima za sjednicu, a gradska lokacijska završila vjerojatno na nekoj polici u arhivi.

Drugi slučaj je ista takva odluka pod rednim brojem 14. Tu se daju dvije parcele od kojih je jedna dio poništene ulice Ivana Gorana Kovačića za ukupno 4 parcele od kojih se 3 nalaze u trasi ulice Ruđera Boškovića na križanju sa Splitskom ulicom u Biogradu, a četvrta je na rubu. Naravno, postavimo li pitanje, zašto se to napravilo, odgovor će biti da se obešteti vlasnika i prihvaćamo razlog. Nadam se samo da će se isti takav postupak desiti i s onim vlasnicima u Vukovarskoj ulici na Kosi Zapad u Biogradu koji nisu dobili pravične naknade za pretvoreno privatno vlasništvo u javno dobro u općoj uporabi. Možda bi i oni trebali postupiti kao njihovi susjedi koji su ogradili pola ceste kod vrtića na Kosi Zapad.

I da se ne ponavljam ista takva odluka je bila i pod rednim brojem 13. današnje sjednice gdje je izvršena zamjena na način da je za 800 m2 dano oko 1450 m2 u više parcela, od kojih su dio njih u ulici Ivana Gorana Kovačića koja je ukinuta.

Mene i dalje muči pitanje, je li ta ulica stvarno trebala biti ukinuta. Ja i dalje mislim da nije, no barem troje građana, od kojih je jedan i vijećnik, misle drugačije. Vjerojatno razlog leži u ove tri točke dnevnog reda, a u čemu drugom.